Savjeti za strpljive roditelje: kako odgovoriti na dječji prkos

Ako ste roditelj i primijetili ste loše ponašanje dvogodišnjeg djeteta (prkosi vam, inati se, možda namjerno krši zabrane, ima napade bijesa, baca se na pod), čestitamo! Vaše dijete prati normalan razvojni tijek u socio-emocionalnom području. To podrazumijeva da ste kao roditelj dosad izgradili temeljnu sigurnost kod djeteta i da dijete, na temelju toga, ima potrebu dalje se razvijati kroz uspostavljanje neovisnosti i potvrđivanje vlastitog ja.

Uspostavljanje neovisnosti

Uspostavljanje neovisnosti vrlo je zahtjevno razdoblje i za roditelje i za dijete. Odjednom  dijete počinje izražavati želju da sve učini samo i počinje se opirati da odrasli rade sve umjesto njega. Na primjer, dijete samo želi napraviti kakao ili ne želi obući ono što ste mu pripremili. Svaka situacija koju ste dosad odrađivali već automatski i počeli se osjećati sigurno, sada se je potpuno preokrenula i zahtijeva puno više vremena i strpljenja.

Strpljivost

Vrijeme i strpljenje su preduvjeti za suživot s djetetom u fazi prkosa. Tako ćete malo više vremena izdvojiti da zajedno s djetetom napravite kakao dopuštajući mu određenu razinu samostalnosti, ali i potencijalnog nereda, koji se kasnije lako počisti, kao što ćete mu i strpljivo izaći ususret oko izbora današnje garderobe nudeći mu izbor između dviju stvari. Na taj način „nahranit“ ćete njegovu potrebu za samostalnošću u izboru odjeće i pravljenju kakaa i dijete će se moći zadovoljno dalje usmjeriti na nešto drugo jer je doživjelo vlastiti uspjeh.

Dogovaranje i razgovor s djetetom

Iako ovakav način zahtijeva novu organizaciju, više vremena i strpljenja, pokušajte s ovim pristupom jer možete izbjeći neugodne ispade bijesa. U redu je i ako nemate uvijek vremena za sve nepredviđene situacije. Tada je dovoljno reći djetetu: „Vidim da se sada želiš igrati, ali ja sada moram obaviti ovaj poziv. Nakon njega ću imati više vremena za igru!“ Dijete možda još nije razvilo sposobnost čekanja, ali ovakvim porukama dajete mu priliku da tu sposobnost vježba i razvija.

Postavljanje granica

Zanimljivo je da dijete od 2. do 4. godine ne shvaća što je moralnost i moralna pravila. Iz tog razloga još uvijek nema postojanog osjećaja krivice, nego se pojavljuje samo kad osobe izražavaju da je određen njegov postupak pogrešan. Česti su tako sukobi s vršnjacima oko igračaka, a s odraslima oko pokušaja samostalnosti u većini svakodnevnih situacija.

Možda ste već bili u situaciji kada se u supermarketu dijete bacilo na pod jer nije dobilo željenu igračku. Ne želite popustiti, ali vam je jako neugodno zbog nastale situacije. U tom trenu, najprije se „cijepite“ od javnosti i pogleda drugih te se posvetite svome djetetu. Dijete želi da ga čujete i prihvatite njegove emocije. Vaša smirenost jako će utjecati na razvoj situacije, ali i na njegov budući razvoj. Dijete sada treba vašu pomoć, a vi mu možete pomoći samo ako pokušate biti čim smireniji. Ako dijete još nije spremno za dodir ili razgovor, pričekajte i budite uz njega. Ono što bi i nama odraslima prijalo čuti u tom trenutku, zasigurno i dijete želi čuti – a to je da mu pružamo podršku i prihvaćamo njegovu emociju. „Vidim da si tužan, da si ljut, da te boljelo… i to je u redu!“

Komunikacija

Tijekom razgovora s djetetom, preporučuje se spustiti u razinu djetetovih očiju čime se gradi kvalitetan odnos u komunikaciji. Potrebno je dati djetetu jasnu poruku da sada niste planirali kupiti tu igračku i niste ponijeli novce za nju, ali ako ju sljedeći put bude htio, možete se dogovoriti oko njezine kupnje. Što je starije dijete, ovaj posljednji dio razgovora s djetetom usmjerit ćete prema poticanju djeteta da samo dođe do rješenja. Sve prethodne radnje su prijeko potrebne za kvalitetnu gradnju odnosa s djetetom. Dijete je na taj način dobilo poruku da ga prihvaćate i volite i kada je ljuto i kada se baca po podu; da ga razumijete u njegovom teškom nošenju s promjenama koje mu se događaju i da mu želite pomoći da se opet osjeća dobro oko rješenja problema.

Na ovaj način poručili ste vlastitom djetetu kroz razgovor da ga prihvaćate sa svim njegovim stanjima i emocijama te ste ga potaknuli da se nosi sa svojim problemima. To će voditi do toga da ih nauči rješavati samo.

Dodatni savjeti

Stoga je od velike važnosti  uživjeti se u djetetov problem, razumjeti ga, prihvatiti emociju koju dijete osjeća prema tom problemu i ponuditi mu rješenje ili, ako je starije, potaknuti ga na samostalnost u rješavanju problema. Omogućite djetetu takve aktivnosti u kojima će vidjeti rezultat svog djelovanja i doživjeti vlastitu sposobnost i neovisnost. 

Preporučuje se i maziti dijete pred drugom djecom u raznim situacijama, ne samo kada ga se tješi. Na taj način hranimo djetetovu veliku potrebu za ljubavi i sigurnošću i ono se lakše može nositi s vlastitim razvojem uspostavljanja neovisnosti i potvrđivanja vlastitog ja.

Ukoliko imate dodatnih nedoumica kako se nositi s lošim ponašanjem djeteta, slobodno kontaktirajte pedagoginju Anu Molnar mag. paed. putem LittleDot aplikacije.

Je li vaše dijete prestrašeno zbog potresa?

Ako ste primijetili da je vaše dijete uznemireno zbog nedavnih podrhtavanja tla, saznajte kako potres utječe na dijete i kako mu možete pomoći na ovom linku.

Preuzmite brošuru „Djeca i obitelji prije, tijekom i nakon potresa“ Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba i dodatno se informirajte o ovoj temi.