Bechterewova bolest ili ankilozantni spondilitis: uzroci, simptomi i liječenje

Ankilozantni spondilitis je rijetka vrsta artritisa koja uzrokuje bol i ukočenost u kralježnici. Ovo cjeloživotno stanje, također poznato kao Bechterewova bolest, obično počinje u donjem dijelu leđa. Može se proširiti do vrata ili oštetiti zglobove u drugim dijelovima tijela. „Ankiloza“ znači srasle kosti ili drugo tvrdo tkivo, a „spondilitis“ se odnosi na upalu u kostima kralježnice ili kralješcima. U teškim slučajevima, kralježnica može biti pogrbljena.

Uzrok akilozantnog spondilitisa je nepoznat, a čini se da geni igraju ulogu. Većina ljudi s ankiloznim spondilitisom pozitivna je na HLA-B27 gen.

Rane faze i razvoj bolesti

Bolest često počinje između 20. i 40. godine života, ali može početi i prije 10. godine. Pogađa više muškarce nego žene. Mnogi ljudi s ankilozantnim spondilitisom imaju blage i prolazne epizode bolova u leđima i ukočenosti. Ali kod drugih se javlja snažna, stalna bol s gubitkom fleksibilnosti u kralježnici. Osim toga, mogu se razviti i drugi simptomi ako su zahvaćena i druga područja tijela, poput kukova, rebara, ramena, koljena, gležnjeva i stopala.

U ranim fazama, ankilozantni spondilitis najčešće uzrokuje:

• ukočenost i bol u donjem dijelu leđa u ranim jutarnjim satima koja traje najmanje 30 minuta, a zatim se smanjuje tijekom dana ili s aktivnošću,
• bol koja se javlja noću i budi oboljelu osobu,
• bol u jednoj ili obje stražnjice, a ponekad i stražnjoj strani bedara.

Stanje se ponekad može zamijeniti za uobičajenu bol u leđima te je u početku teško postaviti točnu dijagnozu. Uobičajena bol u leđima često dolazi u kratkim i bolnim razdobljima. Ali bol od ankilozantnog spondilitisa vjerojatno će dugo trajati.

Također, mogu biti prisutni bolovi u vratu, ramenima, kukovima ili bedrima, koji su jači kada je osoba neko vrijeme neaktivna, na primjer, zbog dugotrajnog sjedenja za stolom. Kod nekih se pacijenata javljaju bol, ukočenost i oticanje koljena ili gležnjeva. Bol i ukočenost mogu varirati tijekom vremena. Ako je veći dio kralježnice zahvaćen, to može uzrokovati poteškoće s aktivnostima koje uključuju savijanje, uvijanje ili okretanje.

Ostali mogući simptomi uključuju:

• bol u peti ili svodu stopala,
• bol i otekline u prstima ruke ili noge,
• osjetljivost u dnu zdjelice, što može učiniti sjedenje na tvrdoj stolici neudobnim,
• bol u prsima ili stezanje u prsima koje se postupno javlja. To može otežati duboko disanje. Vaša rebra mogu biti vrlo osjetljiva i možete primijetiti da vam nedostaje daha čak i nakon blage aktivnosti. Kašalj ili kihanje mogu izazvati nelagodu ili bol.
• upala crijeva – osobe s ankilozantnim spondilitisom mogu razviti probleme s crijevima poznate kao upalna bolest crijeva ili kolitis. Bilo bi dobro posjetiti liječnika ako osoba s ankilozantnim spondilitisom ima proljev dulje od dva tjedna ili pak krvavu ili sluzavu stolicu.
• umor koji ne nestaje unatoč snu i odmoru. To može biti uzrokovano samim stanjem, kao i anemijom.
• depresija i tjeskoba,
• upala oka koja se naziva uveitis ili iritis. Prvi znakovi su obično bolnost i, ponekad, crvenilo oka. Gledanje u izvor jačeg svjetla može biti neugodno.

Važnost pravovremenog dijagnosticiranja i liječenja

Iz navedenih simptoma vidljivo je da je potrebno rano prepoznavanje simptoma i multidisciplinaran pristup. U dijagnostiku i liječenje trebaju se, pored obiteljskog liječnika koji uglavnom koordinira skrb, uključiti i radiolozi, imunolozi, reumatolozi, fizijatri i fizioterapeuti, gastroenterolozi, oftalmolozi te drugi specijalisti.

Dijagnoza se postavlja temeljem kliničke slike, rendgena i magnetne rezonancije kralježnice, određenih krvnih pretraga koje ukazuju na upalnu reakciju, određivanja HLA antigena putem uzorka krvi.

Liječenje je cjeloživotno te ovisi o težini simptoma. Najvažnije je da osoba shvati svoju bolest i ostane aktivna – svakodnevno. Vježbanje u kući, na radnom mjestu, gdje god i kada god je moguće, izrazito je važno. Redovita fizikalna terapija, ambulantna ili u toplicama, uvelike smanjuje tegobe.

Široka lepeza lijekova

Ovisno o stupnju i težini bolesti, koristi se niz lijekova, od nesteroidnih antireumatskih lijekova do bioloških lijekova.

Lijekovi kao što su sulfasalazin i metotreksat mogu liječiti artritis ruku i nogu, iako obično nisu učinkoviti za simptome kralježnice. Ovi antireumatski lijekovi koji modificiraju bolest, mogu smanjiti količinu upale koja se događa u tijelu. To znači da, osim što liječe simptome, mogu pomoći u sprječavanju oštećenja zglobova. Ovim lijekovima ponekad može trebati nekoliko tjedana ili mjeseci da počnu djelovati, ali kad počnu, mogu značajno utjecati na bol i ukočenost.

Biološki lijekovi su noviji tretmani te mogu biti vrlo učinkoviti za neke osobe s ankilozantnim spondilitisom i srodnim stanjima. Nisu prikladni za svakoga i mogu se propisati samo ako ostala terapija nije učinkovita. Lijekovi koji se mogu koristiti su: etanercept, adalimumab, certolizumab, pegol i golimumab. Svi oni mogu imati vrlo ozbiljne nuspojave te je stoga potrebna stalna kontrola imunologa ili reumatologa.

Secukinumab je druga vrsta biološke terapije koja također može liječiti ankilozantni spondilitis. Iz nove je obitelji bioloških terapija zvanih interleukin ili inhibitori IL-17. Ovaj lijek također djeluje tako što smanjuje ili usporava upalu.

Zaključno

Za osobu oboljelu od ankilozantnog spondilitisa važno je da shvati svoju bolest, prihvati je ma koliko to teško bilo, te da se pridržava svih uputa dobivenih od stručnjaka.

Pored svih lijekova, samopomoć u vidu svakodnevnog višekratnog vježbanja je od izuzetne važnosti. Vježbanje je sastavni dio svakog programa za spondilitis. Uklopiti tjelovježbu u svoj dan može biti teško, ali to treba učiniti. Vježbanje je tako visok prioritet da se mora u svakom danu odvojiti vrijeme; čak je i pet do 10 minuta tijekom radne pauze od pomoći.