Boli li vas rame kada podižete ruke iznad glave? Pregledajte biceps

Biceps je dvoglavi mišić koji zauzima prednju stranu nadlaktice. Polazi tetivom s lopatice dugom glavom koja prolazi kroz rameni zglob te kratkom glavom koja prolazi s korakoidnog nastavka lopatice. Mišićne niti obiju glava se spajaju i hvataju za palčanu kost.

Biceps je dio vizualnog identiteta muškaraca te se u njegovo jačanje nerijetko puno ulaže, no pritom postoji i rizik ozljede. Biceps je, kao i svi mišići u tijelu, podložan ozljedama i oštećenjima, a ovaj put govorimo o ozljedama i oštećenjima njegove tetive. Bol koja se javlja kao posljedica upale tetive duge glave bicepsa najčešće je lokalizirana u prednjem dijelu ramena.

Najčešći uzrok ozljeda i oštećenja tetive bicepsa je takozvani subakromijalni sindrom sraza ili impingement sindrom. Ovo kliničko stanje nastaje uslijed sudaranja (sraza) velikog tuberkula nadlaktične kosti (izbočina na toj kosti na koju se hvata većina mišića ramenog pojasa) i neke od struktura korakoakromijalnog luka, pa tada dolazi do pritiska na tetivni aparat rotatorne manšete i biceps. Takvo sudaranje najčešće je rezultat deformacije neke od tih struktura.

Primarni i sekundarni tendinitis

Ukratko, kada ruku podižete iznad glave, zbog specifične građe ramenog zgloba u kojem svaki djelić mora funkcionirati savršeno da biste imali pun opseg aktivnog i pasivnog pokreta, čak i u fiziološkim okolnostima dolazi do sudaranja između komponenti korakoakromijalnog luka i velikog tuberkula. U slučaju da je jedna od tih struktura abnormalne građe, dolazi do oštećenja koje će, osim tetive rotatorne manšete, oštetiti i tetivu duge glave bicepsa. U tom slučaju govorimo o tzv. „sekundarnom tendinitisu”.

Primarni tendinitis duge glave bicepsa nastaje kao posljedica građe intertuberkularnog žlijeba (žlijeba na velikom tuberkulu) kojim tetiva duge glave bicepsa prolazi. Taj je žlijeb poprilično uzak, a nerijetko postaje još uži zbog poremećaja neke od okolnih struktura – upala priležeće burze, nastanak koštanih izdanaka u samom žlijebu ili deformitet ligamenta koji prekriva žlijeb. Zbog toga dolazi do pojačanog trenja tetive o kost, što uzrokuje upalu tetivne ovojnice i oštećenje tetive koja, ako je neliječena ili nije liječena odgovarajuće, dovodi do puknuća, odnosno kompletne rupture.

Naravno, postavlja se pitanje kako možete znati imate li tendinitis tetive bicepsa ili čak njezinu rupturu?

Imam li tendinitis ili puknuće tetive bicepsa?

Na tendinitis tetive bicepsa upućuje bol koja je najčešće lokalizirana u prednjem dijelu ramena, a pojavljuje se prilikom podizanja ruke iznad razine glave. Vrlo je često u podlozi neko traumatsko zbivanje ili obavljanje posla u kojem većinu vremena držite ruku iznad glave. Postoji li nestabilnost tetive, prilikom rotacije u ramenom zglobu moguće je osjetiti „preskok” tetive.

Rupturu bicepsa je, srećom, prilično lako prepoznati na temelju kliničke slike, a konačni dokaz predstavlja nalaz UZV pregleda. Pacijenti s rupturom bicepsa navode točno određeni traumatski događaj nakon kojeg je bol počeo. Nadlaktica je tipično deformirana tako da je mišić, zbog povlačenja tetive, izrazito skraćen. Bolesnik ne može savinuti ruku u laktu. Prilikom palpacije na projekciji intertuberkularnog žlijeba javlja se lokalna osjetljivost i bolnost. Od koristi može biti i pregled magnetskom rezonancom.

Jedan od tipičnih kliničkih testova za dokazivanje oštećenja tetive bicepsa je Speedov test, u kojem bolesnik iz položaja ruke ispružene u laktu nastoji savinuti ruku protiv otpora kojeg mu pruža liječnik, prilikom čega se javlja bol u projekciji intertuberkularnog žlijeba.

Kako liječiti tendinitis bicepsa?

Liječenje tendinitisa bicepsa ovisi o tome radi li se o primarnom ili sekundarnom tendinitisu. Kod primarnog tendinitisa liječenje se provodi nesteroidnim antireumaticima uz ciljanu fizikalnu terapiju, dok se kod sekundarnog tendinitisa nastoji ukloniti primarni uzrok tegobe, a to je impingement sindrom. Stoga se ova vrsta tendinitisa liječi na jednak način kao i impingement sindrom. Početna faza bolesti uspješno se kontrolira konzervativnim metodama koje uključuju kombiniranu primjenu fizikalne terapije i nesteroidnih antireumatika za smanjenje bolova. Preporučuje se mirovanje uz izbjegavanje pokreta iznad razine glave.

Kod kroničnih bolesnika s impingement sindromom (pacijenti koji se neuspješno liječe konzervativnim metodama dulje od šest mjeseci) neophodan je operativni zahvat, koji se u Poliklinici Ribnjak može izvesti artroskopski uz samo nekoliko malih rezova. Riječ je o maksimalno poštednom zahvatu gdje su oštećenja operiranog tkiva te posljedice po estetski izgled ramena minimalni.