Obična vaga nam može procijeniti rizik od težeg oblika COVID-19

Opservacije ranijih pandemija, posebice znanja stečena promatrajući pandemiju influence koja je vladala 1918. do 1920. godine, ukazuju kako pothranjeni bolesnici razvijaju teže oblike bolesti. To vrijedi i za brojne druge infektivne i kronične bolesti. Brojni su napori usmjereni na prepoznavanje i zbrinjavanje malnutricije u cilju boljih ishoda liječenja.

U današnje doba, utjecaj nutritivnog statusa na učestalost i težinu bolesti COVID-19 promatramo kao dvostruko breme. Kod pothranjenih kroničnih bolesnika i osoba starije dobi možemo očekivati veću smrtnost i teže oblike bolesti.

S druge strane, sada je nedvojbeno da veći problem predstavlja pretilost, budući da nam je tekovina „društva obilja“ donijela veliku učestalost pretilosti i prekomjerne tjelesne mase. Podaci iz Italije i New Yorka, ukazuju da je među najtežim slučajevima COVID-19 bolesnika u jedinicama intenzivnog liječenja 26%, odnosno 41% pretilih.

U intenzivnoj najviše osoba s viškom kilograma

Preliminarni podaci iz Italije prikupljeni putem projekta GiViti temelje se na 928 bolesnika iz 76 jedinica intenzivnog liječenja. Pokazali su kako je čak 67% bolesnika pretilo ili prekomjerne tjelesne mase.

Samo je 1% teško oboljelih bilo pothranjeno u talijanskim jedinicama intenzivnog liječenja. Studija objavljena prije nekoliko dana u časopisu JAMA pokazala je profil bolesnika zaprimljenih u bolnice u New Yorku tijekom ožujka. Udio pretilih bolesnika među ukupno 5700 ispitanika bio je 41%, a morbidno pretilih (BMI˃40) bio je 19%. Osim pretilosti, najčešći komorbiditeti bili su hipertenzija i dijabetes, slično kao i u Italiji.

Zašto pretilost povećava rizik?

Značajna povezanost pretilosti i povećanog mortaliteta prvi put je došla do izražaja prije nešto više od deset godina, prilikom pandemijske gripe izazvane virusom H1N1. Najveća smrtnost i najteži oblici bolesti bilježeni su upravo među pretilim bolesnicima.

Poznato je kako je u patološkoj pretilosti smanjen baktericidni kapacitet polimorfonuklearnih leukocita. Postoji i izravna povezanost stupnja debljine i promijenjene stanične i humoralne imunosti. Negativna povezanost detektirana je i za aktivnost stanica ubojica (NK-stanica) i količinu tjelesne masti kod starijih žena i muškaraca te je smanjena funkcija T-limfocita.

Općenito, smatra se da pretili imaju veću sklonost respiratornim infekcijama zbog mehaničkih i hormonalnih uzroka. Adipokini i citokini koje proizvode adipociti, te leptin, igraju središnju ulogu u modulaciji aktivnosti svih stanica imunosnog sustava, a poznato je kako se masno tkivo danas razmatra kao endokrini organ.

Članak u cijelosti pročitajte na stranicama Vitaminoteke.