Sindrom hipotonije: uzroci, simptomi i liječenje

Kad govorimo o sindromu hipotonije, poznatom i kao sindrom mlohavog dojenčeta, nije riječ o određenoj bolesti, već on predstavlja zajedničko obilježje velikog broja mogućih uzroka. Ovisno o svojoj prezentaciji može biti znak:

• prisutnog poremećaja središnjeg živčanog sustava (mozga),
• neuromišićne ili genetske bolesti,
• endokrinog ili metaboličkog poremećaja ili
• bolesti u građi vezivnog tkiva.

Simptomi koji mogu ukazivati na hipotoniju

Mišićni tonus je stanje napetosti mišića, pasivnog mišićnog otpora na pokret, odnosno odgovora na istezanje mišića. Ne označava slabost, ali se nedostatak snage (ili zadržavanje snage) može pojaviti zajedno s hipotonijom.

U dojenačkoj dobi se prezentira i smanjenim pokretima ruku i nogu (oskudna spontana motorika djeteta), slabom kontrolom držanja glave te pojačanom pokretljivosti zglobova (npr. u laktu ili šaci). Na hipotoniju mogu ukazati i neka druga pridružena stanja kao: dislokacija kuka, poteškoće s hranjenjem (sisanjem) ili disanjem (pogotovo za vrijeme respiratorne bolesti) ili kašnjenje u neurorazvoju.

Postavljanje dijagnoze

Pedijatri su dobro upoznati s ranim prepoznavanjem hipotonije tijekom sistematskog praćenja rasta i razvoja djeteta. Ovisno o tegobama, dijete je najčešće upućeno na pregled neuropedijatru ili fizijatru koji procjenjuje potrebu dodatne dijagnostičke obrade. S obzirom na jako veliki broj mogućih uzroka, potreban je organizirani pristup, potpuna anamneza, kao i tjelesni i neurološki status pacijenta.

Postoji čitav niz detaljnih znakova i simptoma koji liječnika specijalista mogu usmjeriti prema određenoj skupini bolesti i tako pomoći u pronalaženju uzroka tegoba. Važan podatak je pojava sličnih tegoba u bližoj i daljoj obitelji, kvaliteta pokreta ploda za vrijeme trudnoće ili pojava polihidramnije (viška plodne vode).

Traženje uzorka hipotonije zahtijeva suradnju više specijalnosti kao npr. neuropedijatar, fizijatar, genetičar, metaboličar, endokrinolog, gastroenterolog, i drugi. Odabir potrebnih pretraga ovisi o uzroku na kojeg se sumnja i najčešće se sastoji od krvnih pretraga, metaboličke obrade, slikovne dijagnostike (ultrazvuk, magnetska rezonanca) i elektrofizioloških metoda (elektromioneurografija, elektroencefalografija) te nerijetko potrebe za molekularno-genetskom analizom. Tijekom dijagnostičke obrade hipotonije treba imati na umu da hipotonija može biti samo simptom neke druge bolesti.

Pristup liječenju ovisi o uzroku hipotonije. U većini slučajeva ne postoji farmakološki pripravak kojim se može utjecati na hipotoniju. Ipak, kod manjeg broja djece na osnovnu bolest se može farmakološki utjecati te je važno što ranije traženje dijagnoze jer često uspjeh liječenja ovisi o ranoj primjeni lijeka.

Kao i u dijagnosticiranju, liječenje hipotonije također zahtijeva multidisciplinarni pristup koji uključuje fizikalnu i radnu terapiju, lijekove, nutritivnu, a ponekad i respiratornu potporu te konačno i kirurške zahvate u slučaju komplikacija ili nemogućnosti konzervativnog liječenja.

Članak u cijelosti pročitajte na blogu Poliklinike za dječje bolesti Sabol, gdje se nalazi i mnoštvo drugih korisnih savjeta za roditelje vezanih uz zdravlje mališana.