Tehnologija i razvoj djece: kako digitalizacija utječe na odgoj djece

Posljednjih desetljeća sve više se istražuje utjecaj koju tehnologija, digitalizacija i društvene mreže imaju na život i razvoj djece, ali i pojedinaca i zajednice. Nesumnjivo, napretkom tehnologije, promijenili su se načini na koje primamo i obrađujemo informacije, formiramo mišljenja i stavove, te oblikujemo vlastite vrijednosti.

Međutim, sve naprednija tehnološka povezanost često ima i svoje naličje u obliku socijalne izolacije. Mnogi danas, premda su na društvenim mrežama dostupni 24 sata dnevno, nemaju gotovo niti jedan blizak i smislen odnos u stvarnom životu.

Tehnologija okupira 7,5 sati dječjeg dana

Budući da odrasli uvelike modeliraju ponašanje djece, ne čudi činjenica da se i djeca sve teže odvajaju od ekrana. Digitalni uređaji u mnogim domovima danas su preuzeli ulogu igračaka, a često i odgojitelja. Djeca sve manje vremena provode u igri i kvalitetnoj interakciji s odraslima i vršnjacima. Oni većinu lobodnog vremena, svu raspoloživu energiju (tjelesnu, emocionalnu i misaonu) ulažu u „interakciju“ s uređajima.

A da tehnologija itekako utječe na razvoj djece potvrđuje i nedavno istraživanje Kaiser fondacije. Istraživanje je pokazalo kako djeca koriste elektroničke uređaje u prosjeku 7,5 sati dnevno! Također, sve je veći broj istraživanja koja sustavno pokazuju kako pretjeran boravak djece pred ekranima ne utječe samo na njihovo fizičko zdravlje, već i na ono mentalno.

Igra i druženje na zraku

Boravak na zraku u igri s vršnjacima ključan je za dječji razvoj. Osim razvoja spretnosti i motorike, u slobodnoj i nestrukturiranoj igri s vršnjacima djeca uče kako rješavati sukobe. Ali i pregovarati te izražavati svoje osjećaje. Sve to boravak pred ekranima nikako ne može nadoknaditi.

Donosimo samo neke primjere kako pretjerano korištenje tehnologije od strane najmlađih (ali i roditelja) može utjecati na razvoj djeteta.

Tehnologija i usamljenost mladih

Usamljenost nije isto što i namjerno osamljivanje. To je prvenstveno osjećaj nepovezanosti sa svojom okolinom. Može se javiti i dok smo okruženi gomilom ljudi. Tada smo zapravo lišeni pravog, smislenog kontakta, kao što je to slučaj kada sjedimo u društvu u kojem svi većinu vremena tipkaju na mobitel.

Ovakva vrsta usamljenosti posebice se odražava na mladima. U istraživanju Child i Lawtonove iz 2017. pokazalo se kako se mladi (u dobi između 21-30 godina) osjećaju usamljeniji nego osobe srednjih i starijih godina (između 50-70 godina). Nažalost, mnogi mladi, osim što u životu nisu proživjeli određena socijalna iskustva koje samo offline svijet pruža, često su u djetinjstvu ostali zakinuti i za smislenu interakciju sa svojim roditeljima koji su i sami bili preokupirani vlastitim digitalnim uređajima.

Tehnologija, djeca i učenje

Međutim, nisu samo mladi i adolescenti pogođeni pretjeranim korištenjem tehnologija. Mnoga istraživanja pokazuju da i sasvim mala djeca reagiraju na upotrebu mobitela od strane svojih roditelja. U jednom istraživanju na dvogodišnjoj djeci pokazalo se da je svaki prekid interakcije između majke i djeteta izazvan zvonjenjem majčinog mobitela negativno utjecao na uspješnost djetetovog učenja novih riječi (što nije bio slučaj kada mobitel nije zvonio).

Zaključak koji proizlazi iz navedenih primjera svakako ne bi trebao ići u smjeru negiranja korisnosti tehnologije i tehnološkog napretka, već u smjeru stavljanja naglaska na način na koji tehnologija utječe na pojedince i obitelj te generalno i na razvoj djece. Naime, sve više rezultata istraživanja poziva na odgovornost roditelja kada je riječ o usmjeravanju djece prilikom korištenja digitalnih uređaja, ali i na potrebu povećane svjesnosti o vlastitim navikama u tom pogledu.