Opasna komplikacija korone: što je akutni respiratorni distres sindrom

Akutni respiratorni distres sindrom (ARDS) je hitno medicinsko stanje obilježeno akutnom respiratornom nemoći koja je od svojeg prvog opisa 1967. godine nosila smrtnost iznad 50%. ARDS je karakteriziran razaranjem alveolarno-kapilarnih membrana uz nastanak plućnog edema i otežanog disanja te potrebom za mehaničkom ventilacijom. Danas se prosječno javlja između 1,5 i 79 novih slučajeva na 100.000 stanovnika godišnje. Smrtnost je 27% za blagi, 32% za umjereni i 45% za teški oblik akutnog respiratornog distres sindroma.

Uzroci ARDS-a

Normalno funkcioniranje alveolarno-kapilarne membrane potrebno je za osnovnu funkciju pluća – obogaćivanje krvi kisikom i razmjena plinova. Osnovna patofiziologija ARDS-a je povećana propusnost plućne mikrocirkulacije pri čemu voda prolazi kroz kapilare u alveole. Kod pacijenata koji razviju ARDS dolazi do aktivacije upalnog odgovora organizma. Oslobađaju se različiti enzimi i tvari koje posljedično oštećuju endotel kapilara i epitel alveola. Raspadni produkti stanica, edemska tekućina i bjelančevine preplavljuju dišne prostore i intersticij te dovode do kolapsa ventilacijskog prostora te nesklada između protoka zraka kroz alveole (ventilacije) i protoka krvi kroz pluća (perfuzija).

Primarni i sekundarni ARDS

ARDS se može podijeliti na one koji su počeli u samim plućima (primarni ARDS) naspram onih koji su posljedica sistemskih procesa (sekundarni ARDS):

• Primarni ARDS – pneumonija, udisanje toksičnih plinova (dim, insekticidi, amonijak, klor), aspiracija želučanog sadržaja, utapanje u vodi, kontuzija pluća, ozljeda pluća respiratorom, postiradijacijski pneumonitis
• Sekundarni ARDS – šok (septički, anafilaktički), sepsa, politrauma, lijekovi (heroin, metadon, barbiturati), masivna transfuzija, upala gušterače, uremija, eklampsija, dijabetička ketoacidoza, kardijalne operacije

Klinička slika ovisi o uzroku

Klinička slika se često razlikuje od pacijenta do pacijenta ovisno o uzroku koji je doveo do razvoja sindroma, bilo da je to sepsa, pneumonija ili neki drugi izravni ili neizravni izvor oštećenja.

Kod pacijenta naglo nastaju otežano disanje (dispneja), ubrzano disanje (tahipneja), cijanoza (plavkasta boja kože i sluznica zbog manjka kisika u krvi), iskašljavanje pjenušavog ili sukrvavog sadržaja, ubrzan rad srca (tahikardija) i korištenje pomoćne dišne muskulature potrebne za održavanje disanja. Mogu se pojaviti i popratni simptomi zbog manjka kisika kao što su umor i konfuzija. Zbog nakupljanja tekućine u plućnom tkivu može doći i do pada krvnog tlaka. Svi ti simptomi obično se javljaju jedan do tri dana nakon pojave početnog oštećenja pluća.

Postavljanje dijagnoze

Nema jedinstvenog testa ili metode za utvrđivanje ili isključivanje ARDS-a. Osoba obično najprije dobije zaduhu s brzim i plitkim disanjem. Liječnik može stetoskopom čuti zvukove pucketanja ili hripanja u plućima. Zbog niskih razina kisika u krvi, koža može postati pjegasta ili plava, a rad mozga i srca zakazati. Analiza plinova arterijske krvi pokazuje niske razine kisika, a RTG prsnog koša punjenje tekućinom područja koja trebaju biti ispunjena zrakom.

Kako se ARDS liječi

Osnovna mjera liječenja ARDS-a je mehanička ventilacija kojoj je glavni cilj postići zadovoljavajuću razinu oksigenacije krvi te normalizacija razine ugljikovog dioksida u arterijskoj krvi, uz što manje oštećenje plućnog tkiva (parenhima). Naravno, ako je poznat uzrok razvoja ARDS-a, potrebno je posvetiti dodatnu pozornost uzroku u podlozi, antibioticima kod infekcije, pneumonije, sepse, upale gušterače, kontrolom tekućine te odgovarajućim postupcima kod traume.

Nužno je prilagoditi postavke mehaničke ventilacije s obzirom na to da i sama mehanička ventilacija može dovesti do daljnjeg oštećenja plućnog tkiva. Kod blagog ARDS-a može se koristiti neinvazivna ventilacija, kontinuirani pozitivan tlak. Ako ne dođe do zadovoljavajućeg poboljšanja oksigenacije, potrebno je započeti s invazivnom ventilacijom.

COVID-19 bolest i ARDS

U kliničkoj slici bolesti COVID-19 akutna hipoksemijska respiratorna insuficijencija najčešći je razlog prijema u jedinicu intenzivne medicine. ARDS je glavna komplikacija u teškim slučajevima COVID-19 bolesti, a pogađa 20 do 41% hospitaliziranih pacijenata. Prema američkom istraživanju, među 200 pacijenata s bolešću COVID-19 koji su bili hospitalizirani, starija dob, neutrofilija, povišena razina laktat-dehidrogenaze (LDH) i D-dimera povećali su rizik od ARDS-a i smrti.