Stigmatizacija oboljelih od koronavirusa: kako se boriti protiv nje

Toliko toga dosad je rečeno o suzbijanju korona-pandemije, no ponajprije se to odnosi na samu prevenciju i liječenje bolesti COVID-19. Rjeđe se spominje stigmatizacija oboljelih od koronavirusa (kao i onih što su privatno ili zbog posla u neposrednom kontaktu s oboljelima), a baš se protiv stigmatizacije treba ustrajno boriti jer ona uvelike otežava prevenciju i liječenje. Na ovaj problem upozorila je i Svjetska zdravstvena organizacija s partnerskim institucijama koja je čak objavila i upute kako se odnositi prema oboljelima, odnosno prema bolesti.

Naime, za oboljele od koronavirusa okolina nerijetko smatra da su sami za to krivi jer su bili neodgovorni i nisu učinili dovoljno da se zaštite, pa su time ugrozili i druge. Zbog dijagnoze COVID-19 osoba može biti „obilježena“ te izvrgnuta osudama i porugama, a ponekad čak uvredama i prijetnjama. Osim privremene fizičke izolacije koja je propisana kao nužna epidemiološka mjera, osoba se odjednom može naći i u društvenoj izolaciji. Takva „nepoželjnost“ zna potrajati i nakon oporavka od koronavirusa, uzrokujući razne poteškoće, od toga da osobu izbjegavaju poznanici i susjedi, do problema na poslu.

Plodno tlo za stigmatizaciju

Stoga ne čudi da neki prikrivaju bolest jer se boje diskriminacije, što pak dovodi do toga da se ne pridržavaju epidemioloških mjera i oklijevaju potražiti liječničku pomoć. Time ne samo da pridonose širenju virusa, nego sebe izlažu riziku komplikacija.

Neodgovornom ponašanju uvelike pridonosi konfuzno stanje u društvu, počevši od javnih osoba koje se niti pred kamerama ne pridržavaju propisanih mjera prevencije. U medijima se o koronavirusu većinom govori u negativnom kontekstu, a mnogo je manje pozitivnih priča o ljudima koji su se oporavili, kao i ljudima koji na razne načine pomažu suzbijanju pandemije. Pribrojimo li tome golemu količinu proturječnih informacija o cjepivima, razumljivo je da mnogi ne znaju kako se postaviti prema spornim pitanjima o pandemiji.

Čak i kada ne bi bilo spomenutih nepovoljnih okolnosti, sklonost stigmatiziranju nije lako izbjeći jer je uobičajena pojava da ljudi zbog straha i neznanja podliježu zabludama, predrasudama i prebacivanju odgovornosti na „druge“.

Što možemo učiniti?

No, ponajprije se treba suočiti sa samim sobom, zapitati se odakle nam uvjerenje da druge možemo osuđivati i okrivljavati te jesmo li sami dovoljno učinili da poboljšamo situaciju u kojoj se nalazimo.

Ne zaboravimo da zbog pritiska okoline oboljeli i njihovi bližnji trpe veliku usamljenost, strah, sram, osjećaj manje vrijednosti…. I da bolest ne bira, nema jamstva, pa se svatko jednog dana može naći u takvoj situaciji.

COVID-19 često se sagledava iz pogrešnog kuta, kao sila na koju pojedinci imaju (ni)malo utjecaja, ali baš naprotiv – svatko ima važnu ulogu u sprečavanju širenja koronakrize, pa tako i stigmatizacije. Počevši od toga da se o koronavirusu informiramo iz pouzdanih, znanstveno utemeljenih izvora, a ne bombastičnih glasina. I da se doista pridržavamo jednostavnih, a djelotvornih zaštitnih mjera poput pranja ruku, nošenja zaštitne maske i održavanja fizičke distance.

Ne razmišljajte i ne govorite o korona-pandemiji kao o pošasti, nego kao o izazovu kojeg zajedno možemo prebroditi.

Razgovarajte s djecom i mladima! Strpljivo odgovorite na sva njihova pitanja o koronavirusu i razjasnite im na koje se načine mogu boriti protiv njega, kako bi izgradili pozitivan stav i težili rješavanju problema, a ne „upijanju“ nepouzdanih informacija s društvenih mreža.

Nastojte zdravo živjeti i njegujte dobre međuljudske odnose. Premda je koronavirus praćen velikom famom i trenutno je zasjenio sve ostalo, ne zaboravite da se ljudi suočavaju s brojnim drugim bolestima i nedaćama. Uvijek je pravi trenutak da pružimo podršku, ohrabrenje i pomoć.