Jeste li čuli za operaciju na koljenu bez uspavljivanja?

Artroskopija pripada skupini endoskopskih kirurških metoda, a sam naziv zahvata ima korijen u grčkom jeziku i znači – pogled u zglob. Njezina je prednost u odnosu na „klasične“ kirurške zahvate u tome što se zglob ne „otvara“ u potpunosti, nego se pristupa kroz dva mala reza (incizije), jedan za kameru i drugi za instrumente kojima se obavlja operacija. Tako se trauma okolnog tkiva smanjuje i ubrzava poslijeoperativni oporavak.

Artroskopija je zahvat za mlađe, ali i starije

Indikacije za artroskopiju su različite kod svakog zgloba. Ipak, postoje neke općenite indikacije. To su ozljede ili bolesti intraartikularnih struktura kao što su zglobna hrskavica, meniskusi, križni ligamenti i ostalo.

Artroskopija kao metoda se toliko razvila da je klasično otvaranje zgloba (artrotomija) rezervirano samo za rijetke slučajeve kada je potrebna takozvana konverzija, odnosno prebacivanje s endoskopske metode kako bi se dovršio zahvat. Spomenimo i to da je zabluda da je artroskopija namijenjena samo osobama mlađim od 40 godina. Brojni stariji pacijenti odlučuju se za artroskopsko liječenje te imaju izvrsne rezultate i znatno poboljšanje kvalitete života.

Prije svake artroskopije poželjno je učiniti rendgenski snimak i snimanje magnetskom rezonancijom (MR) zgloba koji će se tretirati. Osim toga, potrebna je laboratorijska obrada s posebnim naglaskom na parametre zgrušavanja krvi, kao i pregled anesteziologa uz odobrenje za operaciju.

Tijekom cijele operacije u zglob se ubrizgava fiziološka otopina kako bi se povećao kirurški prostor te poboljšala vidljivost tijekom procedure. Kirurški instrumenti koji se koriste pri artroskopiji su manji od „tradicionalnih“. Operater se za praćenje i izvođenje zahvata služi ekranom te u svakom trenu može dijagnosticirati ostale eventualne ozljede zgloba, što sugerira da artroskopija nije samo terapijski, nego i dijagnostički postupak.

Bez boravka u bolnici

Artroskopiju izvodimo uglavnom u lokalnoj potenciranoj anesteziji. To pacijentu omogućuje brži oporavak te odlazak kući isti dan, već nekoliko sati nakon procedure. Nakon popuštanja anestezije, u pravilu nakon nekoliko sati, javlja se bol koji se ublažava primjenom analgetika. Neposredno nakon zahvata pacijent se upućuje na fizikalnu terapiju te se nekoliko tjedana koristi ortopedskom štakom.

Rehabilitacija treba početi što prije kako bi se spriječila atrofija natkoljeničnih mišića, što može voditi do težeg kasnijeg oporavka, kao i oštećenja okolnih struktura koje bi trpjele zbog neodgovarajuće mišićne snage. Vrijedi spomenuti i moderne metode postoperativnog oporavka poput aplikacije autologne plazme koja, uz fizikalnu terapiju, omogućuje bolji i brži oporavak pacijenta. Takva poslijeoperativna biološka metoda liječenja pridonosi skraćivanju vremena korištenja štake te se ubrzano povećava pokretljivost koljena.

Artroskopija koljena

Najčešći zglob liječen artroskopski definitivno je koljeno. U tom slučaju artroskopski se tretiraju ozljede ligamentarnog aparata, poput rekonstrukcije prednjeg i stražnjeg križnog ligamenta te ozljede meniskusa, parcijalne ili totalne. Toaleta koljena o kojoj je najčešće riječ odnosi se na „čišćenje koljena“ i „zaglađivanje“ zglobne hrskavice te hrskavice čašice, odnosno patele. Ta metoda omogućuje saniranje ozljeda ligamentarnog aparata koljena, kao što je rekonstrukcija ligamenata te se ona provodi, ako je potrebno, u istom aktu s tretiranjem ostalih struktura koljena.

Osim koljena, artroskopski se tretiraju i zglob ramena, lakta, skočnog zgloba i, nešto rjeđe, kuka.

Kod ramena artroskopijom najčešće stabiliziramo „nestabilno“ rame, tretiramo tzv. sindrom sraza te ozljede tetiva mišića rotatorne manšete i bicepsa, „frozen shoulder“ sindrom, kronični tendinitis, SLAP lezije i ostalo. U slučaju skočnog zgloba i lakta, slično kao i kod koljena najčešće se liječe ozljede ligamenata te se obavlja toaleta. Kako bi se ovaj zahvat pravilno primijenio prema svim pravilima struke i sa što boljim konačnim rezultatom, svakako je potrebno iskustvo operatera.