Svi govore o cjepivu protiv COVID-19: Zašto ga treba čekati tako dugo?

Puno smo puta pisali o cjepivima i cijepljenju, o tome zašto se treba cijepiti te o sigurnosti cjepiva. Činilo nam se da je ljude uvijek trebalo ponovno uvjeravati u tu nužnost i stalno potvrđivati dokazanu sigurnost pojedinih cjepiva.

Do sada smo se uglavnom cijepili protiv bolesti koje su, upravo zahvaljujući cijepljenju, stavljene pod kontrolu i zapravo nam nisu poznate, uz izuzetak ospica. Ne trebamo podsjećati da su se ospice pojavile upravo zbog odbijanja cijepljenja nekih pojedinaca. Sad smo suočeni s novom bolesti, koju do prije par mjeseci nismo poznavali i možda više nego ikad možemo vidjeti kolika je važnost cijepljenja.

Jedina nada za povratak u normalan život

Zasad nam je jedina nada za povratak u normalan život upravo cjepivo. Zasad ga nemamo. Tek se treba pripremiti, proizvesti i testirati da bismo njime mogli cijepiti veliki broj ljudi.

Priprema, a potom proizvodnja cjepiva vrlo je složen proces i vrlo skup. Kako je COVID-19 praktički zaustavio život na Zemlji, cjepivo nam je hitno potrebno. Stoga se svuda u svijetu ulažu ogromni znanstveni i financijski napori kako bismo ga čim prije dobili.

Poznavanje uzročnika bolesti

Za pripremu cjepiva u početku je potrebno poznavati uzročnika bolesti. SARS-CoV-2 virus za nas je sasvim novi organizam, ali su znanstvenici uspjeli u rekordno kratkom roku upoznati njegovu strukturu. Ta saznanja omogućuju da se virus uopće može uzgojiti u laboratoriju te da se potom „uzme“ dio koji izaziva imunosnu reakciju u čovjeka ili da se na odgovarajući način oslabi virus.

Pojednostavljeno, to znači da kad čovjek dođe u kontakt sa sadržajem cjepiva, ne razvija se bolest, već se razvija imunosna reakcija koja stvara otpornost prema virusu i bolesti. Danas proizvodimo živa oslabljenja cjepiva (npr. protiv vodenih kozica) ili inaktivirana cjepiva koja sadrže neki dio stanice virusa ili bakterija, kao što su većina cjepiva. Uzgoj bakterija koje izazivaju zarazne bolesti znatno je jednostavniji od uzgoja virusa, jer virusi za razvoj i razmnožavanje trebaju živu stanicu, o čemu se također dosta govorilo u medijima. Takav uzgoj se često radi na primjer na kokošjim jajima i takvo je cjepivo protiv gripe.

Priprema cjepiva

Nadalje, osim što je uopće potrebno otkriti kako uzgojiti mikororganizam u laboratoriju, potrebno je otkriti i kako ga uzgojiti u dovoljno velikoj količini da bi se moglo proizvesti milijune doza cjepiva.

Kad se konačno i to ustanovi, pa se ustanovi potreban sadržaj farmaceutskih dodataka cjepivu, odnosno tvari koje osiguravaju da se sadržaj cjepiva može aplicirati čovjeku, osiguravaju stabilnost cjepiva, nekvarljivost i razne druge zahtjeve, tek tada se treba ispitati i sigurnost cjepiva. Tome služe klinički pokusi.

Testiranje učinkovitosti

Prije testiranja cjepiva na ljudima prvo se provodi testiranje na laboratorijskim životinjama, a potom kreću ispitivanja na ljudima, dobrovoljcima.

Prvo se ispituje sigurnost cjepiva, dakle moguće nuspojave, njihov intenzitet i brojnost. Potom se ispituje učinkovitost, odnosno izaziva li cjepivo dovoljno snažan imunosni odgovor za sprečavanje nastanka bolesti. Naposljetku se ispituje učinkovitost cjepiva u odnosu na placebo. Ovo je i faza koja traje najdulje. Uspoređuju se skupine ljudi koje su primile i koje nisu primile cjepivo u stvarnim uvjetima. Dakle tamo gdje postoji zaraza u prirodi. Uspoređuje se koliko osoba se neće zaraziti od onih koji koji su primili i onih koji nisu primili cjepivo.

Ovdje smo opisali vrlo pojednostavljen postupak ispitivanja cjepiva. No on je vrlo strog i zahtjeva mnogo precizne administracije kako bi svaki segment testiranja bio potrijepljen čvrstim dokazima.

Dozvole i masovna proizvodnja

Kad nakon svega neki proizvođač može tvrditi da ima učinkovito i sigurno cjepivo, tek se tada traže dozvole od regulatornih tijela koja pomno pregledavaju sve dokumente, kao bi bili sigurni da je cjepivo zaista učinkovito i sigurno na velikom broju ljudi.

Nakon što se cjepivo odobri tada se kreće u masovnu proizvodnju, za što je također potrebno neko vrijeme, jer tvornica najčešće mora prilagoditi svoje proizvodne pogone. Što se tiče daljnjeg ispitivanja sigurnosti cjepiva, ono se provodi tijekom cijelog vijeka korištenja, odnosno primjene na ljudima, jer što je veći broj ljudi cijepljen, jasno je da ima više podataka.

Iako se u proizvodnju cjepiva protiv SARS-CoV-2 zaista ulažu ogromni resursi, nažalost morat ćemo još malo pričekati, no nadajmo se da će proizvedeno cjepivo biti zaista jako učinkovito.