Primarijus Jovančević o COVID-u kod djece i izazovima liječenja

U protekle dvije godine objavljen je velik broj tekstova u stručnoj, ali i u popularnoj literaturi temeljem kojih se može reći da djeca obolijevaju od COVID-19 infekcije, da su kliničke slike u većem postotku blaže, da su simptomi bolesti šarolikiji u odnosu na odraslu populaciju te da su djeca učinkovitija od odraslih u prijenosu bolesti. Nadalje, promijenjeni uvjeti života obitelji i šireg socijalnog okruženja se nepovoljno odražavaju na psihosocijalni razvoj djece.

Izazovi liječenja i nepoznanice

No pred nama je još uvijek puno nepoznanica i nedoumica, od kojih bih istaknuo tri:

1. Postoji neizvjesnost vezana za promjenu strukture virusa te mogući utjecaj na učestalost i težinu bolesti djece različitih dobnih skupina.
2. Tijekom prošle zime je bio uveden „lockdown“ – djeca nisu pohađala vrtiće i škole što je uzrokovalo drastičan pad uobičajenih sezonskih infekcija. Promjene su uzrokovale poremećaj sezonalnosti pojave nekih virusa. Tako su, primjerice, zaraze jednim od vrlo agresivnih, i za najmlađu dob vrlo opasnih virusa – respiratornog sincicijskog virusa (RSV) – desetljećima imale pravilnu pojavnost; jedne godine u studenom, a naredne u prosincu i bio je prisutan u populaciji pet mjeseci. Ove godine smo već u srpnju zabilježili prve slučajeve, a i gripa se pojavila već u rujnu. Sada smo u sezoni kada djeca pohađaju kolektiv i nije poznato što se događa kod istovremene zaraze sa SARS-CoV-2 virusom i drugim virusima. U pravilu smo prije pandemije viđali istovremene zaraze s dva, a katkada i s tri virusa koje su u pravilu bile popraćene značajno težim kliničkim slikama. To je razlog zbog kojega se proteklih dana govori o „fluroni“ – o slučajevima istovremene zaraze virusom gripe i korone.

1. Nisu još dovoljno istražene sve moguće posljedice, kratkotrajne i dugoročne, u sklopu tzv. post-COVID sindroma u djece različitih dobnih skupina. O najtežim, neposredno životno ugrožavajućima znamo dosta (tzv. MIS-C sindrom), no o dugotrajnijim i nespecifičnim komplikacijama ćemo učiti godinama.

Simptomi COVID-a

Ovisno o dobi djeteta, simptomi mogu biti manje ili više izraženi, no većinom su nespecifični:

• curenje nosa,
• grlobolja,
• kašalj,
• proljev i povraćanje,
• vrućica,
• nespecifični osipi,
• glavobolja te
• bolovi u rukama i nogama (nešto starije dobne skupine).

Tek temeljem epidemioloških podataka (dokaz bolesti bliskog kontakta, velik broj zaraženih u općoj populaciji, pohađanje kolektiva) se donosi odluka o testiranju. Antigenski testovi su korisni ako su pozitivni, tada se potvrda traži u osjetljivijem i pouzdanijem PCR testu.

Kada se hitno javiti liječniku?

Praćenje općeg stanja djeteta je temelj za donošenje odluke o daljnjem postupanju. Otežano disanje u mirovanju, gušeći kašalj, znaci manjka tekućine (suhoća usta), pospanost, odbijanje hrane i tekućine, ubrajaju se u alarmantne znake koji zahtijevaju liječničku intervenciju.

Post-COVID sindrom

Znaci tzv. „drugog COVID-a“ ili post-COVID sindroma nastupaju nekoliko tjedana nakon preboljenja COVID-19 infekcije. Smetnje se mogu uočiti na različitim organskim sustavima  – na koži u obliku nespecifičnih osipa, na srčanom mišiću, plućima, bubrezima, na mozgu i na perifernom živčanom sustavu. Smetnje su šarolike, od osjećaja umora, čestih glavobolja, poteškoća održavanja pažnje do poteškoća s disanjem. Točan mehanizam koji uzrokuje ove smetnje još nije poznat.

Liječenje COVID-a

Prije svega, u slučaju pojave navedenih simptoma za COVID, preporučuje se ponašati se kao da je riječ o COVID-19 infekciji – dijete treba biti u izolaciji. Liječenje je prije svega simptomatsko:

• snižavanje povišene temperature,
• osiguravanje prohodnosti nosa,
• dijetalna prehrana u slučaju proljeva i primjena oralne rehidracijske otopine,
• inhalacije,
• primjena paracetamola ili ibuprofena protiv bolova te
• dostatan unos tekućine.

Korisno je konzultirati se s nadležnim liječnikom primarne zdravstvene zaštite (pedijatrom, liječnikom obiteljske medicine) koji će dati dodatne upute i procijeniti potrebu daljnje dijagnostike i drugih oblika liječenja.

Post-COVID zahtijeva interdisciplinarnu dijagnostiku i liječenje, uključujući i kognitivno bihevioralnu terapiju.

Prevencija

Nažalost, protuepidemijske mjere kao što je održavanje distance, nošenje maski i pranje ruku su nedovoljno učinkovite u najmlađim dobnim skupinama. Boravak u kolektivu također značajno povećava učestalost prijenosa.

Stoga stoji preporuka o cijepljenju djece starije od pet godina kao jedina mjera koja će smanjiti prijenos virusa SARS-CoV-2 i učestalost teških oblika bolesti.