Roditeljstvo u doba ekrana: što roditelji moraju učiniti za razvoj slušanja i govora djece

Sluh i govor neraskidivo su povezani, dobro slušanje preduvjet je razvoja govora. Teško nagluho ili gluho dijete neće nikad bez odgovarajuće intervencije spontano razviti govor. Kod nagluhosti se, u ovisnosti o vrsti i intenzitetu oštećenja, javljaju tipične greške izgovora određenih glasova jer ih dijete ne čuje dobro (na sličan način se i kod odraslih osoba nagluhost može prepoznati po načinu govora).

Utvrđivanje oštećenja sluha kod beba

U ranija vremena oštećenje sluha se kod djece prepoznavalo obično tek oko treće godine, kad bi očekivani razvoj govora izostao. Danas je situacija potpuno drugačija jer već više od dvadeset godina u Hrvatskoj postoji program novorođenačkog probira na oštećenje sluha; već u rodilištu se svakom djetetu ispita sluh brzim testom koji registrira aktivnost unutrašnjeg uha. Ako ovaj orijentacijski test pokaže nepravilnosti, dijete se upućuje na daljnju precizniju dijagnostiku, tako da već oko 6. mjeseca života možemo imati sigurnu dijagnozu oštećenja.

Ovakav je postupak važan jer dijete već u ovoj najranijoj dobi sluša i usvaja pojedine elemente prirodnog ljudskog govora (strukturu glasova i riječi, ali i ritam te intonaciju govora, spoznaje razloge i svrhu govorne komunikacije) koje onda s vremenom pokušava oponašati. Oštećenje sluha se prema potrebi može odmah korigirati slušnim pomagalom, najbolje u kombinaciji s terapijom slušanja tijekom koje se potiče bolje prepoznavanje i prihvaćanje novih slušnih iskustava.

Oštećenja sluha kod starije djece i smetnje govora

Kod svakog djeteta sa značajnijim kašnjenjem ili atipičnostima u govornom razvoju preporučuje se ispitati sluh i u vrijeme prepoznavanja govornog poremećaja, jer oštećenje sluha može nastati i kasnije u djetinjstvu, a može biti i posljedica nekih vrlo čestih bolesti u predškolskoj dobi (upale uha, povećane mandule koje uzrokuju nakupljanje tekućine u srednjem uhu, različite upalne bolesti gornjeg dišnog puta, nepravilnosti nepca i sl.) koje su ipak obično prolazne i lakše se liječe.

S druge strane, sve je više djece koja imaju govorne teškoće, a da je pri tome sluh potpuno uredan. Razlozi i vrste ovih smetnji vrlo su različiti. Govorne teškoće mogu biti izolirane, kad su svi ostali segmenti razvoja djeteta uredni i u skladu s dobi, ali su nekad u većoj ili manjoj mjeri udružene i s drugim razvojnim smetnjama, kao što su kašnjenje u općem psihomotornom razvoju ili teškoće u socijalnoj komunikaciji. Mogu biti i posljedica prirođenih neuroloških bolesti ili nepovoljnih događaja tijekom trudnoće i poroda – neurorizična djeca. Dijagnostika u ovim slučajevima obično traži timski rad stručnjaka različitih specijalnosti, a važna je jer je liječenje drugačije za različite vrste poremećaja.

Uloga roditelja u razvoju slušanja i govora

Za dobar razvoj govora neophodna je i odgovarajuća stimulacija u obiteljskom okruženju, što se u današnje vrijeme često zaboravlja, a naročito zabrinjava sve veća izloženost djece od najranije dobi različitim ekranskim sadržajima na mobitelu ili kompjuteru. Nekim roditeljima se čak čini da je to dobro i korisno jer prate trendove i tehnologiju, a dijete ih pri tome „pusti na miru“, potpuno usmjereno na ekranski sadržaj od kojeg ga je teško odvojiti. Ekranska stimulacija dominantno je vidna i često puna neprirodnih zvukova koji nemaju govornu informaciju i značenje te ne potiču prirodnu neposrednu komunikaciju i pažnju.

Suprotno tome, dijete bi trebalo od najranije dobi što više biti izloženo prirodnom govoru najbližih osoba u mirnom, emotivno ugodnom i sigurnom okruženju, da bi se pažnja usmjeravala na sadržaj govora. U ovakvom okruženju se govor najbolje uči, kao i druge kognitivne vještine.

Pritom je vrlo korisno „aktivirati“ cijeli djetetov senzorički sustav podražajima koji su u funkciji razumijevanja govora: vidni sustav registrirat će prirodnu gestu i mimiku (izraze lica) koji prate govor i emotivna stanja onoga koji govori, ritam se može naglasiti pljeskanjem, laganim udaranjem ili ljuljanjem i sl. U ovome dosta mogu pomoći dječje pjesmice, ritmičke brojalice, ples i pjevanje.

Uloga roditelja i najbliže okoline iznimno je važna za razvoj slušanja i govora, najprije u prepoznavanju i praćenju djetetovih sposobnosti ili teškoća, a onda i stimuliranju govornih i komunikacijskih vještina na pravilan način, prilagođen djetetu, u funkciji djetetovog optimalnog razvoja.