COVID-19: Kako smo uspjeli tako brzo dobiti cjepivo?

Cjepivo je biološki lijek, što znači da ga dobivamo iz biološkog materijala. Odnosno uzročnika bolesti: stanice, dijela stanice ili neke druge strukture, poput proteina ili toksina koje ispušta mikroorganizam uzročnik. Cilj cijepljenja jest prenijeti prepoznatljivu poruku o uzročniku bolesti. ona će aktivirati imunološki sustav i time u organizmu cijepljene osobe ili životinje stvoriti imunitet prema bolesti protiv koje se cijepilo.

Prvo cijepljenje obavio je engleski liječnik Jenner, davne 1796. godine. Bilo je to u vrijeme kada su vladale velike boginje. Jedna od najzaraznijih i najsmrtonosnijih bolesti koja je upravo iskorijenjena cijepljenjem. Slična bolest postoji i u životinja a u čovjeka izaziva blagu infekciju. Jenner je primijetio kako mljekarice oboljele od kravljih boginja ne obolijevaju od velikih boginja. Od jedne zaražene žene je uzeo gnoj iz rane i njime zagrebao ruku dječaka, koji je tada obolio od blagog oblika kravljih boginja. Nakon nekog vremena, dječaka je pokušao zaraziti prenošenjem gnoja iz rane osobe oboljele od velikih boginja, no dječak je ostao zdrav. Iako je ovakav postupak za današnje stavove etički i stručno u potpunosti neprihvatljiv, utro je put u imunologiju i stvaranje cjepiva protiv mnogih smrtonosnih zaraznih bolesti.

Osnovno o sastavu cjepiva

U sastavu dosadašnjih cjepiva mogu biti oslabljeni živi virusi ili bakterije, umrtvljeni virusi ili bakterije, dijelovi njihovih stanica, toksini ili proteini. To su djelatne komponente cjepiva koje trebaju određeni medij, nosač, u koji će se uklopiti i tako unijeti o organizam kojeg cijepimo. Potrebni su još i određeni stabilizatori, pojačivači i konzervansi. Ove dodatne komponente poput aluminijevog hidroksida, formaldehida ili antibiotika koji su navedeni u sastavu cjepiva vrlo često plaše ljude. No oni su u toliko malim količinama da jednostavno nemaju nikakav toksični utjecaj na ljudski organizam.

Da, cjepiva mogu imati nuspojave, kao i svi drugi lijekovi. Da, cjepiva mogu uzrokovati alergijske reakcije, ali i mnoge vrste namirnica ih uzrokuju. Ipak, cjepiva su vrlo sigurni lijekovi jer se vrlo strogo ispituju prije primjene na velikom broju ljudi.

Što je sve ubrzalo proces proizvodnje

Otkrićem cjepiva protiv SARS-CoV-2 najveći strah je potaknut činjenicom da smo zapravo jako brzo dobili cjepiva i da ta cjepiva sadrže novi oblik aktivne komponente.

Prvo, treba razumjeti da su znanstvenici širom svijeta, kao nikad do sad, bili udruženi u otkrivanje cjepiva i da su razmjenjivali informacije, koje su inače tajna. Drugo, u rad znanstvenika i pokretanje proizvodnje cjepiva uložen je enorman novac. I to proizvođača, ali i samih vlada te raznih dobrotvora, što također do sada nikad nije bio slučaj. Zašto su u proizvodnju novih cjepiva uključene najveće (najbogatije) farmaceutske kompanije? Jednostavno zato što su one imale postojeće resurse. Znanstvenike, tehnologe, opremu za proizvodnju, sustav ispitivanja i kontrole kvalitete i mogućnost distribucije novih cjepiva.

Po čemu se cjepiva protiv COVID-a razlikuju?

Dva odobrena cjepiva, proizvođača BioNTech Pfizer i Moderna primjenjuju metodu prijenosa mRNA (glasničke RNA). Ova molekula u stanici prenosi poruku kako će se poredati aminokiseline u izgradnji određenog proteina. U slučaju cjepiva protiv COVID-19, kako će se u stanici proizvesti takozvani protein šiljak, onaj kojim se virus SARS-CoV-2 veže za naše stanice kako bi ušao i razmnožio se. Kad se cjepivo s mRNA unese u organizam, naše stanice će temeljem te informacije proizvesti protein šiljak i na njega, kao strani protein, razvit će se imunološki odgovor. Kad se nakon određenog vremena razvije dovoljno snažan imunosni odgovor, virus COVID-19 neće nas zaraziti, jer će odmah reagirati naš obrambeni sustav. Ili, u slučaju slabijeg razvoja imunološkog odgovora, razvit će se bolest, ali znatno slabijeg intenziteta. Inače, molekula glasničke RNA i nije toliko nova u farmaciji jer se već godinama istražuju lijekovi s ovim mehanizmom. Prvenstveno u liječenju karcinoma, ali i nekih teških bolesti, a neki su i u primjeni.

Vektorska cjepiva

Drugi tip cjepiva kojeg očekujemo razvijaju AstraZeneca i Oxford te Johnson&Johnson i Janssen, a takav je i ruski Sputnik. Oni primjenjuje metodu vektora i to su adenovirusna vektorska cjepiva. Vektor znači da koristimo neki drugi organizam za unos informacije. U ovom slučaju za čovjeka neopasni adenovirus. Slično kao i kod mRNA, ovaj adenovirus nosi uputu za stvaranje protein šiljka te je dalje mehanizam stvaranja imuniteta vrlo sličan.

Upravo zbog toga što danas imamo tehnologiju za brzo otkrivanje genetske strukture organizma, bilo je i moguće tako brzo napraviti cjepivo. Naime, ovaj protein šiljak karakterističan za SARS-CoV-2 može se sintetski proizvesti te sam virus više nije potreban. Dakle, nije trebalo sakupljati pravi virus SARS-CoV-2 ni raditi s njim. Nije ga trebalo ni uzgajati kako bi ga bilo dovoljno za proizvodnju cjepiva, a što treba kod mnogih drugih cjepiva te je cijeli postupak bio znatno kraći.