Vodič kroz osnovnu njegu novorođenčadi 

Koža je najveći ljudski organ koji od rođenja do odrasle dobi prolazi brojne promjene. Kad je riječ o specifičnostima razvoja kože, treba istaknuti da je u novorođenčeta i dojenčeta površina tijela u odnosu na tjelesnu masu znatno veća negoli u odrasle osobe. Tako je, primjerice, tzv. relativna površina novorođenčeta gotovo sedam puta veća nego u odraslih.

Specifičnosti bebine kože

Kožu dojenčeta obilježava i specifičnost njezine građe. Površinski je sloj puno nježniji, a potkožno masno tkivo tanje. Aktivnosti žlijezda lojnica i znojnica nisu još potpuno razvijene. Sadržaj lipida (masti) je manji, a vode ima malo više nego što će je biti u odrasloj dobi.

Zbog tih specifičnosti koža dojenčeta karakterizirana je visokom permeabilnošću (propusnost) za lokalno primijenjena sredstva. Pridruži li se tome velika relativna površina, postaje razumljiva i povećana opasnost od sistemske toksičnosti – djelovanja lokalno primijenjene tvari na cijeli organizam.

Mehanizam termoregulacije mnogo je osjetljiviji, koža se lakše isušuje, podložnija je negativnim učincima sunčeve svjetlosti i mehaničkih podražaja. Imuni sustav je nerazvijen, pa je koža djeteta, osobito novorođenčeta i dojenčeta, podložnija infekcijama.

Zlatno pravilo: što manje, to bolje!

Roditelji su donedavno osjećali potrebu pružiti bebi što više njege, pa su koristili različite preparate jer ideal je čista i mirišljava beba. S obzirom na vulnerabilnost i nezrelost kože, dojenčad je potencijalno ugrožena koriste li se velike količine različitih sredstava za higijenu i njegu. To se povezuje i s povećanjem učestalosti ekcema, astme i drugih alergijskih bolesti.

Stoga se za održavanje higijene tijela novorođenčeta preporučuje koristiti samo vodu. Time se štiti nježna koža, osjetljiva na infekcije, kemijska sredstva i isušivanje. Kod prijevremeno rođenih beba još je važnije ne koristiti kemijska sredstva za njegu, barem do termina kad su se trebali roditi.

Njega neposredno nakon rođenja

Vernix caseosa (bijele nakupine odumrlih stanica i sluzi) prirodna je zaštita kože tijekom cijele trudnoće. Najbolji je losion i preporučuje ga se umasirati u kožu odmah nakon poroda. Novorođenčad se najčešće odmah nakon poroda kupa, uz korištenje antibakterijskih sapuna, čime se uklanja prirodni kiseli zaštitni sloj (postoji prirodna kiselost kože) i remeti osjetljiva ravnoteža bakterijske flore.

Zdravo, terminski rođeno dijete ne treba prati sapunom, nego samo trljačicom natopljenom u malo tople vode valja ukloniti tragove krvi, ako ih ima. Uklanjanje vernixa se ne preporučuje. Majka može jagodicama prstiju, nježno, dok dijete leži pokraj nje, umasirati vernix u kožu novorođenčeta. Kod prenesene djece koža je ispucana i suha jer se vernix upio. U takvim slučajevima ne preporučuje se mazanje kože. Površni sloj će otpasti i ostat će zdrava koža.

Prije nego što započne njega, osobito prije njege pupčanog bataljka, treba temeljito oprati ruke. Posebnu pažnju treba obratiti područjima pazuha, iza ušiju, ispod brade i pelenskom dijelu.

Dobro treba oprati i područje između prstiju na rukama i nogama. Kako bi djetetu bilo toplo, preporučuje se otkriti samo dio tijela koji se pere. Naslage na vlasištu nježno se uklanjaju češljem (ponijeti češalj u bolnicu). Kosa se ne mora prati za svakog kupanja, ako se čini umazanom, može se uzeti kap blagog šampona i nježno utrljati u vlasište.

Pranje kože oko očiju se ne preporučuje, jedino u slučaju pojave iscjetka može se oprati prokuhanom vodom ili sterilnom fiziološkom otopinom. Najbolje je natopiti blazinicu ili smotuljak vate i jednim potezom od vanjskog prema unutarnjem kutu ukloniti sekret. Za svaki novi potez potrebno je uzeti drugu (čistu) blazinicu.

Nosni i slušni kanali se ne trebaju čistiti, svakako treba izbjegavati štapiće s vatom. Ako postoji obilniji sekret u nosu (najčešće od mlijeka koje se iz želudca vraća prema gornjim dišnim putevima) nos treba natopiti fiziološkom otopinom ili 2,3% otopinom sterilne morske vode, takozvanom hipertoničnom otopinom te izvući sekret jednom od naprava dostupnim u ljekarnama. Čini se da je najučinkovitije i najsigurnije koristiti sustave koji se priključuju na kućni usisavač; oni osiguravaju konstantan i primjeren podtlak bez obzira na jačinu usisavača.

Kupanje u kadici

Preporučujemo veće kade ravnog dna jer pružaju više slobode i užitka „plivanja”. Većini dojenčadi tijekom prve godine ne treba šamponirati kosu. Ako pak imaju puno kose, treba koristiti blage šampone koji ne smiju sadržavati sintetske mirise, boje, niti visoko alergene i iritirajuće konzervanse.

Generalno, šamponi za kupanje nisu potrebni tijekom prve godine života, teže se uklanjaju (ispiru) s kože i potrebno je tuširanje. Sapun za njegu dojenčadi (ali i kože odraslih) mora biti neutralan ili blago kiseo (pH oko 5,5), što je naznačeno na ambalaži proizvoda.

Sindeti (synthetic detergents) su moderna alternativa sapunima. Peru dobro kao i sapuni, ali je njihova prednost u tome da su postojani prema tvrdoj vodi, nižih su pH vrijednosti i koža ih bolje podnosi, posebno ona s kroničnim ekcemom. Pjenušave kupke u najranijoj dobi se ne preporučuju. Naime, većina njih sadrži deterdžente koji uništavaju korisnu bakterijsku floru kože i uklanjaju zaštitni kiseli sloj. Smatraju se čestim uzrokom vaginitisa i upala mokraćnog sustava dojenčadi.

Treba znati:

• Sve što je potrebno za njegu djeteta treba biti nadohvat ruke.
• Ne udaljavajte se od djeteta, uvijek jednom rukom budite u kontaktu s njim.
• Temperatura prostorije je oko 24℃, a vode 37 ℃.
• Zimi je koža sklonija jačem isušivanju, pa se za većih hladnoća preporučuje rjeđe kupanje novorođenčadi i dojenčadi.
• Ako dijete plače dok se kupa u kadici, treba nastojati zadržati smirenost i oprati ga koliko je to moguće u tom trenutku, izvaditi iz vode, umotati u ručnik i priviti uza se. Nakon nekoliko dana pranja djeteta na prematalici mokrom trljačicom, može se ponovno pokušati s kupanjem u kadici.

Što nakon defekacije?

Najbolje je što prije nakon defekacije oprati zamazane dijelove tijela pod mlazom tekuće mlačne vode (oko 37℃). Nakon toga posušiti kožu perianalne i perigenitalne regije. Vlažne maramice, bez dodatka alkohola i jakih mirisa, koristiti kao alternativu, ali tek nakon prvog mjeseca života. Nema znanstvenih dokaza da je korisna primjena kremica u području čmara, stoga je nepotrebna.

Njega spolovila

U muškog dojenčeta potezati prepucij samo dok se to može bez primjene sile. Eventualnu nečistoću oprati vatom namočenom u vodu. Nakon što dijete navrši godinu, ako se prepucij može lako retrahirati, mogu se koristiti sapun i voda. Uobičajeno kompletna retrakcija moguća je do pete godine.

U ženskog dojenčeta ukloniti eventualne ostatke stolice vaticom namočenom u mlačnu vodu, odozgo prema dolje. Za svaki sljedeći potez koristiti novu vatu.

Njega pupka

Područje pupčanog bataljka treba održavati čistim i suhim. Bataljak valja izložiti zraku, tako što se gornji rub pelene previje prema unutra. Prije njege pupka potrebno je temeljito oprati ruke vodom i sapunom.

Vlažnim pamučnim tupferom oprati područje pupka samo u slučaju da je zamazano stolicom. Nekad se savjetovala primjena alkohola i antibiotskog praha na bataljak prilikom svake promjene pelena. Istraživanja su pokazala da će bataljak prije otpasti ako se ne dira. Javi li se crvenilo ili neugodan miris pupčanog bataljka, treba potražiti savjet liječnika.

Kako često kupati dijete?

Ako je riječ o zdravoj koži, kupanje se može prakticirati svakodnevno, pa i više puta na dan u periodima velikih vrućina i znojenja. U zimskim mjesecima, naročito ako je izražena suhoća kože, kupanje se može prorijediti na dva do tri puta tjedno.

Sredstva za njegu – kako ih odabrati?

Svi roditelji žele da im dijete bude čisto, uredno i mirišljavo. Tu psihološku predispoziciju koristi industrija i nudi nepregledan niz proizvoda. Uzimajući u obzir specifičnost kože djeteta (pogotovo novorođenčeta i dojenčeta) – njezinu propusnost i veliku površinu u odnosu na tjelesnu masu, jasno je da treba napraviti kvalitetan odabir sredstava za njegu.

Nažalost, pritom najčešće odlučuju izgled pakiranja, miris i boja preparata, a upravo posljednje dvije osobine ne govore u prilog kvaliteti.

Drugi razlog zbog kojeg je potreban oprez je relativno slabija medicinska kontrola (neškodljivost, učinkovitost) tih preparata. Za razliku od lijekova, ti proizvodi prije stavljanja u promet ne prolaze ispitivanja Agencije za ispitivanje lijekova.

Kako bi odabir bio što sigurniji, treba provjeriti sljedeće:

• ugled proizvođača i norme koje poštuje u proizvodnji (najpraktičniji i najsigurniji put za odabir),
• sadrži li proizvod potencijalno štetne sastojke,
• načelno treba odabrati proizvode sa što manje kemijskih sastojaka (npr. dodaci koji preparatu daju boju i miris).

Sastojci koji ne bi trebali biti u dječjoj kozmetici:

• izbjegavati dodatke umjetnih boja i mirisa (DEA, TEA), kao i visoko alergene i iritirajuće konzervanse (paraben, Quaterinum 15, imidazolidinil urea),
• mentol, pepermint, citrus (iritanti), 
• mineralna ulja,
• lanolin treba izbjegavati, osim ako proizvođač jamči da ne sadrži pesticide (DDT, lindan, diazinon),
• antibakterijski sapuni većinom se ne preporučuju.

Vjerujemo da ćete u ovom tekstu pronaći korisne informacije kako biste osigurali optimalnu razinu njege novorođenog djeteta i dojenčeta.