Što je zapravo imunitet?Upoznajte obranu svog tijela

„Pao mi je imunitet“, tu rečenicu ovih dana često izgovaramo. No što je zapravo palo, gdje je nastao problem i što je zapravo imunitet, imunost, odnosno imunosni sustav? Njegov naziv dolazi od latinske riječi immunis, što znači slobodan. Riječ je o sustavu koji je, uz živčani sustav, najsloženiji u našem tijelu.

Sastoji se od organa i tkiva (koštana srž, timus i limfni čvorovi), stanica i proteina koji zajednički djeluju braneći tijelo od štetnih utjecaja iz okoline (patogenih mikroorganizama, supstancija, bolesti) i ključan je za život. U tom kontekstu spominjemo i imunost, pojam koji označava sposobnost organizma da se brani.

Dokle god sve u našem tijelu radi besprijekorno, imunosni sustav i ne primjećujemo. Pa ipak, razne stanice možda upravo u ovom trenutku zajednički rade kako bi nas obranile od nekog virusa, bakterije, parazita ili gljivice. Bolest se javlja u trenutku kada je naš imunosni sustav posebno ugrožen, bilo da je riječ o nekom agresivnom mikroorganizmu ili pak onome s kojim se još nikada nije susreo. Sigurno ste čuli za izraz imunizacija, odnosno cijepljenje, kojemu je cilj stimulirati imunosni sustav tako da se u organizam unesu oslabljeni, fragmentirani ili ubijeni uzročnici (ili njihovi toksini) nekih bolesti s kojima se naš sustav još nije susreo. Na taj način učimo imunosni sustav da razvije obranu (imunost) ako se susretne s takvim neprijateljem.

Imunosni sustav kao prva crta obrane

Osnovni zadaci imunosnog sustava su uništavanje i izbacivanje iz tijela patogena kao što su bakterije, virusi, paraziti ili gljivice, prepoznavanje i uništavanje štetnih tvari iz okoliša, kao i borba protiv vlastitih stanica koje su se promijenile zbog bolesti, kao što je to slučaj kod karcinoma.

Da bi obrana bila učinkovita, važno je da sustav zna prepoznati razliku između “vlastitih” i “stranih” stanica, organizama i supstancija. Kod zdravih ljudi sustav neće napadati ono što je “njegovo”. No kada je riječ o autoimunim bolestima, tada se imunosni sustav okreće protiv tkiva u vlastitom tijelu. Proizvode se i protutijela koja napadaju tkiva, takozvana autoantitijela. S druge strane, imunosni sustav može i pretjerano burno reagirati na neku inače neškodljivu tvar ili više njih. Tada govorimo o alergenima, odnosno alergijama.

Kada je riječ o poremećajima imunosnog sustava, uz autoimune bolesti i alergije spomenimo i takozvanu imunodeficijenciju. To je stanje organizma u kojem je imunosni sustav previše slab te nije u stanju boriti se protiv infekcija.

Imunosni sustav mogu aktivirati razne strane tvari koje nazivamo antigeni. Primjer antigena su proteini na površini bakterija, gljivica i virusa. Kad se antigeni vežu za, primjerice, posebne receptore na obrambenim stanicama, počinje proces koji bismo mogli usporediti s obradom podataka u računalu. Ako se s tim patogenom sustav već susreo, obrana će biti brza i učinkovita. Proteini su na određeni način nositelji informacija pa će tako zdrav imunosni sustav prepoznati proteine na površini stanica tijela kao vlastite i neće ih napadati.

Prirođena i stečena imunost

Imunost se, ukratko, može podijeliti u dvije vrste: na nespecifičnu, prirođenu imunost te specifičnu, odnosno stečenu imunost koja pak može biti stečena prirodno ili umjetno. Prirodno stečenu imunost dijelimo na pasivno stečenu koja je stečena slučajnim kontaktom s izazivačem zaraze (primjer su antitijela koja dojenče dobiva “na dar” od majke putem njezina mlijeka) te aktivno stečenu (npr. antitijela koja je imunosni sustav sam proizveo nakon susreta s nekim patogenom pa ostaju u tijelu).

I umjetno stečena imunost može se podijeliti na imunost koja je umjetno stečena pasivno (primjer je takozvana profilaksa, odnosno kad se antitijela unaprijed daju kako bi se spriječila infekcija ili trovanje, a otpornost kratko traje. Primjerice, ako vas je ugrizao pas, a ne znate je li bijesan, daje se cjepivo protiv bjesnoće iako možda i niste zaraženi) te na imunost koja je umjetno stečena aktivno (kao što je cijepljenje koje stvara višegodišnju, pa i doživotnu otpornost).

Kao što je spomenuto na početku, imunosni sustav je izrazito složen pa ovom prilikom nećemo zalaziti dublje u mehanizme nego ćemo se još samo osvrnuti na neke osnovne pojmove. Ako zamislite svoje tijelo kao srednjovjekovni grad koji stalno ugrožavaju osvajači, tada zamislite svoju kožu i sluznice kao zidine koje vas brane od neprijatelja. One su prva crta obrane te se sastoje od specifičnih stanica čija je uloga da vas raznim mehanizmima brane od napadača, bilo da proizvode protein koji mikroorganizmi ne mogu razgraditi svojim enzimima (keratin na koži) ili da luče supstancije koje su toksične za bakterije (npr. lizozim kada govorimo o sluznicama). Iza zidina stoje brojne i dobro naoružane stanice poput NK-stanica (prirodnih ubojica) i makrofaga koji znaju prepoznati sve što je sumnjivo i nije vlastito.

Imunitet i T limfociti

Spomenimo i timus (prsnu žlijezdu). Riječ je o organu smještenom u prednjem, gornjem dijelu prsnoga koša. To je središnji organ imunosnog sustava koji je najveći i najaktivniji u prve tri godine života. Raste do puberteta, a potom se smanjuje te prelazi u masno tkivo. U njemu “budući borci” timociti sazrijevaju, propadaju oni koji prepoznaju vlastito kao strano, a ostali uče za život i postaju zreli T limfociti kroz niz preobrazbi i edukacija u raznim organima. Stoga timus ima važnu ulogu u razvoju imunosnih odgovora, ali i sprečavanju razvoja autoimunih bolesti.

Zahvaljujući sazrijevanju T limfocita stječe se specifičnost koja limfocitima omogućuje da prepoznaju neprijatelja (antigen) s kojim bi se organizam tijekom života mogao susresti. S druge strane, propadaju oni limfociti koji bi mogli napadati vlastite stanice. Limfne stanice stvaraju se i u koštanoj srži. Iz timusa i koštane srži zreli T limfociti se potom sele (migriraju) u sekundarne organe i tkiva (kao što su slezena i limfni čvorovi). Tu dolaze u kontakt s antigenima te postaju specifične limfne stanice.  Uz T limfocite najvažnija su sastavnica obrane B stanice. U suradnji s T stanicama prepoznaju neprijatelja i proizvode bjelančevine – protutijela koja ubijaju i uklanjaju viruse, bakterije i njihove otrove.

Ukratko, ovih hladnih mjeseci vaš je imunitet neprestano zaposlen i potrebno ga je stalno jačati. Imunosnom sustavu najbolje ćete pomoći zdravim navikama – zdravom prehranom, kretanjem, urednom higijenom sna, nepušenjem, ne pretjerivanjem u alkoholu… Tako postajete najbolji generali vojske sastavljene od milijuna stanica pa će virusi i bakterije brzo gubiti bitke.