Upala uha kod djece: kako je prepoznati i pravilno reagirati

Upale uha su, nažalost, vrlo česta, a nerijetko i vrlo bolna tegoba u djetinjstvu, stoga izazivaju nemir svakog roditelja.

Treba znati da se naš organ za sluh sastoji od tri dijela – vanjskog, srednjeg te unutarnjeg uha. Vanjsko uho čine uška te zvukovod obložen kožom i žlijezdama koje proizvode cerumen (smolu). Srednje uho (bubnjište) je šupljina omeđena bubnjićem i ispunjena zrakom. U bubnjištu se nalaze slušne koščice koje provode zvučni val s bubnjića u unutrašnje uho. Sa nosnim dijelom ždrijela povezano je Eustahijevom tubom.

Sluznica koja oblaže ždrijelo nastavlja se preko Eustahijeve tube do bubnjišta. Tuba se otvara pokretima mišića mekog nepca (zijevanje, žvakanje) omogućavajući tako ventilaciju te izjednačavanje tlaka u bubnjištu. Unutarnje uho sadrži pužnicu (organ sluha) i polukružne kanale (organ ravnoteže).

Česta greška: čišćenje smole štapićima

Osim upale, uzrok boli u uhu mogu biti zubi, upale ždrijela ili disfunkcija Eustahijeve tube. Upale vanjskog uha rijetko se vide kod djece mlađe od godinu dana. Pogoduju im vlaga, manipulacije u zvukovodu ili strano tijelo. Vide se crvena, otečena koža te iscjedak, a sluh je oslabljen zbog zatvaranja zvukovoda.

Koža je tu tanka i čvrsto prirasla za kost i hrskavicu pa otok izaziva jaku bol. Upale vanjskog uha liječe se kapima i mastima te lijekom protiv bolova, rjeđe antibiotikom na usta.

Ušna smola štiti zvukovod i prirodno se čisti pokretima za vrijeme govora, zijevanja, žvakanja. Ne smije se čistiti ušnim štapićima. Prstom omotanim u tanku gazu očisti se samo dio koji je na izlazu iz zvukovoda. Uši ne treba prati šamponima ni sapunima.

Od nelagode do pucanja bubnjića

Akutna upala srednjeg uha je jedna od najčešćih bolesti dječje dobi. Do treće godine života 80% djece preboli barem jednu, najčešće su u dobi između 6. i 24. mjeseca. Bol u dječjoj dobi očituje se prekomjernim diranjem uha, plakanjem, odbijanjem hrane, neraspoloženjem.

Eustahijeva tuba u dojenačkoj dobi je kratka, ispunjena vrčastim stanicama koje proizvode gustu sluz, otvor često zatvaraju adenoidne vegetacije. Mišići mekog nepca u toj dobi tubu otvaraju široko. Osim anatomskih predispozicija, upali srednjeg uha pogoduje boravak u dječjim kolektivima i prostorima u kojima se puši, alergije, hranjenje na bočicu i dude, nedojenje.

Oštećena sluznica slabije luči enzime koji uništavaju bakterije. Začepljen nos uz sekreciju prati hiperemija (prepunjenost krvnih žila) sluznice bubnjišta i kože bubnjića, što se može vidjeti otoskopskim pregledom uha. Prisutna je nelagoda ili manja bol, sluh može biti oslabljen. Potom, zbog loše ventilacije i apsorpcije plina, pada tlak u bubnjištu i dolazi do izljeva bistre tekućine. Očituje se jačom boli, žarko crvenim bubnjićem, obično povišenom tjelesnom temperaturom i općim lošim osjećajem.

Ako upala dalje napreduje, u bubnjištu se stvara gnoj, bubnjić se izbočuje i zatim puca. Bol popušta, nagluhost ostaje dok bubnjić ne zaraste, u zvukovodu se vidi iscjedak. U rijetkim slučajevima upala se može dalje širiti na okolne strukture i kost oko bubnjišta.

Kada je potreban antibiotik?

Istraživanja navode da 80% svih akutnih upala srednjeg uha prolazi nakon tri dana bez terapije antibiotikom. To vrijedi za virusne uzročnike i neke od češćih bakterijskih.

Upale uzrokovane pneumokokom spontano prolaze u malom postotku, te zahtijevaju antibiotsku terapiju. Važno je već kod prvih simptoma postići prohodnost nosa i smanjiti otok sluznice. Temelj terapije su:

• ispiranje fiziološkom otopinom,
• izvlačenje sekreta,
• ovlaživanje zraka i
• lijek za bolove.

Djeci mlađoj od šest mjeseci te starijima s kroničnim bolestima ili komorbiditetom, teško narušenim općim stanjem, tjelesnom temperaturom preko 39℃, propisuje se antibiotik na početku bolesti.

Starijoj od šest mjeseci, inače zdravoj djeci s jednostranom upalom uha i dobrog općeg stanja, preporučuje se simptomatsko liječenje tijekom dva dana, a potom, za manji broj onih kojima simptomi potraju, antibiotik na usta. Jednom propisan, antibiotik je potrebno uzimati u punoj dozi, sedam do deset dana kako bi se izbjeglo stvaranje sojeva bakterija otpornih na terapiju.

Pri tome je važno da roditelj može biti prisutan uz dijete i sposoban provesti simptomatsko liječenje, odnosno prepoznati pogoršanje.

Kod djece se često javlja kronična serozna upala srednjeg uha. Radi se o stvaranju prekomjernog sekreta u bubnjištu zbog loše funkcije Eustahijeve tube i manjkave ventilacije bubnjišta, često uz povećane adenoidne vegetacije. Očituje se slabijim sluhom, bez boli ili povišene temperature.