Stresom uzrokovani poremećaji i stres prouzročen pandemijom

Pod pojmom stresa podrazumijeva se nešto štetno i uznemiravajuće. Međutim, nije svaki stres štetan, postoji i takozvani eustres, dobar stres ili sol života. To su različite stresogene situacije kojima se uspješno prilagođavamo i koje doprinose javljanju osjećaja kontrole nad budućim stresnim situacijama kao i samopouzdanja u njihovom rješavanju.

Ipak, stres na kojeg svi pomislimo kad kažemo stres jest onaj koji nadvladava i/ili slama našu sposobnost prilagodbe nekoj situaciji te može dovesti do pojave simptoma. Isto vrijedi i za prolongirane stresne situacije koje ne moraju biti jakog intenziteta, ali koje nas kontinuirano pomalo iscrpljuju.

Također, treba reći da percepcija stresne situacije ovisi i o pojedincima. Što je, recimo, za neke ljude stresna situacija, za druge ne mora biti.

Simptomi stresa

Reakcije na stres mogu biti različite, a najčešći simptomi su:

• emocionalne prirode (neraspoloženost, pesimizam, razdražljivost, iritabilnost, nemogućnost opuštanja, napetost, nemogućnost postizanja zadovoljstva ili ugode, plačljivost, pretjerana zabrinutost, tuga),
• kognitivne prirode (poteškoće s pamćenjem, smetnje koncentracije, zbunjenost),
• tjelesne prirode (trzanje na svaki zvuk, glavobolja, učestalo mokrenje, učestalije stolice, bolovi u trbuhu, pojačano znojenje, drhtanje),
• nesanica,
• smanjen ili pojačan apetit.

Navedene tegobe mogu dovesti do teškoća u radnom i socijalnom funkcioniranju, odnosno smanjuju se kontakti s bližnjima, izbjegava se društvo, otežano se komunicira s okolinom, teže ili uz napor se obavljaju svakodnevne aktivnosti.

Stresom uzrokovani poremećaji

Stres može potaknuti ili potencirati razvoj praktički bilo kojeg psihičkog poremećaja, a za koji netko ima određene predispozicije. Ipak u užem smislu stresom uzrokovani poremećaji prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti odnose se na:

• akutnu reakciju na stres koja traje 24 do 48 sati,
• poremećaj prilagodbe koji traje do šest mjeseci te
• posttraumatski stresni poremećaj – odgođeni ili produljeni odgovor na intenzivnu stresogenu/traumatsku situaciju iznimno jake ugroženosti ili katastrofične prirode. Karakteriziraju ju tri glavne skupine simptoma: ponovno proživljavanje traumatske situacije kroz nametajuća sjećanja ili snove, izbjegavanje situaciju koji mogu podsjećati na traumu te trajna pojačana pobuđenost živčanog sustava u smislu nesanice, napetosti, pretjerane reakcije prestrašenosti i slično.

Stres može potaknuti i ponovno javljanje bilo kojeg psihičkog poremećaja od kojeg se osoba prethodno liječila, a nalazila se u stanju tzv. remisije ili razdoblja bez simptoma. Također može potaknuti i pogoršanje tjelesnih bolesti te povećanu uporabu alkoholnih pića i drugih psihoaktivnih tvari.

Stres tijekom pandemije i mentalno zdravlje

Trenutno prisutna pandemija bolesti COVID-19 pripada izrazito jakim stresorima te kod određenog dijela populacije dolazi do popuštanja mehanizama nošenja sa stresom, odnosno kapaciteta za nošenje s neugodnim životnim situacijama. Razlog se dijelom krije u strahu od zaraze, javljanju egzistencijalnih strahova (ugrožena radna mjesta, udar na financijsku sigurnost), strahu za zdravstveno stanje bližnjih, ali i u ograničenjima koje sa sobom nose protupandemijske mjere (kao što su karantena, socijalna izolacija kontakata zaraženih, socijalna distanca među ljudima, no i stalno prisutni podaci u medijima o broju zaraženih, na respiratoru i umrlih). One su nužne kako bi se spriječio prijenos zaraze ali, s druge strane, mogu štetno djelovati na mentalno zdravlje.

Utjecaj pandemije na mentalno zdravlje već je evidentan. Najizraženiji psihički simptom je anksioznost, dok je od anksioznih poremećaja u najvećem porastu posttraumatski stresni poremećaj (PTSP). Predviđa se i porast incidencije opsesivno-kompulzivnog poremećaja (posljedično strahu od zaraze). Također, osim anksioznih poremećaja, bilježi se i povećan broj slučajeva depresije, ali i pojačanje intenziteta simptomatologije navedenih poremećaja kod osoba koje su prethodno bile u nekoj fazi tog stanja. Drugim riječima, osobe koje već imaju narušeno mentalno zdravlje su najrizičnija skupina na koje će ovaj stresor tj. korona-kriza djelovati te oni predstavljaju najranjiviju skupinu.

Posljedice nakon preboljelog COVID-a

S druge strane, osobe koje su oboljele od COVID-a, a pogotovo one koje su pretrpjele teške oblike bolesti, poput onih koje su bile podvrgnute intenzivnom liječenju ili su bili na respiratoru – mogu razviti izrazitije anksiozne smetnje, a neke čak i PTSP. Prema istraživanju koje je obuhvatilo oko 230.000 ispitanika iz SAD-a, a koji su bolovali od COVID-a, utvrđeno je da svaki treći preživjeli pacijent šest mjeseci nakon infekcije pati od neurološkog ili psihičkog poremećaja, najčešće u vidu  anksioznosti ili depresije. Navedeno upućuje na zaključak da bi se val neuroloških i psihijatrijskih pacijenata mogao očekivati kao posljedica pandemije, navodi se u stručnom časopisu Lancet Psychiatry. Razlog tomu najvjerojatnije leži u kombinacije psihološkog utjecaja pandemije i fizičkih posljedica bolesti (uzimajući u obzir da i sam virus djeluje na strukturu i funkciju živčanog sustava).

Za vrijeme pandemije, a posebno u vrijeme lockdowna, bilježila se je pojačana prodaja alkoholnih pića te psihoaktivnih supstanci. Sredstva ovisnosti mogu poslužiti kao bijeg od teške stvarnosti za osobe koje se s njom teže nose te dovesti do ovisnosti. Porast nasilja još je jedan veliki problem, a istraživanja u svijetu pokazuju da je u porastu obiteljsko nasilje.

Procjena je da se manji broj ljudi, moguće 10 do 15% populacije, ni nakon pandemije neće vratiti u normalno funkcioniranje zbog utjecaja pandemije na njihovo mentalno zdravlje.

Kako si pomoći?

Metode samopomoći mogu biti blagotvorne te spriječiti ili ublažiti progresiju tegoba uzrokovanih stresom. Preporučuje se, prije svega, pojačati sve oblike tjelesne aktivnosti, a povoljno djeluju i aktivnosti u prirodi kao što je planinarenje.

Pravilna prehrana je vrlo bitan čimbenik s obzorom na to da tijekom stresnih situacija osoba ili gubi apetit ili je apetit pojačan te pojačano unosi nezdravu, kalorijama i ugljikohidratima bogatu hranu.

Glazba je jedno od moćnijih sredstava mijenjanja kemije mozga te se je pokazala blagotvornom u stresnim situacijama. Također prakticiranje meditacije, duhovnost te pribjegavanje humoru kao zrelom mehanizmu nošenja sa stresom pokazali su svoju učinkovitost. Bitno je i održavanje socijalnih kontakata (u pandemijskim uvjetima preko telekomunikacijskih uređaja), odvajanje vremena za odmor i hobije te smanjeno izlaganje informacijama koje donose nemir i nesigurnost.

Ako metode samopomoći ipak ne uspiju

Stručnu pomoć treba potražiti kad metode samopomoći nisu dovoljne kako bi se ublažili i nestali simptomi uzrokovani prolongiranim ili intenzivnim stresnim situacijama. Odlaganje odluke o traženju stručne pomoći može dovesti do daljnjeg intenziviranja simptomatologije, progresije poremećaja i kronifikacije što je zahtjevnije liječiti.

Psihijatrijska bolnica ”Sveti Ivan” osigurala je psihosocijalnu pomoć i podršku te redoviti rad dnevnih bolnica kao i hladan pogon (redoviti pregledi bolesnika) u ovim kriznim vremenima.

Kroz naše dnevne bolnice radimo grupne terapije. Također imamo Dnevnu bolnicu specijaliziranu za prevenciju i liječenje stresom i traumom uzrokovanih poremećaja kroz koju se pruža pomoć i u ovakvim situacijama, ali i raznim drugim stresnim i traumatskim situacijama (recimo liječimo ratni i civilni PTSP te poremećaje prilagodbe raznih uzroka kao što su mobing, emocionalni gubitak i slično).

Za kraj

Još uvijek se nalazimo u nesvakidašnjim pandemijskim okolnostima koje u dijela populacije izazivaju stres i nelagodu. U ovoj, a i drugim situacijama koje možemo okarakterizirati kao stresne, treba pokušati smanjiti dio neugodnih sadržaja kojima se izlažemo i nastojati vrijeme ispuniti lijepim stvarima i onima koje nas potiču da budemo bolji, odnosno pokušati iskoristiti to vrijeme za kreativan rad na sebi.