Kad kosti postanu krhke i lomljive: Što trebamo znati o osteoporozi
Suvremeni način života u raznim je aspektima ugrozio naše zdravlje, pa je tako doveo i do pojave osteoporoze, bolesti kod koje kosti postaju krhke i lomljive
Osteoporoza je bolest koštanog tkiva u kojoj dolazi do gubitka organskog i mineralnog dijela kosti, zbog čega one postaju krhke i lomljive. To je bolest starije životne dobi i najčešće je povezana s hormonalnim promjenama koje se događaju u starosti.
Zbog čega nam ruke otiču: simptom kojeg ne smijemo zanemariti
Osteoporoza je bolest suvremenog doba uvjetovana načinom života. Bez prevencije dolazi do smanjenja koštane mase i propadanja tkiva. Najčešće i najopasnije komplikacije ove bolesti su prijelomi kralježaka i vrata bedrene kosti. U većini slučajeva prijelomi se događaju kad je bolest već uznapredovala, uglavnom u starijoj životnoj dobi. Kod žena su prijelomi češći nego kod muškaraca. Osteoporoza je jedan od glavnih uzroka ozbiljnog invaliditeta u starijih ljudi.
Uzroci i rizični čimbenici
Osnovni razlog razvoja osteoporoze je starenje, kao i manjak estrogena, a koji ubrzava proces koštane pregradnje, što dovodi do gubitka koštane mase.
Nastanak osteoporoze povezan je s brojnim rizičnim čimbenicima, koji uključuju hormonalne poremećaje (hipertireozu, hiperkorticizam, hiperparatireoidizam, hipogonadizam), loše prehrambene navike, odnosno smanjen unos tvari kao što su vitamin D, kalcij, fosfor, vitamin K, mangan, bakar, cink, te nedostatak tjelesne aktivnosti.
Denzitometrija i rendgensko snimanje
Najbolji način za rano otkrivanje osteoporoze je denzitometrija. To je radiološka pretraga kojom se mjeri mineralna gustoća kostiju. Osim denzitometrije, za dijagnozu su bitni detaljno uzeta anamneza i obiteljska anamneza. Također mjerenje visine i težine, ciljani klinički pregled sustava za kretanje te laboratorijski nalazi.
Denzitometriju treba učiniti u svih žena starijih od 65 godina, kod žena mlađih od 65 godina s prijelomom koji je uzrokovan slabom traumom ili ako imaju dva čimbenika rizika (npr. rana menopauza, obiteljska anamneza prijeloma) te kod bolesnica s reumatoidnim artritisom i sistemskom terapijom glukokortikoidima u razdoblju duljem od tri mjeseca.
Rendgensko snimanje kralježnice obvezno je učiniti ako se denzitometrijom nađe osteoporoza jer asimptomatski prijelomi kralježaka i degenerativne promjene mogu utjecati na nalaz denzitometrije. Radiološku obradu treba učiniti i kod žena starijih od 60 godina s anamnezom naglo nastalog bola u križima.
Može li se osteoporoza uspješno liječiti?
Liječenje osteoporoze provodi se s ciljem smanjivanja gubitka koštane mase, a sastoji od općih mjera te specifičnog farmakološkog liječenja.
Nefarmakološki postupci su integralni dio liječenja osteoporoze, a odnose se na edukaciju bolesnika, primjerenu prehranu i fizičku aktivnost. Zato treba unositi dovoljno kalcija, mlijeka i mliječnih proizvoda, voća i povrća, a izbjegavati brzu hranu, gazirana pića te alkohol i kavu.
Tjelesna aktivnost nedvojbeno popravlja koštanu gustoću u svakoj dobnoj skupini. Naročito su učinkovite antigravitacijske vježbe, a u manjoj mjeri aerobne vježbe. U žena u postmenopauzi korisne su preventivne mjere u svrhu smanjenja gubitka koštane mase, koje uključuju uzimanje adekvatne količine kalcija i vitamina D prehranom ili suplementacijom, primjerenu fizičku aktivnost, odricanje od pušenja i smanjenje pretjerane konzumacije alkohola.
Primjena lijekova u terapiji osteoporoze ima za cilj redukciju fraktura. Dovoljan unos kalcija i vitamina D, primjerena fizička aktivnost i farmakološka terapija imaju pozitivne učinke na smanjenje rizika nastanka prijeloma. Bolesnici koji imaju osteoporozu i visok rizik za prijelome kostiju, uz navedene mjere, trebaju uzimati i specifičnu terapiju.
Stavite kosti na vrh liste prioriteta: Spriječite osteoporozu uz ovih 5 koraka
Osteoporoza neće biti problem ako stavite zdravlje na prvo mjesto - neka vam vaše kosti budu na vrhu liste...
SAZNAJTE VIŠEOsteoporoza zahtjeva dugogodišnje praćenje i liječenje. Uspješnost terapije prati se denzitometrijom nakon dvije godine, u pojedinih bolesnika i češće, a iz posebnih razloga mogu se periodično pratiti radiološka progresija i biljezi koštane pregradnje.