Separacijski strah: Zašto se moje dijete ne odvaja od mene?

Ako ste u posljednje vrijeme primijetili da se dijete sve teže odvaja od vas, i to vas dodatno iscrpljuje, ne brinite se. Sve je u redu! To je doba takozvanog separacijskog straha. Riječ je o djetetovom strahu od odvajanja od osobe s kojom je najpovezanije. Možda se čini kao korak unatrag, ali separacijski strah je zapravo pokazatelj da je dijete bilo sposobno uspostaviti zdravu povezanost sa skrbnikom, što pozitivno utječe na socio-emocionalni razvoj.

Separacijski strah najizraženiji je u dobi od 6. do 15. mjeseca te postupno opada do kraja treće godine. Do njega dolazi zbog razvoja privrženosti, što  je najvažniji oblik razvoja u sklopu socio-emocionalnog razvoja.

Privrženost je čvrsta emocionalna veza između djeteta i odrasle osobe, najčešće majke, a iskazuje se izrazima sreće i nježnosti prema skrbniku, reakcijama straha pri odvajanju od skrbnika te traženjem utjehe i sigurnosti u zagrljaju skrbnika.

Djetetove potrebe pri razvoju privrženosti

Danas se zna da razvoj privrženosti proizlazi iz djetetove biološke potrebe za tjelesnim kontaktom s odraslom osobom iz okoline. A ta je potreba fiziološki utemeljena i povezana sa sazrijevanjem živčanih struktura u mozgu.

I zato se preporučuje u što većoj mjeri zadovoljiti djetetove potrebe za dodirom, grljenjem, glađenjem i sisanjem jer će to dovesti do normalnog razvoja moždanih struktura, osobito onih dijelova koji su središte emocija.

Tijek razvoja privrženosti

Stoga je strah od odvajanja od skrbnika zapravo odraz uspješnosti uspostavljanja zdrave i sigurne privrženosti. Dijete ne može razumjeti koliko je dugo odvojeno od skrbnika i za njega je taj rastanak definitivan.

No ovisno o osjetljivosti skrbnika za potrebe djeteta, ono će se postupno kognitivno i socio-emocionalno razvijati prema sve većoj neovisnosti i uspostavljanju povjerenja u skrbnika.

Glavni znakovi uspostavljene privrženosti su:

• smanjenje učestalosti „socijalnog smiješka“
• ograničavanje smiješka na skrbnika
• pojava straha od odvajanja i straha o nepoznatih osoba.

Navedimo i faze razvoja privrženosti (prema Vasta i suradnici, 1998).

Faza pretprivrženosti, 0 – 6 tjedna – dijete prepoznaje miris i glas majke (skrbnika), ali podjednako reagira na sve osobe u svojoj okolini. Dijete se umiruje kada ga se primi u naručje, ali svejedno mu je koja to osoba radi.

Faza nastajanja privrženosti, 6 tj. – 6 (8) mj. – dijete počinje iskazivati drukčije reakcije prema skrbniku, više mu guguće i smješka se nego prema ostalima te se brže umiruje u njegovu naručju. Još ne pokazuje nikakav strah od odvajanja od skrbnika.

Faza jasno izražene privrženosti, 6 (8) mj. – 18 (24) mj. – počinju znakovi jasno izražene privrženosti u obliku prosvjeda zbog odvajanja i straha od nepoznatih ljudi. Skrbnik može najbolje i najbrže utješiti i umiriti dijete.

Faza recipročnog odnosa, 18 mj. – 2 (3) god. – u spoznajnom razvoju počinje primjena predodžbi i govora te dijete postupno počinje razumijevati privremenost odvajanja, osobito ako mu skrbnik kratko i jasno rastumači razlog odvajanja te kako će dijete i s kim provoditi vrijeme odvojenosti.

Rastanak pri odvajanju

Svatko od nas odraslih podrazumijeva određene načine pozdrava pri rastanku. No s vlastitim djetetom to se nekada čini dosta teško. U mnogim slučajevima, dijete je zaigrano i usmjereno na nešto te nam je lakše otići bez pozdrava da mu ne bismo priuštili dodatan stres koji onda utječe i na nas.

Međutim, iako u toj najranijoj dobi djeca još ne znaju pričati, vrlo će brzo osjetiti i shvatiti da je skrbnik, najčešće majka, otišla, a svoje emocije će manifestirati na različite načine. Tako reakcije poput plača, povlačenja u sebe i ljutnje mogu uslijediti i nakon nekog vremena što je skrbnik otišao bez pozdrava. No omogućimo li djetetu rastanak pri odvajanju, možda biramo teži način za sebe, ali dugoročnije je to bolje za dijete.

U početku je moguće da će taj rastanak biti obilježen reakcijama glasnog plača ili bacanja. A to je odraz postizanja zdrave privrženosti, odnosno čvrste emocionalne veze sa skrbnikom. I upravo zbog te jake i zdrave veze dijete će postupno shvatiti da je to normalan slijed događaja.

Kod tih prvih burnih reakcija pri odvajanju, dijete izbacuje razne emocije straha i tuge. Nakon toga se smiruje te se može posvetiti igri. U suprotnom, dijete u nekom trenutku primijeti da nema skrbnika. A emocije koje može dugo zadržavati u sebi kasnije se mogu manifestirati nekim neželjenim ponašanjem.

Preporučuje se uvijek djetetu kratko i jasno rastumačiti razlog odvajanja i s kim će provoditi vrijeme, sukladno dobi djeteta.

Za sva dodatna pitanja ili nedoumice vezane uz problem odvajanja djeteta od roditelja, slobodno pošaljite upit pedagoginji Ani Molnar putem aplikacije LittleDot.