Znate li pravilno izmjeriti tjelesnu temperaturu?

Pod normalnom tjelesnom temperaturom podrazumijevamo raspon između 36 i 37 °C (za površinu kože), a na površini sluznice ta je vrijednost nešto drugačija. Tjelesna temperatura s godinama ima tendenciju smanjivanja. Tako kod djece normalna tjelesna temperatura ima više vrijednosti nego normalna tjelesna temperatura starijih osoba.

Tijekom dana tjelesna temperatura oscilira, ali te promjene kod zdravih osoba u pravilu nisu veće od 0,6 °C. Dnevni maksimum temperatura postiže između 17 i 20 sati, a minimum između 3 i 5 sati. To kolebanje posljedica je promjene metabolizma i mišićne aktivnosti koje danju doseže maksimum, a noću minimum, a zadržava se u zdravlju i u bolesti. Kod žena postoji osciliranje tjelesne temperature i prema fazama menstruacijskog ciklusa pa se ona tijekom ovulacije povisuje za 0,5°C.

Mjerenje temperature – aksilarno, rektalno ili pod jezikom

Uobičajeni način mjerenja tjelesne temperature kod odraslih i starije djece jest termometrom pod pazuhom (aksilarno) u trajanju od 5 minuta. Pritom koža treba biti suha jer u protivnom izmjerena vrijednost neće biti realna. Kod male djece termometar je pod pazuhom potrebno držati deset minuta. Naime, zbog njihova nemira on se često pomakne te se dobiju pogrešni rezultati, najčešće niži od realnih. Osim termometrom, aksilarno mjerenje temperature može se izvesti i primjenom specifičnih flastera s ugrađenim indikatorom temperature. To je prikladno za djecu s obzirom na to da se termometar zalijepi pod pazuh pa je mogućnost pomicanja i pogrešnog mjerenja svedena na minimum.

Rektalno mjerenje tjelesne temperature trebalo bi primjenjivati sve dok dijete ne bude dovoljno staro da surađuje za aksilarno mjerenje. Rektalno dobivene vrijednosti obično su od 0,5 do 1 °C više od onih mjerenih pod pazuhom. Kod odraslih se taj način mjerenja prije svega primjenjuje pri sumnji na akutne upalne procese u trbuhu, najčešće zbog sumnje na upalu crvuljka (slijepog crijeva).

Temperaturu možemo mjeriti i oralno, pod jezikom, u trajanju od dvije minute, pri čemu usta moraju biti zatvorena. Ta metoda nije za primjenu kod djece. Na izmjerenu temperaturu mogu imati utjecaj jelo, piće ili disanje.

Standardi mjerenja temperature

Kod nas postoji preporuka da se djeci do godine dana tjelesna temperatura mjeri rektalno, a starijoj aksilarno i ta se dva načina smatraju standardima. Svi ostali načini mjerenja smatraju se orijentacijskim. Ukažu li na povišenu tjelesnu temperaturu, mjerenje se treba potvrditi rektalnim ili aksilarnim mjerenjem.

Povišena tjelesna temperatura ili vrućica tjelesna je temperatura povišena iznad normalne razine, odnosno nečijih normalnih dnevnih vrijednosti. Rezultat je promjena u termoregulacijskom centru mozga. Povišena tjelesna temperatura sama po sebi nije bolest nego upućuje na neku drugu bolest u organizmu. Jedan je od karakterističnih simptoma infektivnih bolesti i ima veliko dijagnostičko značenje. U specifičnim slučajevima vrućica može biti prouzročena i vanjskim faktorima koji dovode do otežanog oslobađanja topline iz organizma (npr. toplinski udar).

Povišena tjelesna temperatura najčešći je razlog kontakta roditelja i liječnika. S obzirom na to da je samo simptom neke bolesti, uz provođenje mjera za snižavanje temperature potrebno je obratiti pažnju i na druge simptome bolesti te po potrebi provoditi i uzročno liječenje.

Kod vrijednosti tjelesne temperature iznad 38,5 °C izmjerene aksilarno (odnosno iznad 38 °C kod djece koje u anamnezi imaju konvulzije), potrebno je provoditi mjere za snižavanje povišene tjelesne temperature.

Kada kontaktirati liječnika

Ako je rektalno izmjerena temperatura viša od 38,5 °C kod djeteta mlađeg od tri mjeseca ili je izmjerena temperatura viša od 41 °C kod sve ostale djece, liječnika treba kontaktirati odmah, bez odgode. Nužno je registrirati i pratiti i ostale simptome bolesti poput proljeva, povraćanja, glavobolje, osipa i slično, kao i općeg stanja djeteta te ovisno o njima procijeniti potrebu za hitnim kontaktom.

U najčešćem broju slučajeva povišene tjelesne temperature ostali simptomi i opće stanje djeteta dopuštaju liječenje u kućnim uvjetima, bez liječničke intervencije. No ako nakon tri ili četiri dana povišena tjelesna temperatura, kao i ostali simptomi bolesti ne pokazuju znakove slabljenja i smirivanja, preporučuje se kontaktirati nadležnog liječnika.