Roditeljske brige: kako znati pije li dijete dovoljno tekućine?

Česta je nedoumica roditelja, osobito ljeti, je li dijete žedno i pije li dovoljno vode? Odgovor je vrlo jednostavan – ako niste sigurni, ponudite djetetu vodu! Voda je najbolji napitak za utaživanje žeđi i niti jedno žedno dijete neće je odbiti.

Zdrava djeca imaju osjećaj žeđi koji slijedi njihovu trenutnu potrebu za tekućinom. Količina tekućine koju dijete treba piti nije uvijek ista i ovisi o nizu čimbenika. Bazično se moraju zadovoljiti dnevne potrebe, a na njih se uvijek još nadovezuje i koliko više dijete troši: aktivnostima, odnosno dodatnim gubitcima znojem, mokrenjem ili stolicama.

Moje dijete odbija vodu…

Nerijetko roditelji imaju osjećaj da dijete ne pije dovoljno. Mnogi tada kažu: pa nudimo vodu, ali dijete ju slabo pije ili je neće piti, želi samo sok/čaj. Kako to protumačiti? Sokove, čajeve i druge slatke napitke, djeca piju više zbog samog okusa, negoli žeđi, dok vodu djeca piju samo ako su zaista žedna. Stoga, ako dijete neće vodu, a hoće sok, velika je šansa da nije žedno i ne treba iz straha davati kontinuirano slatke napitke.

Uz vodu, može se dati čašu soka (poželjno prirodnog) jednom u danu, najbolje iza ručka, kada vitamini (osobito C) iz voća dodatno pospješuju apsorpciju željeza iz hrane. Prečesta konzumacija, odnosno veća količina slatkih napitaka u danu remeti obroke – nepotrebno puni želudac praznim kalorijama i ometa osjećaj gladi, a povećava i rizik za kvarenje zubi. Inače, djeca kroz svoje normalne obroke uzimaju, u pravilu, i dosta vode (juhe, voće, mliječni obroci), tako da im uz njih ne treba puno druge tekućine.

Je li mlijeko dovoljan izvor vode?

Dojenčad, koja su isključivo na prsima, svu tekućinu koja im je potrebna dobivaju iz mlijeka; u fazi dok im je to jedina hrana, neka druga tekućina nije potrebna, osim ako se događaju pojačani gubici. No, ako se roditelj boji da je dojenče svejedno žedno ili su dani jako vrući i slično, nije pogrešno između obroka i majčinog mlijeka ponuditi vodu. Svako dijete će popiti taman toliko vode koliko mu treba, ni više ni manje. Djeci koja jedu adaptirano mlijeko treba nuditi vodu, ali ne forsirati ako ne žele. Kada se krene s dohranom također treba voda za žeđ iza krućih obroka.

Starijoj djeci, nakon dojenačke dobi, nekada ostaje navika pijenja veće količine mlijeka (više od pola litre u danu) od čega nema neke koristi. Dapače, puno mlijeka može biti i kontraproduktivno, odnosno kvari druge obroke, obara apsorpciju željeza, a zna činiti i stolicu tvrđom. Stoga je za djecu nakon dojenačke dobi čaša mlijeka do dvije, uz mliječne proizvode, dovoljna količina kako bi se zadovoljile potrebe za kalcijem, a mlijeko, kao niti slatki napici, ne treba služiti utaživanju žeđi.

Povećani gubitak tekućine i dehidracija

Povećanu potrebu za tekućinom dijete ima s povećanjem tjelesne aktivnosti, tijekom jako vrućih dana, kad mu je povišena tjelesna temperatura, pri pojavi proljeva, povraćanja te u nekim drugim patološkim stanjima (primjerice, dijabetes). Tada vrijede druga pravila, tj. primjenjuju se mjere nadoknade tekućine, a ponekad i elektrolita ako je vjerojatno da se i oni gube (npr. kod povraćanja i proljeva).

Što je dijete manje, sklonije je bržoj dehidraciji te je bitno pratiti neke osnovne znakove kako bi se pravovremeno reagiralo. Gledaju se:

• vlažnost sluznice usne šupljine i jezika te turgor (elastičnost kože),
• kako dijete mokri, odnosno je li se dinamika mokrenja jako prorijedila, a mokraća je oskudnija, koncentrirana i tamne boje,
• ima li dijete upale podočnjake, a bebe upalu veliku fontanelu,
• kakvo je opće stanje djeteta, odnosno ima li klonulosti…

Djeci koja pojačano gube tekućinu treba ju više nuditi. Ako se javlja i povraćanje, onda to trebaju biti učestalo manje količine (gutljaj po gutljaj), kako se ne bi s većom količinom odjednom ponovo potaknulo povraćanje. Nuditi se mogu voda, čaj, juha, oralne rehidracijske otopine koje nadoknađuju i elektrolite, a dojenčad  treba češće stavljati na prsa.

Sokove i slatke napitke nije dobro davati kod povraćanja i proljeva jer ih mogu pogoršati. Ako je dijete jako malo (dob ispod tri mjeseca), a gubici su jako veliki, ili dijete tekućinu ne može uzimati na usta, svakako treba pregled liječnika jer je moguće potrebna parenteralna nadoknada tekućine putem infuzije.

Zaključno, voda je najbolji napitak za žeđ i dovoljna je zdravoj djeci da budu dobro hidrirana! Svako zdravo dijete prirodnim osjećajem žeđi određuje koliko mu vode treba! U slučaju bolesti treba dodavati tekućinu, a ako nije moguće nadoknadu postići dodavanjem na usta, primjenjuje se i nadoknada venskim putem.