Sve što treba znati o bakterijskim infekcijama mokraćnog sustava kod djece

Normalna mokraća ne sadrži bakterije. One ponekad mogu prodrijeti u mokraćnu cijev izvana, s kože koja okružuje čmar i spolovilo. Ako ponekad i dođe do prodora bakterije u mokraćni sustav, bilo ulaskom izvana kroz mokraćnu cijev bilo putem krvi, zdravi mokraćni organi je unište i ne dolazi do upale.

Razvoj bakterija u mokraćnom sustavu i nastanak infekcije

Postoje stanja u kojima takva, slučajno zalutala bakterija, dobije priliku preživjeti i razmnožavati se. Tako, na primjer, djeca koja dugo zadržavaju mokraću (odgađaju mokrenje) imaju veće izglede oboljeti od upale mokraćnih kanala. Redovito mokrenje „ispire” prisutne bakterije i pomaže održati mokraćne puteve sterilnima.

Dulje zadržavanje mokraće omogućava razmnožavanje bakterija i nastanak bolesti. Osim toga, dugo zadržavanje mokraće i dugo trajanje kontrakcije (grča) mišića koji otpušta urin otežava njegovo potpuno opuštanje tijekom mokrenja te se stoga mokraćni mjehur ponekad ne isprazni u cijelosti. Ovakvo stanje može pogodovati nastanku infekcije.

Kada se javlja upala mokraćnog sustava?

Vrlo često upale se javljaju ljeti, u vrijeme kada zbog vrućine organizam „čuva” vodu pri čemu se stvara manje mokraće – ona postaje gusta i tamna, a mokrenje rjeđe. Sličan problem se javlja i tijekom bolesti koje su praćene vrućicom, proljevom ili povraćanjem. U ovim stanjima organizmu također nedostaje tekućine te se stvara manje mokraće, a bakterije, ako se u njemu nađu, imaju vremena razmnožiti se i izazvati upalu. Tipično se tada susreće dijete koje je, nekoliko dana nakon ozdravljenja od, primjerice, neke virusne bolesti, ponovno dobilo vrućicu bez drugih znakova bolesti. U ovoj situaciji razvoju bakterija, osim rjeđeg mokrenja, vjerojatno pogoduje i slabljenje imunosti uzrokovano prethodnom bolešću.

Relativno rjeđe, mogu postojati prirođene zapreke protjecanja mokraće – sužen izlazni dio nakapnice bubrega ili početnog dijela mokraćne cijevi. U tim stanjima se mokraća produljeno zadržava iznad suženja i nema normalnog ispiranja mokraćnog sustava. Ponekad je prisutan prirođeni poremećaj pražnjenja mjehura – tada govorimo o neurogenom mjehuru.

Refluks mokraće

Postoje još neka stanja koja pogoduju razvoju bakterija u mokraćnom sustavu. Svako zadržavanje mokraće u bilo kojem dijelu sustava ili povrat mokraće prema bubregu značajno povećava izglede za pojavu upale. Najčešće je riječ o povratu mokraće iz mjehura prema mokraćovodima – bilo da se to događa kada se mjehur napuni ili prigodom mokrenja kada se uslijed kontrakcije mišića mjehura tlak u njemu dodatno poveća. Tada govorimo o refluksu mokraće iz mokraćnog mjehura u mokraćovode. Većinom je riječ o blagim stupnjevima refluksa pri čemu manja količina mokraće bježi prema bubrezima, no ponekad je riječ o velikoj količini koja pritom značajno proširuje mokraćovode i nakapnicu bubrega.

Blaži stupnjevi refluksa nestaju spontano, a teži stupnjevi se moraju liječiti kirurški. U svakom slučaju, neobično je važno spriječiti ponovnu pojavu upale mokraćnih organa jer ona može načiniti trajno oštećenje bubrežnog tkiva – u njemu se stvaraju ožiljci. Ranije dijagnosticiran refluks ima veće izglede spontanog nestanka i veću mogućnost sprječavanja ožiljčenja bubrega.

U više od 80% dokazanih upala mokraćnih organa djece izolirani uzročnik je Escherichiae coli. Nasljeđem uvjetovana postoji i određena sklonost sluznice mokraćnih kanala infekcijama ovom bakterijom; naime, određeni tip građe sluznice omogućava lakši uhvat Escherichiae coli i njezino umnažanje.

Koji su znaci upale mokraćnih organa u djece?

U prvim danima i mjesecima života znaci vrlo teških infekcija mokraćnih organa djece su u pravilu vrlo oskudni. U najranijoj dobi otpornost prema infekcijama je vrlo malena; imunološki sustav nije dovoljno sazrio kako bi se branio pokretanjem upalnih procesa. Stoga su i znaci upale oskudni – nerijetko nema povišene temperature, nema znakova poremećaja u mokrenju (pečenje) niti bolova.

Jedini znaci infekcije mogu biti:

• lošije opće stanje
• zastoj u prirastu tjelesne težine
• nemir
• gubitak teka
• povraćanje
• proljevaste stolice ili
• produljena novorođenačka žutica

Zbog navedenih obilježja imunog sustava bakterije se relativno neometano i brzo razmnožavaju i šire – prvo duž cijelog mokraćnog sustava, a potom mogu prodrijeti i u krv te se proširiti po cijelom tijelu. Kako bi izbjegli ovo po život opasno događanje potrebno je što prije otkriti upalu i započeti liječenje.

Kod starije djece se javlja:

•  vrućica
• učestalo mokrenje manjih količina mokraće
• stalni osjećaj punoće mjehura uz nagon na mokrenje
• pečenje prigodom mokrenja i
• bol u predjelu bubrega.

Ponekad se bubrežni bolovi mogu javiti i sprijeda, u žličici ili mogu sijevati straga prema ramenu.

Visoka vrućica i tresavica su znaci mogućeg prodora bakterija iz mokraćnih organa u krv i također zahtijevaju posebnu pozornost i brzo započinjanje liječenja. Kada je riječ samo o upali mokraćnog mjehura, vrućica i bolovi u predjelu bubrega se ne javljaju (ovo su znaci da se upala proširila na bubrege).

Nerijetko, u vrijeme upale mokraćnih organa, urin postaje zamućen te poprima neugodan miris.

Što treba činiti kada se upala pojavi?

Kod svake sumnje da postoji upala mokraćnih organa treba se javiti liječniku. Tek laboratorijskim pretragama može se sa sigurnošću utvrditi postoji li upala i kojeg je intenziteta. Najčešće se obavlja pregled urina na upalne stanice (leukocite) i krv (eritrocite) te na bakterije (urinokultura i antibiogram).

Osim toga, posebno kod mlađe djece i izraženijih znakova upale kao što su vrućica i bolovi, trebat će učiniti i krvne pretrage. U slučaju dokazane upale mokraćnih organa neodložno se započinje liječenje antibioticima, u pravilu ne čekajući nalaze urinokulture. Iznimno je važno podrobno se informirati kako ispravno prikupiti mokraću za pretrage, kako provoditi liječenje i na koje znakove pogoršanja reagirati.

Što nakon upale?

Nakon izlječenja svakako će uslijediti periodične kontrole urina i urinokulture kako bi se rano uočili znaci ponovne pojave upale. U slučaju ponavljanja infekcije mokraćnog sustava bit će potrebno obaviti još neke pretrage kojima bi se one isključile.

Nažalost, ne postoji jedna pretraga koja bi isključila sve moguće uzroke pa će stoga najčešće biti potrebno načiniti:

• ultrazvučnu pretragu bubrega
• ultrazvučno ili rendgensko snimanje mokraćnog mjehura (mikcijska cistoureterografija)
• scintigrafiju bubrega

Ultrazvukom se isključuju veće anomalije. Rendgenskom pretragom se isključuje postojanje refluksa. Danas je moguće tu pretragu obaviti i ultrazvukom. Dinamička scintigrafija bubrega omogućava procjenu bubrežnog tkiva – otkriva eventualna ožiljčenja i mjeri njihovu funkciju.

U slučaju postojanja prirođenih anomalija mokraćnog sustava ili u slučaju ponavljanih upala, liječnik će najčešće preporučiti uzimanje manje doze lijeka navečer s ciljem sprječavanja ponovne pojave upale.

Zašto se lijek (tzv. profilaksa) provodi navečer? Naime, noću se izlučuje manje mokraće i ona se relativno dulje zadržava u mjehuru što stvara pogodno ozračje za nastanak upale. Osim redovitih kontrola, potrebno je što prije načiniti pregled urina i urinokulturu u slučaju da dijete pokazuje neki od simptoma koji bi ukazivali na ponovnu upalu kao što su npr. vrućica bez drugih znakova bolesti (bez znakova prehlade) ili ako se zamijeti neugodan miris urina.

Na ovaj način će se spriječiti pojava opsežnih infekcija koje zahvaćaju bubreg i ostavljaju trajno oštećenje (ožiljke). Blaži stupnjevi refluksa nakon godinu – dvije ovakve zaštite spontano nestaju. Ako su izbjegnute teže upale nema nikakvih trajnih posljedica, a rast i razvoj djeteta teče neometano.