Udah nam znači život: mjerenje zasićenosti krvi kisikom

Još u osnovnoj školi naučili smo da je postanak životinjskog života na našem planetu omogućen tek kad su se stvorile dostatne količine kisika. Biljke iz ugljikovog dioksida fotosintezom stvaraju kisik, koji je neophodan za disanje životinja, pa i nas ljudi. Mi udišemo zrak i s njime kisik koji dolazi u pluća gdje ulazi u krv i transportira se dalje do naših stanica. U njima se odvija kemijski proces koji se zove stanično disanje i kojim kisik postaje izvor energije za rad naših stanica. Već pri malom nedostatku kisika u našem organizmu, osjećamo se loše. Sjetite se koliko nam je neugodno u zagušljivoj prostoriji i koliko olakšanje osjetimo kada se otvori prozor.

Hipoksija i hipoksemija

Manjak kisika u okolišu te neke kronične ili akutne bolesti uzrokuju manjak kisika u plućima, koji se zove hipoksija, a posljedično nastaje i manjak kisika u krvi koji se zove hipoksemija. Bez stalne, dostatne količine kisika, naše stanice ne mogu kvalitetno obavljati svoje zadaće i postupno slabe.

Simptomi koji se javljaju su:

• umor,
• slabost,
• nedostatak koncentracije,
• lupanje srca i
• bolovi u mišićima.

Dugotrajna smanjena količina kisika u organizmu može uzrokovati nastanak srčanih bolesti, probavnih i dišnih bolesti, podložnost kroničnim upalama, razvoj depresije, pa i nastanak karcinoma. Akutni nedostatak zraka, odnosno nemogućnost udisanja zbog blokade dišnog sustava, ali i zbog nekih drugih bolesti ili zbog nedostatka kisika (trovanja ugljikovim monoksidom), uzrokuje gušenje. Ako se brzo ne reagira i ne osigura dotok kisika, prestaje rad srca i mozga, a osoba umire.

Vrste hipoksija i zasićenost krvi kisikom

Stručnjaci razlikuju još nekoliko tipova hipoksija kod kojih kisik ulazi u pluća, ali dostatna količina ne dolazi u tkiva i stanice:

• anemijske hipoksije, u kojima krv (zbog oštećenja hemoglobina) ne prima i ne prenosi potrebne količine kisika,
• cirkulatorne hipoksije, kod kojih se kisik ne transportira jer je oštećen krvožilni sustav te
• tkivne hipoksije, koje nastaju zbog oštećenja enzimskog sustava u stanicama (npr. kod nedostatka vitamina B ili kod trovanja cijanidima).

Zasićenost krvi kisikom, odnosno postotak zasićenog hemoglobina koji prenosi kisik, zove se saturacija kisikom. Laboratorijski se određuje vađenjem arterijske krvi i analizom plinova.

Normalne vrijednosti zasićenosti kisikom kreću se od 95 – 100%, kod posve zdravih osoba od 98 – 100%. Vrijednosti manje od 94% ukazuju na hipoksiju, a vrijednosti manje od 90% treba liječiti.

Može li nam pomoći pulsni oksimetar?

Neinvazivna metoda naziva se pulsna oksimetrija i njome se također mjeri postotak zasićenog hemoglobina. Aparat se zove pulsni oksimetar – stavlja se najčešće na kažiprst, odnosno na ono mjesto koje je lako dostupno i dobro prokrvljeno. Dobra prokrvljenost preduvjet je da rezultat bude pouzdan.

Oksimetar emitira dvije različite valne duljine svjetlosti koje se apsorbiraju u ovisnosti o zasićenosti hemoglobina kisikom u krvi koja cirkulira kroz prst te se rezultat prikazuje u obliku postotka. Istovremeno se mjeri i puls krvi. Osobni pulsni oksimetri pouzdani su za mjerenje kod kuće, pa i u ordinaciji ili domu za skrb starijih osoba ako su, naravno, nabavljeni od pouzdanog dobavljača, odnosno proizvođača medicinske opreme. Pulsni oksimetri mogu biti namijenjeni i za kontinuirano mjerenje te opremljeni zvučnim senzorom koji upozorava na stanje hipoksije.

Pulsni oksimetar koriste prvenstveno osobe s opstruktivnim bolestima pluća, kao što je KOPB, ali i drugim dišnim bolestima, zatim osobe sa srčanim bolestima, osobe koje pate od apneje ili su pretile. Nerijetko ga koriste i sportaši ili druge osobe koje borave na visokim nadmorskim visinama.

Osobama oboljelim od bolesti COVID-19 koje su na kućnom liječenju pulsni oksimetar može biti od velike koristi jer može na vrijeme ukazati na smanjenu saturaciju te mogući razvoj težeg oblika bolesti. Ujedno, mjerenja zasićenosti kisikom mogu i liječniku dati bolji uvid u praćenju bolesnika koji se liječi kod kuće.