Što je socijalna bol i zašto se širi s pandemijom koronavirusa
Pandemija bolesti COVID-19 zatvorila nas je u kuće te značajno smanjila socijalne kontakte. Iako se o boli najčešće piše u fizičkom smislu, gubitak kontakta s onima koje volimo teško se podnosi
Iako bi se moglo pomisliti da je pojam socijalne boli nov te da je riječ o „novokovanici“ vezanoj uz COVID-19 pandemiju, ipak nije riječ o novom fenomenu.
U literaturi s područja psihologije, izraz „socijalna bol“. Uglavnom se koristi za opisivanje reakcija na gubitke odnosa zbog odbacivanja, napuštanja, smrti, selidbe ili sličnog. No nema sumnje da i manjak redovitog kontakta s osobama s kojima imamo prisan odnos stvara negativne emocije. One uključuju tugu i usamljenost, objasnio je Mark Leary, profesor emeritus psihologije i neuroznanosti sa Sveučilišta Duke.
U stvari, studija znanstvenika sa Sveučilišta u Sao Paulu sugerira da je došlo do velikog porasta socijalne boli zbog pandemije bolesti COVID-19.
Leary kaže da su osjećaji gubitka najvjerojatnije glavni razlog zbog kojeg ljudi krše smjernice za kontrolu pandemije, poput izlazaka s prijateljima, prisustvovanja društvenim događanjima i putovanja. „Motiv za održavanje društvenih veza toliko je moćan, a osjećaji povezani s odvojenošću od drugih ljudi toliko su odvratni, da nadvladaju racionalna razmatranja o očuvanju zdravlja i zaštiti drugih ljudi od virusa”, rekao je.
Što je socijalna bol?
Leary definira socijalnu bol kao široku, neformalnu etiketu za bolne emocije uzrokovane situacijama koje uključuju druge ljude, poput osjećaja odbačenosti, samoće, obezvrijeđenosti, napuštenosti i sličnih.
„Uobičajeno mislimo o tome da ‘bol’ uzrokuju fizički događaji poput loma ruke, uboda pčele ili ako nagazimo na krhotinu stakla. No često međuljudski događaji mogu naštetiti isto kao i fizička iskustva”, rekao je Leary. U tom kontekstu spomenimo tugu kad voljena osoba umre, kad završi romantična veza ili osjećaj da vas vršnjaci ignoriraju i odbacuju.
„Funkcija socijalne boli u suštini je ista kao i funkcija fizičkog bola – upozorava nas na prijetnje našoj društvenoj dobrobiti, baš kao što i fizička bol ukazuje na prijetnje fizičkoj dobrobiti. Također nas treba odvratiti od činjenja stvari koje potkopavaju naše socijalne odnose, baš kao što nas strah od bola motivira na oprez s ciljem očuvanja fizičke sigurnosti“, objašnjava Leary.
Velik dio koristi od socijalne boli leži u njezinoj odbojnosti, dodao je. Primjerice, otpor prema negativnim osjećajima navodi ljude da se ponašaju na način koji štiti njihove smislene odnose. Iako se odrasli i djeca često obeshrabre brinući o tome što drugi o njima misle, briga o socijalnoj povezanosti jest važna.
„Zamislite kako bismo se ponašali kad nas uopće ne bi zanimali oni koji nas ignoriraju, odbacuju i napuštaju”, rekao je Leary. „Imali bismo problema s održavanjem prijateljstva, romantičnih veza, poslova i drugih važnih veza, što ozbiljno narušava kvalitetu našeg života.”
Savjeti koji nam mogu pomoći pri nošenju sa socijalnom boli
Iako se osjećaji socijalne boli mogu činiti nepodnošljivima, sljedeći vam savjeti mogu pomoći u suočavanju.
- Vaša bol je stvarna – potrebno je prihvatiti činjenicu da je socijalna bol stvarna. Ovi su osjećaji sastavni dio ljudskog bića. Iako su neugodni, oni ne upućuju na to da s vama nešto nije u redu, objasnio je Leary. Oni ukazuju na to da vaše veze trenutno nisu onakve kakve biste željeli da budu. Profesorica Deborah Serani i autorica knjige „Ponekad kad sam tužna“ (Sometimes When I’m Sad”) dodala je da si trebamo dopustiti osjećati emocionalnu bol te si ne postavljati vremenska ograničenja koliko bi ona trebala trajati. Svatko kroz traumu prolazi drugačije, rekla je prof. Serani.
- Pokušajte upravljati svojim mislima – osim što nam nedostaju kontakti, razmišljanje o tome koliko nam nedostaju stvara dodatni stres. Iako je teško o tome ne razmišljati, možemo pokušati odvratiti pažnju tako što ćemo se intenzivno posvetiti zanimljivim aktivnostima poput hobija, slušanja glazbe, gledanja filmova, vježbanja i sličnog. Ili naučite meditirati što pomaže u tome da smo manje zaokupljeni razmišljanjima, pa nas tako i manje uznemiruju, preporučuje Leary.
- „Nahranite“ svoja osjetila – socijalna, baš kao i fizička bol dobro reagira na osjetilna iskustva, ističe Serani. Potrudite se odmoriti kad je to moguće, pokrenite svoje tijelo, gledajte prekrasne, šarene prizore, slušajte glazbu, grlite voljene (s kojima živite) ili mazite bebu, uživajte pod tušem ili se opustite u kadi, neka vas obuzme miris šalice toplog čaja, svježeg zraka ili neki drugi miris koji „resetira“ vaš um, vaše tijelo i dušu, rekla je Serani.
- Pronađite načine da se povežete s drugima – ako je moguće, neka vam je prioritet biti u kontaktu s onima koji su vam najvažniji. Naravno, to ne podrazumijeva kršenje epidemioloških mjera. Svaka vrsta povezanosti će pomoći: email, telefonski ili video pozivi. No, čim je više kontakt izravan i osoban, bolji je, kaže Leary i dodaje da nam pomaže i ako osjećamo zahvalnost na današnjim oblicima komunikacije. „Zamislite da smo suočeni s pandemijom bez tih mogućnosti komunikacije te da i dalje koristimo samo pisma“, dodao je.
- Priuštite si „društvene grickalice“ – baš kao što ljudi grickaju kad su gladni, a još ne mogu dobiti puni obrok, Leary kaže da istraživanja pokazuju kako ljudi mogu „grickati“ podsjetnike na njihova druženja kad susreti nisu mogući. „Gledanje fotografija, čitanje starih pisama ili poruka ili naprosto razmišljanje o povezanosti s nekom osobom može pomoći pri ublažavanju negativnih osjećaja. Naravno, to također može potaknuti tugu ili nostalgiju, no ponekad je i to bolje od socijalne boli“, rekao je Leary.
Pogled iznutra tijekom pandemije: baš sve emocije su normalne, naučite ih prihvatiti
Pandemija mijenja naš život, strah i brojni teški osjećaji postali su dio svakodnevice. Svi će jednom proći, a do...
SAZNAJTE VIŠE- Potražite stručnu pomoć – iako većina socijalnih boli dođe i prođe kako kod djece, tako i kod odraslih, Serani predlaže da se potraži stručna pomoć ako ne možemo postići olakšanje te ako se borimo s emocionalnom i fizičkom boli dva i više tjedana. Leary se slaže da stručnjaci poput psihoterapeuta mogu ponuditi strategije za lakše nošenje s osjećajima odvojenosti. Također, dodao je, već i sama veza sa stručnjakom s područja mentalnog zdravlja pomaže ljudima da se osjećaju manje izolirani i usamljeni.