Pandemija se ne podnosi lako: Zašto potražiti pomoć psihologa tijekom krize?

Posljednjih dana možemo naići na brojne savjete o tome što bismo trebali raditi i kako bismo se trebali osjećati zbog suočenosti s pandemijom koronavirusa. Većina savjeta, sukladno uobičajenoj ljudskoj potrebi za izbjegavanjem nelagode, preskače s problema odmah na optimistično i univerzalno rješenje rečenicama poput: „Sada imate vremena za presložiti svoj život, naučiti nove vještine, ili poboljšati svoje odnose“.

I premda je to za neke točno te predstavlja učinkovit način nošenja sa stresom, za većinu je vjerojatnost da se istovremeno suoče s pandemijom koronavirusa i odmah krenu na prakticiranje spomenutih savjeta – malo vjerojatna.

Ovisno o trenutačnim stresorima (npr. ekonomskoj neizvjesnosti), crtama ličnosti osobe te životnim okolnostima (primjerice, u nekim obiteljima događa se nasilje, određeni ljudi su u velikom riziku od zaraze ili spadaju u rizičnu skupinu), trenutačna situacija za mnoge može predstavljati pravu krizu.

Krizni događaj i kriza

Prema definiciji, kriza je psihičko stanje uzrokovano kriznim događajem i odnosi se na bilo koju situaciju u kojoj pojedinac osjeća da je izgubio sposobnost suočavanja sa stresom. To se obično odnosi na životno-prijeteće situacije poput prirodnih nesreća (potresa), ubojstava, seksualnih napada, različitih bolesti, smrti bliskih osoba i sl.

Stanje krize podrazumijeva različite osjećaje – od osjećaja gubitka kontrole, dezorganizacije, bespomoćnosti, tjeskobe, ljutnje, straha, srama… Važno je reći da su sve reakcije i osjećaji koji se jave za vrijeme krize normalni osjećaji u nenormalnoj situaciji! Oni se uglavnom javljaju odmah, ali se mogu javiti i naknadno te mogu trajati neko vrijeme.

Budući da smo svi unazad mjesec dana bili izloženi barem jednom kriznom događaju koji u mnogima izaziva stanje krize, pomoć psihoterapeuta i ostalih stručnjaka koji se bave mentalnim zdravljem u ovim trenutcima je osobito važna. Između ostalog, uloga stručnjaka je i pomoći osobama pogođenima kriznim događajima da bolje razumiju zašto je u redu osjećati teške emocije i što s njima napraviti, te zašto ne postoji „savršeni“ način nošenja s epidemijom korona virusa.

U redu je osjećati teške emocije

Zatvaranje očiju nad teškim emocijama i njihovo potiskivanje zapravo uzrokuje da se one vrate još većim intenzitetom. Pa ipak, prihvaćanje da se s njima susrećemo nije lako. Mnogima nije lako priznati da su ljuti, bespomoćni i preplašeni. Mnogi se, kada to priznaju, suoče i sa sramom, jer ih s druge strane dočekaju „utjehe“ poput one da bi morali biti zahvalniji, optimističniji i vedriji.

Podignite ruku

Kada vas sljedeći puta preplavi težak osjećaj, pokušajte dignuti ruku. Neka vaša ruka bude podignuta dok bez (pr)osuđivanja „promatrate“ snažni osjećaj koji se u vama javio i dišete duboko. Kako se intenzitet osjećaja bude stišavao, tako i vi polako spuštajte svoju ruku. Primijetit ćete kako teški osjećaji velikog intenziteta ne traju vječno. Oni, poput valova, odlaze i vraćaju se. Međutim, ako se s tim plimama i osekama teško nosite, a vaši uobičajeni obrasci suočavanja sa stresom ne pomažu, kao niti vaša okolina, obratite se stručnjacima za pomoć, koji su u ovim trenutcima i besplatno dostupni putem telefona.

Ne postoji „savršen“ način nošenja s pandemijom koronavirusa

Jako je važno znati da ne postoji jedan način nošenja sa situacijom u kojoj smo se zatekli. Netko smisao pronalazi u pomaganju, nekome pomaže razmišljati o tome kako će lijepo biti kada ovo sve bude iza nas, netko gleda filmove. Nije poanta u prakticiranju jednog idealnog načina, već pronalasku rutine koja za vas funkcionira. Ne upadajte u zamku da „je sada idealno vrijeme da napravite xy“. Ne morate se usavršavati niti raditi na sebi ako vam to u ovim trenutcima ne pomaže.

Suočeni s brojnim nedaćama, pa i krizama, mnogi će poželjeti da se one nisu dogodile za vrijeme njihovog života. Međutim, to isto vrijedi i za neke druge teške situacije s kojima smo se susretali u prošlosti. Prisjetiti se ratnih i poslijeratnih vremena koje smo prošli, ujedno znači prisjetiti se da kao ljudska bića imamo nevjerojatnu sposobnost nošenja s teškim situacijama.

Ljudi posjeduju prirodnu otpornost da se nakon teških vremena vrate u svoje uobičajene aktivnosti, ili pak, ako to nije moguće, osmisle neke nove aktivnosti koje će postupno postajati uobičajene. Zajednice imaju sposobnost zacjeljivanja. Međutim, to je zadatak za koji je potrebno vrijeme.

Izvori:

Arambašić L. (2012). Psihološka prva pomoć nakon kriznih događaja, Vodič kroz psihološke krizne intervencije u zajednici. Jastrebarsko: Naklada Slap

Prva pomoć nakon kriznog događaja:

http://www.istrazime.com/klinicka-psihologija/prva-pomoc-nakon-kriznog-dogadaja/

What Is Post-Traumatic Growth and Coping in a Pandemic?:

https://www.psychologytoday.com/intl/blog/surviving-and-thriving-after-trauma/202004/what-is-post-traumatic-growth-and-coping-in-pandemic