Što učiniti ako posumnjate na infekciju koronavirusom kod vašeg djeteta

Roditelji si često postavljaju pitanje što učiniti ako posumnjaju na infekciju koronavirusom kod djece. S obzirom na to da su znaci ove bolesti nespecifični (znaci infekcije dišnih puteva, vrućica, probavne smetnje, osip), temelj za postavljanje sumnje je na epidemiološkim podacima – mogući kontakti s oboljelom osobom, s osobom koja je u samoizolaciji i druženja u zatvorenim prostorima gdje boravi puno ljudi. Povećan oprez je potreban ako je i netko od članova uže obitelji razvio simptome koji se mogu javiti kod COVID-a 19.

Potrebno je sprovoditi simptomatsku terapiju (snižavati vrućicu, povećati unos tekućine, u slučaju proljeva nadoknađivati gubitke tekućine i minerala oralnom rehidracijskom otopinom) te pratiti opće stanje djeteta. Potrebno je konzultirati pedijatra koji će preporučiti daljnje postupanje.

Ako je sumnja na COVID-19 infekciju utemeljena, poduzet će se, u dogovoru s epidemiološkom službom, odgovarajuće dijagnostičke i preventivne protuepidemijske mjere. Ako je opće stanje djeteta loše, dakle, ako otežano diše, guši se u kašlju, stenje ili vas na bilo koji drugi način njegovo stanje zabrinjava, treba se javiti u hitnu službu klinike/odjela za zarazne bolesti, poštivajući mjere zaštite (ne koristiti javni prijevoz, pozvati hitnu pomoć uz jasni iskaz mogućnosti da je riječ o COVID-19 infekciji).

Program cijepljenja u vrijeme epidemije COVID-19

S obzirom na trenutnu epidemiološku situaciju vezano uz epidemiju COVID-19 bolesti, nema medicinskog razloga za odgađanje redovnog cijepljenja. Primovakcinaciju (prvu seriju cjepiva) ne bi trebalo odgađati, odnosno potrebno je nastaviti provedbu primarnog cijepljenja u dojenačkoj dobi, kao i provedbu nadoknadnog cijepljenja kod djece koja nemaju završenu primovakcinaciju. To se odnosi ma BCG cijepljenje u rodilištima te na primarno cijepljenje protiv difterije, tetanusa, hripavca, dječje paralize, Haemophilusa influenzae tip B, hepatitisa B, primarno cijepljenje protiv pneumokokne bolesti te primarno cijepljenje protiv ospica, zaušnjaka i rubeole. Dakle, riječ je o cjepivima koja se primjenjuju u dobi od 2, 4, 6 i 12 mjeseci.

Nije poznato koliko će trenutna epidemiološka situacija potrajati, a odgodom primovakcinacije moglo bi doći do pojave epidemija bolesti koje se mogu spriječiti cijepljenjem, pri tome posebno misleći na hripavac i ospice. Revakcinaciju (18 mjeseci i 5 godina) se može odgoditi na period od mjesec do dva, iako niti revakcinaciju ne bi trebalo odgađati na dulji period.

Pri cijepljenju je potrebno osigurati da ne dolazi do miješanja bolesne i zdrave djece u čekaonici, odnosno trebalo bi omogućiti posebne termine za cijepljenje djece koje roditelji trebaju poštivati. Preporučuje se prethodni dogovor o terminu cijepljenja. U pratnji djeteta treba biti samo jedna osoba bez znakova infekcije dišnih organa. Uvijek nosite zaštitne maske pri ulasku u zdravstvene ustanove – zaštite sebe i druge!

Koliko traje imunost na COVID-19 nakon što se preboli blaži ili teški oblik bolesti?

Prema trenutnim spoznajama, otpornost najvjerojatnije postoji (temeljem prisustva specifičnih antitijela) minimalno tri mjeseca, no moguće je u pojedinim slučajevima i puno dulje. Otpornost stvaraju određene podvrste antitijela te nisu definirane zaštitne razine tih antitijela, niti je poznato postoje li razlike zaštitnih razina s obzirom na dob. Važnu ulogu u otpornosti imaju i stanice imunosnog sustava (tzv. memorijske stanice). Nije poznata trajnost, niti ove komponente imunosti. Nije poznato u kojoj mjeri postoji otpornost kod asimptomatskih bolesnika. Potrebna su daljnja istraživanja.

Jamči li prisustvo antitijela na SARS-CoV-2 otpornost na COVID-19?

Nažalost, prisustvo antitijela nije jamstvo otpornosti, ono tek ukazuje da je osoba bila u kontaktu s virusom. Antitijela se brzim testovima pojavljuju nakon pet do osam dana bolesti, u ranijim fazama je većinom test negativan. U vrlo malom postotku test na antitijela može biti lažno pozitivan. Nema stručnog opravdanja raditi testiranja na antitijela i temeljem pozitivnog nalaza zaključivati da se osoba (dijete) ne treba pridržavati protuepidemijskih mjera, uključujući i mjeru samoizolacije u slučaju ponovnog kontakta s oboljelima.

Kolika je pouzdanost brzog antigenskog testa na SARS-CoV-2?

Pozitivan nalaz antigena virusa u brisu sluznice nosa ili ždrijela ukazuje na vrlo visoku vjerojatnost prisustva virusa (90 do 98%). Testiranje u periodu inkubacije i u prvih pet dana bolesti može biti negativno, stoga je u slučaju sumnje na COVID-19 potrebno napraviti genski test (PCR brisa nosa i/ili ždrijela). U asimptomatskih bolesnika vjerojatnost negativnog antigenskog testa je velika, stoga je u slučaju sumnje također potrebno napraviti PCR test. Najveća korist je brzo otkrivanje oboljelih koji imaju razvijene znakove bolesti. Negativan nalaz ne isključuje bolest.

Koliko treba biti u samoizolaciji (preporuke HZJZ)?

Ako su bolesnik i kontakti u zajedničkom kućanstvu bez mogućnosti izolacije bolesnika (npr. oboljelo dijete koje njeguju roditelji), kućni kontakti podliježu karanteni u trajanju od 10 dana od posljednjeg kontakta s oboljelom osobom. Ako su kontinuirano u bliskom kontaktu s bolesnikom, to podrazumijeva karantenu od 20 dana (10 dana trajanja zaraznosti bolesnika, plus 10 dana karantene od posljednjeg dana zaraznosti bolesnika) od datuma obolijevanja bolesnika, pod uvjetom da bolesnik zadovolji uvjete za prekid izolacije nakon deset dana i da kontakti ne razviju simptome bolesti tijekom tog razdoblja, što treba procijeniti izabrani liječnik primarne zdravstvene zaštite.