Ozljede mišića: od istegnuća do kroničnih ozljeda

Mišići našeg tijela omogućuju nam kretanje ali i funkcioniranje fizioloških sustava. Skeletni mišići potrebni su nam za pokretanje kostiju i zglobova.

Taj mišićni sustav najveći je organ ljudskog tijela i danas se zna da je, osim mehaničke uloge u pokretanju, njegova uloga kao organa za izlučivanje mnoštva biokemijskih molekula – nezaobilazna.

Akutne su ozljede najčešće

Ozljede mišića javljaju se kod svih dobnih skupina, sportski aktivnih ili neaktivnih pojedinaca. Najčešći uzroci kod akutnih ozljeda su:

• iznenadne promjene pravca kretanja,
• nagli skokovi i doskoci,
• nekvalitetna priprema za trening ili natjecanje te
• naglo ubrzavanje ritma trčanja.

Rizik od ozljeda u profesionalnom, ali i rekreativnom sportu najčešće se odnosi na akutne ozljede. Akutne ozljede su ozljede nastale uslijed jednokratnih i jasno definiranih rizičnih situacija, a rastu proporcionalno s vremenom provedenim na treningu. Ove ozljede kreću se od blagih, istegnuća, pa do onih ozbiljnih lezija kod kojih je potrebna hospitalizacija.

Rizik od akutnih ozljeda varira od sporta do sporta. Pogreške u treningu najčešći su uzrok rupture i distenzije mišića.

Ubacivanje adekvatnog odmora nakon napornih treninga znatno smanjuje rizik od ruptura. Također, vrsta podloge po kojoj se trči iznimno je važna. Primjerice, trčanje po tvrdoj podlozi kao što je asfalt može biti povezano s povećanim rizikom mišićne ozljede. Trčanje na neravnoj površini pak može povećati rizik prijeloma uzrokujući pojačani zamor mišića i preraspodjelu opterećenja na kost.

Dakle, akutne ozljede nastaju djelovanjem relativno jake sile u kontaktu ili sile kontrakcije vlastitog mišićnog sustava na dio tijela u kratkom vremenu.

Ruptura mišića

Ozljede mišića mogu se podijeliti na djelomične ili potpune ozljede samog mišića, tetive ili mišićno-tetivnog prelaza, a ovisno lokalizaciji i tipu ozljede, određuje se i rehabilitacija.

Vodeći subjektivni znak je bol, minimalna pokretljivost oštećenog ekstremiteta, a u nekim slučajevima pokret je nemoguć. Kontrakcija mišića je praćena bolom, pa pokušaj svakog pokreta izaziva bol.

Od objektivnih simptoma ozljeda mišića su:

• stalna bolna osjetljivost na mjestu ozljede i
• ozlijeđeni precizno pokazuje mjesto boli.

Na mjestu lezije pojavljuje se oteklina koja se kasnije širi, nastaju prekidi, udubljenja i deformiteti na mjestu puknuća, a kontrakcija mišića je neizvediva ili otežana. Hematom je siguran znak da je riječ o rupturi mišićnih dijelova na mjestu ozljede. Rupture mišića nastaju kod teških napora, nekvalitetnim zagrijavanjem segmenata tijela, kao i kod naglih promjena pravca kretanja.

Kronične ozljede mišića

Kronične ozljede mišića najčešće nastaju zbog nekvalitetne fizičke pripreme, loše obuće, pretjerivanja kod opterećenja, ali i manjka kvalitetnog oporavka mišića i zglobova. Radi se o tzv. sindromima preopterećenja.

Pojavom neugode ili boli, javljaju se znakovi da nešto nije u redu. Ozljedu je bitno shvatiti ozbiljno, ne opterećivati se daljnjim treniranjem jer će u protivnom doći do pogoršanja.

Liječenje mišićnih ozljeda

Zaključno, većina mišićnih ozljeda blažeg je stupnja i u liječenju se preporučuje mirovanje, s fizikalnim procedurama ako su potrebne. Primjena ortobioloških metoda , poput autologne kondicionirane plazme, danas je zlatni standard liječenja.

Kirurško liječenje rijetko je potrebno i zahtijeva pravilnu indikaciju te verziranost specijaliste ortopeda.

Za više stručnih savjeta i dogovor o terminu pregleda javite s povjerenjem stručnjacima u Poliklinici Ribnjak.