Primjena monoklonskih protutijela u medicini

Protutijela (molekule imunoglobulina) dio su imunosnog sustava. Ona pomažu u brojnim reakcijama stanične i humoralne imunosti organizma na različite antigene (vanjske ili na one koji nastanu u organizmu).

Većina protutijela koja se stvaraju kao dio normalnog imunosnog odgovora su poliklonalna (stvara ih više različitih B limfocita) što znači da imaju različitu specifičnost za ciljni antigen. Međutim, moguće je producirati velike količine protutijela od jednog klona B-stanica – monoklonska protutijela (MP).

MP su lijekovi koji pomažu imunosnom sustavu u borbi protiv nekih bolesti (maligne, autoimune, infektivne). Riječ je o molekulama proizvedenim u laboratoriju koje su napravljene kao zamjenska protutijela koja mogu pojačati, modificirati ili oponašati odgovor imunosnog sustava prema željenim stanicama (npr. tumorskim) ili uzročnicima nekih infektivnih bolesti. Primjenjuju se kao lijekovi od 1985. godine u liječenju, ali i u sprječavanju nastanka bolesti.

Kako djeluju monoklonska protutijela?

MP su biološke tvari i kao takve svako MP ima jedinstven mehanizam djelovanja. Jedno od ključnih obilježja MP je različit afinitet (sklonost) za ciljni antigen. Protutijela s većim afinitetom mogu biti izdvojena u laboratoriju te se tako poboljšava učinkovitost lijeka. Drugo značajno obilježje je sposobnost MP da mobilizira druge stanice i molekule imunosnog sustava (npr. komponente komplementa) koje mogu pojačati uništavanje ciljnih stanica. Cilj MP-a može biti antigen koji se nalazi na površini stanice koji vežući se za njega blokira funkciju površinskog receptora ili ubija ciljnu stanicu. Cilj može biti i plazmatski protein (npr. faktor nekroze tumora, TNF) ili neki lijek (npr. kod predoziranja antikoagulansom dabigatranom), kao i receptor za IgG (imunoglobulin G) u bolesti posredovane vlastitim protutijelima (autoimune bolesti).

Posljednjih godina sve je više istraživanja o djelovanju MP na infektivne agense (viruse, bakterije). Mehanizam terapijskog djelovanja sličan je djelovanju prirodnog humoralnog imuniteta. Većina antivirusnih MP cilja proteine na površini virusa i tako onemogućava ulazak virusa u stanice. Najbolji primjer je primjena palivizumaba, MP protiv fuzijskog (F) glikoproteina respiratornog sincicijskog virusa (RSV) koje inhibira ulazak virusa u stanice domaćina. Ovaj lijek se primjenjuje u prevenciji RSV infekcije. Osim za borbu protiv virusnih infekcija, MP se mogu primjenjivati i za sprječavanje i liječenje bakterijskih infekcija (antraks, klostridijski proljev – CDI).

Kad se primjenjuju monoklonska protutijela

Najznačajnije indikacije za primjenu MP su:

• hematološke maligne bolesti (npr. kronična limfocitna leukemija, folikularni limfom),
• solidni tumori (npr. rak dojke i pluća, melanom),
• autoimune bolesti (npr. reumatoidni artritis),
• astma,
• hiperkolesterolemija,
• osteoporoza,
• upalne bolesti crijeva,
• odbacivanje transplantiranih organa,
• infekcije (COVID-19, Ebola, CDI) i
• antidotna terapija za prekomjerno doziranje nekih lijekova.

Nove indikacije za postojeća MP kao i nova MP se očekuju u budućnosti otkrivanjem mehanizama nastanka nekih bolesti, mikrobnih antigena i novih lijekova.

Liječenje i prevencija COVID-19

Od početka pandemije COVID-19 znanstvenici rade na pronalasku preventivnih i terapijskih rješenja. Osim cjepiva i antivirusnih lijekova, proizvedeno je i odobreno nekoliko MP koja mogu reducirati broj hospitalizacija i smrti u visoko rizičnih necijepljenih osoba. MP za COVID-19 se vežu za šiljasti protein SARS-CoV-2 i sprječavaju njegovo vezanje na ciljnoj stanici. Preporuka je da se primjenjuju u bolesnika s blagim i umjereno teškim COVID-19 koji imaju rizik za progresiju u teški oblik bolesti (stariji od 60 godina, dijabetičari, kronični srčani, plućni i bubrežni bolesnici, imunokompromitirani pacijenti i trudnice).

Kao i kod drugih infektivnih bolesti, učinak je najbolji ako se primjene rano u toku bolesti, najbolje do petog dana od pojave simptoma, a najkasnije do 10. dana. Danas su u svijetu za liječenje dostupni: sotrovimab, casirivimab/imdevimab, bamlanivimab/etesevimab te regdanvimab. Za preekspozicijsku prevenciju, u osoba u kojih se zbog imunosupresije očekuje slab učinak cijepljenja ili koji imaju alergiju na komponente cjepiva, može se primijeniti tiksagevimab/cilgavimab.

Važno je istaknuti da, iako je riječ o korisnim lijekovima, oni nikako ne smiju biti zamjena za cijepljenje protiv COVID-19. Također, kao i kod primjene drugih lijekova, moguće su nuspojave. Značajan problem je i gubitak njihove terapijske učinkovitosti kod pojave novih sojeva virusa.