Sretno djetinjstvo u SOS Dječjem selu

Obitelj je, složit će se mnogi, najveći dar, zajednica koja nas oblikuje za cijeli život.

Pa ipak, diljem svijeta živi čak 100 milijuna djece bez roditelja ili roditeljske skrbi. Srećom, ljudsko srce nije tvrdo kao što nam se ponekad čini pa postoje projekti s nizom aktivnosti kojima se nastoji pomoći upravo toj osjetljivoj skupini. Nama možda najbliži i najpoznatiji primjer plemenitosti i brige za djecu jest SOS Dječje selo Hrvatska, gdje se iz dana u dan ulažu veliki napori da se svakom mališanu koji se nađe pod njihovim okriljem osigura sretno i bezbrižno djetinjstvo. Svjetski dan roditelja i Međunarodni dan djeteta koji se obilježavaju 1. lipnja pravi su povod da se zaviri iza zidova domova tih posebnih sela kojih je danas 533 diljem svijeta (u Hrvatskoj su dva, u Lekeniku i Ladimirevcima) te da se osvjedočimo kako uz puno ljubavi i truda svaka priča može imati sretan završetak.

Moja SOS mama

Među djecom koja su odrastala u SOS Dječjem selu u Lekeniku jest i Nensi Dubravec, 30-godišnja medicinska sestra zaposlena na odjelu onkologije u Dječjoj bolnici u Klaićevoj u Zagrebu. U Lekenik je došla sa 12 godina i sa šest godina mlađom sestrom Ines. “Sjećam se da je bio lipanj i da me bilo jako strah. Naime, sestra i ja već smo neko vrijeme boravile u Domu za djecu. Iako isprva u velikom strahu, brzo sam se priviknula na Lekenik te pronašla prijatelje među vršnjacima”, započela je tešku priču Nensi kojoj je majka umrla, a otac se nakon njezine smrti teško razbolio.

No strah i prazninu ubrzo je ispunila nježnost SOS mame s kojom je i danas čvrsto povezana. “Nakon dolaska u Lekenik smjestili su nas u kuću kod SOS mame Gordane, gdje su nas dočekali SOS brat i seka. U SOS Dječjem selu sami iznad svega cijenila obiteljsko okruženje. SOS mama bila nam je podrška u svemu. Ona je znala na koji način utješiti, pružiti podršku, ali i poviknuti te nas izvesti na pravi put. Jako sam se vezala uz nju, pa sam tako i nakon odlaska iz sela svaki Božić, Uskrs, pa često i vikende provodila u Lekeniku. I danas, kad god mi treba neki savjet ili pak recept za dobar kolač, nazovem svoju SOS mamu”, kaže Nensi.

“Iako je okolina sumnjala u moj uspjeh i s podsmijehom govorila da nikada neću završiti tu školu, mene je tjerao inat”

Upravo njoj, kaže, zahvaljuje što je danas medicinska sestra jer je SOS mama u njoj prepoznala empatiju i volju za pomaganjem drugim ljudima te joj savjetovala da se upiše u srednju medicinsku školu. “Iako je okolina sumnjala u moj uspjeh i s podsmijehom govorila da nikada neću završiti tu školu, mene je tjerao inat. Htjela sam dokazati da ja to mogu! Tako je i bilo. SOS mama je bila jako ponosna”, prisjeća se Nensi koja je danas sretno udana i majka dvije prekrasne djevojčice. Osim što joj je u SOS Dječjem selu omogućeno sretno i bezbrižno odrastanje, vrijedno je spomenuti da briga nije stala s njezinom i sestrinom selidbom u stan koji su im ostavili roditelji. Tako je Nensi, zahvaljujući Udruzi SOS Dječje selo Hrvatska, ušla u program poticaja za uređenje stana.

Početak u Austriji

“Bezbrižno i sretno djetinjstvo kakvo zaslužuje baš svako dijete, bio je osnovni cilj za kojim se vodio Hermann Gmeiner kada je 1949. godine u Austriji, u mjestu Imst osnovao prvo SOS Dječje selo. Bilo je to vrijeme nakon Drugoga svjetskog rata u kojem je velik broj mališana izgubio dom i obitelj, a time i sigurnost pa se Hermann Gmeiner posvetio pomaganju”, ispričala nam je Neža Šiptar, koordinatorica za odnose s javnošću SOS Dječjeg sela Hrvatska.

Zbog lakoće kojom se prilagođava različitim kulturama i tradicijama, SOS ideja prihvaćena je u 135 zemalja svijeta. Udruga SOS Dječje selo Hrvatska djeluje od 1992. godine kao ravnopravan član SOS Kinderdorf International, najveće svjetske nevladine organizacije za zbrinjavanje djece i mladih. U sklopu SOS Dječjih sela Lekenik i Ladimirevci te SOS Zajednica mladih u Zagrebu, Velikoj Gorici i Osijeku skrbi o 250 djece bez roditelja i odgovarajuće roditeljske skrbi.

“Koncept SOS Dječjeg sela temelji se na četiri načela: SOS mama, braća i sestre, kuća i selo”

Dom je tamo gdje je srce

“Koncept SOS Dječjeg sela temelji se na četiri načela: SOS mama, braća i sestre, kuća i selo. Polazeći od činjenice da svako dijete ima brižnog roditelja, za djecu u selu uvijek skrbi SOS mama”, objašnjava Neža Šiptar. “Ona gradi blizak odnos sa svakim djetetom koje joj je povjereno na brigu, pružajući mu sigurnost, ljubav i stabilnost. Kako se obiteljske veze razvijaju na prirodan način, djevojčice i dječaci različite dobi žive zajedno kao braća i sestre, a biološka braća i sestre uvijek se smještaju u istu SOS obitelj. Kuća je tu kao simbol doma te ima svoje jedinstveno ozračje, ritam i rutinu, a djeca pod istim krovom uživaju u osjećaju pripadnosti. Kao zadnje načelo tu je selo koje stvara sigurno okruženje za djecu. Naime, sve SOS obitelj žive zajedno u selu te razmjenjuju iskustva i međusobno se pomažu”, kaže Neža te ističe da je upravo to misija SOS Dječjeg sela – da pomaže da svako dijete pripada obitelji i odrasta u ljubavi, poštovanju i sigurnosti te stvara obitelj za nezbrinutu djecu. Pomaže im oblikovati vlastitu budućnost i pritom sudjeluje u razvoju njihovih zajednica, baš kao što pomažu i Nensi te njezinoj sestri Ines. Ne treba zaboraviti – dom nije po svojoj definiciji mjesto koje ima adresu, a obitelj ne moraju biti samo oni s kojima nas veže isto prezime. Obitelj i dom su tamo gdje nam je srce.

Uključite se i vi!

I vi možete pomoći u stvaranju obitelji za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi. Svoj doprinos možete uplatiti putem web stranice sos-dsh.hr ili izravno na račun HR5624020061100071558. Hvala od srca u ime sve djece u SOS Dječjim selima!