Bol u koljenu: koji su najčešći uzroci i kako se rješava

Da bismo govorili o boli u koljenu, neizostavno je upoznati se s nekoliko osnovnih informacija o njegovoj građi, odnosno anatomiji.

Zglobne površine koljena čine donji dio bedrene kosti, gornji kraj goljenične kosti i iver (patela) obloženi glatkom, sjajnom hrskavicom i sinovijalnom membranom te izvana zaštićeni zglobnom čahurom. Zglobna površina natkoljenične kosti ima oblik valjka sa žlijebom u sredini. Zglobna površina goljenične kosti je ravna i na nju se vežu bočni (lateralni) te unutarnji (medijalni) menisk u obliku dva polumjeseca. Između meniska polaze prednji i stražnji ukriženi ligamenti.

Uz niti zglobne čahure, vanjsku stranu zgloba pojačavaju medijalni i lateralni kolateralni ligament. S natkoljenice polazi veliki četveroglavi mišić (kvadriceps) čija tetiva prelazi preko patele, čini patelarni ligament i hvata se za prednji dio goljenične kosti. Osim kvadricepsa, mišići stražnje i unutarnje strane koljena važni su aktivni stabilizatori koljenog zgloba.

Koljeno pod pritiskom suvremenog načina života

Bol u koljenu može biti posljedica ozljede ili oštećenja neke od struktura unutar zgloba, ali i niza drugih bolesti koje zahvaćaju i koljeno. Uz bol može biti prisutna oteklina i crvenilo zgloba, ograničeni pokreti ili osjećaj nestabilnosti te klecanja koljena.

Pretežno sjedilački način života, pretilost, manjak fizičke aktivnosti ali i neprilagođena fizička aktivnost pogoduju ozljedama i bolestima koštano-mišićnog sustava.

Ozljede koljenog zgloba uslijed profesionalnog ili rekreativnog bavljenja sportom su česte, a 75% čine ozljede meniska samostalno ili s drugim strukturama koljena.

Skakačko koljeno

Skakačko koljeno, kao sindrom prenaprezanja u području patelarnog ligamenta, često je u sportovima koji uključuju puno skakanja. Kao posljedica neravnoteže mišićnih skupina koje djeluju na koljeno, dolazi do ponavljanih manjih trauma patelarnog ligamenta, gubitka potpore patele i slabosti i boli u koljenu.

Prevencija svih ozljeda svodi se na pravilno provedeno zagrijavanje i istezanje mišića prije sportske aktivnosti, treniranje uz stručno vodstvo i adekvatnu opremu.

Osteoartritis

Osteoartritis ili artroza kao jedna od najčešćih bolesti koštano-mišićnog sustava starenjem populacije postaje sve veći medicinski problem. Na ljestvici uzroka kronične radne nesposobnosti u razvijenim zemljama je drugi, odmah iza kardiovaskularnih bolesti.

Uslijed pregradnje i propadanja zglobne hrskavice te promjena na kosti javljaju se bolovi, ograničeni pokreti i krepitacije (krckanje u zglobu). Bol i manjak pokretljivosti dovode do atrofije mišića koji gube svoju ulogu aktivnih stabilizatora zgloba, povećava se pritisak na ostale strukture te se zatvara začarani krug.

Dolazi do izljeva u zglob, nestabilnosti i deformacije te sve većeg gubitka funkcije.

Ako su od ranije postojale promjene na zglobu (prirođene anomalije, loše sanirane ozljede), nakon preboljelih infekcija, reumatskih bolesti ili endokrinoloških poremećaja, govorimo o sekundarnom osteoartritisu koji nije vezan uz stariju životnu dob.

Od analgetika do endoproteze

U ranoj fazi oštećenja zglobne hrskavice primjenjuju se nesteroidni antireumatici, drugi analgetici i u slučaju jače izraženih bolova intraartikularno kortikosteroidi s anestetikom. Unatoč dobrom terapijskom učinku na bol, kortikosteroidi imaju štetan efekt na zglobnu hrskavicu te se česta primjena ne preporučuje.

U novije vrijeme u zglob se daje hijaluronska kiselina koja je važan sastavni dio sinovijalne tekućine i hrskavice te, općenito, vezivnog tkiva. S godinama se njena proizvodnja smanjuje te se aplikacijom u zglob poboljšava viskoznost sinovijalne tekućine, podmazuje zglob, amortiziraju pokreti te ublažava bol.

U svim fazama liječenja veliku važnost ima ciljana fizikalna terapija s ciljem očuvanja mišića kao važnih aktivnih stabilizatora zgloba. Posljednja linija liječenja uključuje kirurške metode, od artroskopske toalete zgloba, pa sve do zamjene dijela ili čitavog zgloba endoprotezom.