Čemu služi kućni test za COVID-19?
Odnedavno se u ljekarnama i specijaliziranim prodavaonicama za prodaju lijekova na malo mogu pronaći kućni testovi na COVID-19, koji su, čini se, malo zbunili javnost
Svrha svih kućnih testova, poput ovog na COVID-19, ali i onih koji se koriste već godinama poput testa na trudnoću, za ovulaciju, za određivanje ketona, testa na droge i slično, jest da služe isključivo kao pokazatelj mogućeg ispitivanog stanja. Oni nisu 100% pouzdani jer su predviđeni za izvođenje izvan medicinske ustanove i osobama koje nisu stručne, odnosno korisnici su laici. Predviđeni su najčešće za analizu urina ili sline. Testovi moraju biti izvedeni na takav način da ne ugroze zdravlje korisnika, odnosno da ni na koji način ne naštete organizmu. Moraju biti i vrlo jednostavni za upotrebu i, što je najvažnije, rezultat moraju pokazati na razumljiv način. On je iskazan kao pozitivan (ukazuje na prisustvo) ili kao negativan, odnosno ukazuje na odsustvo stanja, bolesti ili neke ispitivane vrijednosti, u obliku linije, znaka plusa ili minusa ili neke boje.
Ovo su najvažnije stvari koje trebate znati o brzim testovima
Dakle, već prema samim zahtjevima, jasno je da proizvod za samotestiranje ne može biti profesionalno dijagnostičko sredstvo. No, njegova je vrijednost u brzini i komfornosti dobivanja nekog pokazatelja koji će pacijenta usmjeriti na daljnje traženje pomoći.
Ne gurajte štapić duboko!
Takva je i uloga kućnih testova na COVID-19, punog imena brzi antigenski testovi, BAT, za detekciju uzročnika bolesti COVID-19, namijenjeni za samotestiranje. Za testiranje se uzima bris prednjeg dijela nosa, a očekuju se i oni koji koriste slinu, tako da se već i mjesto uzimanja uzorka razlikuje. U medicinskoj dijagnostici uzima se bris nazofarinksa (op.a. dio između nosa i ždrijela), koji se u kućnoj primjeni ne smije uzimati, niti bi laik to znao, a mogu se nanijeti i ozbiljne (samo)ozljede.
Dobiveni bris uzorka stavlja se u priloženu tekućinu u epruveti, a potom se uzorak te tekućine s brisom nakapava na dijagnostičku pločicu. Rezultat može biti jedna obojena linija, koja ukazuje na negativan nalaz, odnosno odsustvo antigena na SARS-CoV-2 ili dvije obojene linije, koje pokazuju pozitivan nalaz. Proizvođač navodi da je test točan 98% posto.
PCR, antigenski i serološki testovi
U medicinskoj dijagnostici se razlikuju PCR i antigenski te serološki testovi. PCR i antigenski testovi ukazuju na prisustvo virusa u organizmu, no niti jedan ne može pokazati je li i koliko osoba zarazna.
Najpouzdaniji nalaz uzročnika COVID-19, virusa SARS-CoV-2, je PCR test koji dokazuje prisustvo virusnog genoma. Antigenski testovi mjere prisustvo, odnosno odsustvo virusnih proteina. Ako je antigenski test pozitivan, osoba treba ići u samoizolaciju, no ako je negativan, a osoba ima karakteristične simptome, potrebno je napraviti PCR test za konačnu potvrdu bolesti.
Serološki testovi pokazuju prisustvo antitijela u organizmu. Oni pokazuju je li osoba bila u kontaktu s virusom. Tako pozitivan rezultat na serološkom testu znači da je osoba ili bila bolesna ili je razvila antitijela u kontaktu s nekim zaraženim, no nije imala simptome, odnosno bolest.
Kućni test kao smjernica
Dakle, postavilo se je pitanje čemu testiranje kućnim testom, odnosno testom za samotestiranje ako on nema medicinsku dijagnostičku vrijednost? Zapravo, on je smjernica za sve osobe koje sumnjaju da su bile u kontaktu sa zaraženom osobom ili koje sumnjaju da su oboljele od COVID-19. Proizvođač navodi da je test dizajniran za određivanje antigena (prisustva, ali ne i koncentracije) u osoba sa sumnjom na COVID-19 unutar prvih sedam dana od pojave simptoma.
Imunitet od A do Željeza: ojačajte svoj imunosni sustav
Ako se zbog brzog načina života dovedete u situaciju da vam „nedostaje nutrijenata“, nadopunite metabolizam potrebnim vitaminima i mineralima
SAZNAJTE VIŠENjegova vrijednost je upravo u pozitivnom nalazu. Naime, ako je osoba bila u kontaktu s oboljelim od COVID-19 ili se već nalazi u samoizolaciji, pozitivan nalaz s pridruženim simptomima ukazuje na vjerojatno postojanje bolesti. Ono se pouzdano može dokazati u zdravstvenoj ustanovi, a osoba se, bez obzira na prisustvo ili odsustvo simptoma, treba javiti liječniku. Ako je test negativan, treba se pratiti pojavnost i jačina simptoma te je i dalje potrebno strogo se pridržavati svih propisanih epidemioloških mjera.
U uputi također piše da se ne smije koristiti kao jedina osnova za dijagnosticiranje, pa traži daljnju potvrdu.