Anafilaksija: kako se liječi po život opasna alergijska reakcija

Anafilaksija je akutna, po život opasna alergijska reakcija koja nastaje kod specifično senzibiliziranog bolesnika (kada je bolesnik već prethodno bio u kontaktu s odgovarajućim alergenom te je došlo do nastanka preosjetljivosti) putem unosa antigena – injekcijom, infuzijom, ubodom insekta ili pak unosom određene prehrambene namirnice ili lijekova.

Simptomi su otežano disanje, piskanje i snižen arterijski tlak, a dijagnoza se postavlja temeljem kliničke slike.

Uzroci

• lijekovi (antibiotici, sulfonamidi, lokalni anestetici),
• serumi (gamaglobulin),
• otrovi insekata (pčele, ose, stršljeni, mravi),
• hiposenzibilizirajuće otopine (npr. alergeni polena prilikom primjene imunoterapije),
• hormoni (inzulin, estradiol, metilprednizolon),
• enzimi (streptokinaza, tripsin),
• prehrambene namirnice (orasi, brašno, mlijeko, riba, školjke, bjelanjak, kivi).

Među najčešće poznate uzročnike anafilaktičkog šoka ubrajaju se primjena penicilina, otrovi insekata i primjena radiokontrastnih sredstava. Unatoč tome, manje od 10% ovakvih reakcija završi letalno, odnosno smrću.

Klinička slika i dijagnoza

Simptomi u pravilu potječu od kože, gornjih dišnih putova, kardiovaskularnog ili gastrointestinalnog sustava. Može biti zahvaćeno jedno ili više područja, a da simptomi ne napreduju, premda svaki bolesnik u pravilu ima istovjetnu reakciju na kasniji kontakt.

Simptomi se kreću od blagih do teških, uključujući crvenilo, svrbež, kihanje, rinoreju (iscjedak iz nosa), mučninu, abdominalne grčeve, proljev, osjećaj gušenja ili otežano disanje, palpitacije (osjećaj srčanog ritma) i vrtoglavicu. Znakovi su snižen arterijski tlak, ubrzan rad srca, urtikarija, angioedem (edem dubokog dermisa i potkožnih tkiva), piskanje u plućima, cijanoza i gubitak svijesti.

Šok se može razviti za nekoliko minuta, a bolesnik može dobiti epileptički napadaj, postati nekontaktibilan i umrijeti. Kardiovaskularni kolaps se može razviti bez respiratornih ili drugih simptoma. Dijagnoza se postavlja temeljem kliničke slike. Opasnost od brzog razvoja šoka ostavlja premalo vremena za pretrage, jedino se u blagim slučajevima može u 24–satnom urinu odrediti N–metil–histamin ili razina triptaze u serumu.

Liječenje

Razvoj anafilaksije je izrazito brz i neočekivan. U takvim situacijama mora se anafilaktičko zbivanje brzo prepoznati jer ubrzo može doći do razvoja anafilaktičkog šoka koji može završiti smrtno. Potrebno je odmah obustaviti primjenu lijeka (ako je on uzročnik anafilaktičke reakcije), spriječiti daljnju apsorpciju lijeka, pratiti vitalne funkcije (frekvenciju i ritam rada srca, tlak, puls, ritam i dubinu disanja), osigurati odgovarajuću oksigenaciju bolesnika te organizirati brzi transport bolesnika u najbližu hitnu službu ili bolnicu.

Bolesnika je potrebno postaviti u ugodan ležeći položaj s podignutim nogama te započeti terapiju kisikom putem nazalne sonde ili maske. Kod laringealnog edema potrebno je uspostaviti prolaznost dišnih puteva endotrahealnom intubacijom ili traheotomijom. Potrebno je prekinuti unos antigena (ako je ikako moguće) te osigurati venski pristup (infuzija fiziološke otopine).

• Najvažniji lijek u teškoj anafilaktičkoj reakciji je adrenalin. Kod laringealnog edema adrenalin se može primijeniti i u inhalaciji. 
• Antihistaminici utječu na svrbež, urtikariju i angioedem. Potreban je oprez kod intravenozne primjene zbog mogućnosti pada arterijskog tlaka. 
• Kortikosteroidi odgađaju kasnu anafilaktičku reakciju, ali za vrijeme akutnog događaja nemaju osobit značaj. Za njihov učinak potrebno je nekoliko sati nakon intravenozne primjene.

Mjere prevencije

Kod bolesnika koji su pod povećanim rizikom od ponavljanja anafilaktičke reakcije (npr. osobe koje su imale anafilaktičku reakciju na ubod insekta ili hranu) potrebno je preporučiti nošenje setova za samopomoć (npr. EPI-PEN, ANA-KIT). 

• EPI-PEN predstavlja sustav šprice s iglom i adrenalinom za jednokratnu intramuskularnu primjenu. 
• ANA-KIT sadrži dvije doze adrenalina uz tablete antihistaminika za žvakanje. Kod bolesnika koji su razvili anafilaktičku reakciju na otrov insekta potrebno je provesti hiposenzibilizaciju.