Razvoj govora i jezika kod djece s Down sindromom

Downov sindrom jedan je od najčešćih slučajeva genetskog poremećaja. Mnogi  podaci ukazuju kako se prosječno jedno od 700 novorođene djece rađa s tim sindromom.

Povijest i prve simptome Downovog sindroma opisao je 1866. g. Langdon Down na svom djetetu, a 1957.g. Lejeune je otkrio da se radi o genetskom poremećaju pri kojem dolazi do trisomije na 21. kromosomu. Drugim riječima, umjesto 46 kromosoma (ili 23 para) postoji višak jednog kromosoma ili jednog dijela kromosoma na 21. paru. Iz tih razloga danas se koriste i prihvaćeni su nazivi Downov sindrom, trisomija 21 ili samo tri 21.

Važno je znati da Downov sindrom pogađa sve rasne skupine i može se javiti u bilo kojoj obitelji, bez obzira na zdravlje roditelja, ekonomsku situaciju ili način života. Poznato je da kod žena starijih od 35 godina postoji povećan rizik da će roditi dijete s Downovim sindromom, no prema prikupljenim podacima, vidljivo je da oko 80% djece s Downovim sindromom imaju majke mlađe od 35 godina. Downov sindrom se u trudnoći potvrđuje analizom plodne vode tijekom prvog tromjesečja trudnoće ili amniocentezom tijekom drugog tromjesečja trudnoće.

Karakteristična obilježja

Najčešća karakteristična obilježja djeteta s Downovim sindromom:

• kosi položaj očiju
• okruglo (plosnato) lice
• malena usta i nos s neproporcionalno velikim jezikom (makroglosija)
• malena glava
• široki i kratki vrat koji može biti obložen s previše kože i masnog tkiva
• abnormalni oblik uški
• kraći prsni koš
• kratke šake, sa specifičnom poprečnom brazdom na jednoj ili obje ruke
• kratke noge, često postoji velik razmak između nožnog palca i susjednog prsta
• mišićna hipotonija (smanjena napetost mišića)

Govor i jezik kod djece s Down sindromom

Postoje razlike u prelingvalnoj fazi (razdoblje prije prve riječi) djeteta urednog razvoja i djeteta s Down sindromom, a one su:

1. prosječna dob početka brbljanja kod djece s Down sindromom počinje otprilike s 9 mjeseci, u prosjeku dva mjeseca kasnije u usporedbi s djecom urednog razvoja
2. brbljanje je razmjerno nestabilno što se pripisuje deficitima na području motorike djece s Down sindromom
3. period brbljanja kod djece s Down sindromom traje dulje te se često proteže i tijekom druge godine života

Djeca urednog razvoja i djeca s Down sindromom prolaze iste segmente razvoja govora, no kod mališana s Down sindromom odvijaju se znatno sporije i teže te se dulje zadržavaju na pojedinom stupnju razvoja. Ova djeca najprije produciraju vokale, a frikativi (vrsta suglasnika koji se tvore tjeranjem zraka kroz uski kanal, koji se tvori npr. između jezika i zuba ili nepca) su im iznimno zahtjevni za artikulaciju.

Prve riječi i faze

Evidentno im je otežano razumijevanje govora okoline, osobito kada im se govori duljim rečenicama. Razumljivost govora mnogih pojedinaca s Down sindromom i nakon djetinjstva ostaje slaba.

Mnoga djeca s Down sindromom počinju koristiti prve znakove u svrhu komunikacije oko prvog rođendana, a prve riječi u dobi između druge i treće godine. Međutim, neka djeca s Down sindromom mogu početi koristiti govor u dobi od četiri ili pet godina. Neka od njih koriste znakovni jezik, pa onda naprave prijelaz na govor. Druga mogu i dalje napredovati kroz period u kojem ponekad istodobno koriste i govor i znakovni jezik.

Kada dijete s Down sindromom progovori, jako dugo se koristi samo jednom riječi kojom izražava većinu svojih potreba i misli. Slijedi period da dijete krene koristiti dvočlane izraze te ga se nakon nekog vremena može početi poticati na korištenje tročlanih iskaza. Kao i ranije, dijete će koristiti riječi koje poznaje i kombinirati ih u iskaze. Kako bismo djetetu pomogli u prijelazu iz faze dvočlanih u fazu tročlanih iskaza, možemo koristiti ponavljanje njegovih dvočlanih iskaza s dodavanjem riječi.
Važno je naglasiti da lakše usvajaju i koriste imenice nego glagole, a prilikom formiranja rečenica često izostavljaju veznike, priloge i prijedloge.

Komunikacija ove djece ograničena je na kratke rečenice s dvije do četiri riječi. Moramo znati da je zbog respiracijskih problema i neodgovarajućeg usmjeravanja zračne struje potrebne za fonaciju, kod djece s Down sindromom česta pojava nazalnog prizvuka u govoru.

Važnost rane intervencije

Kod djece s Downovim sindromom je iznimno važna rana intervencija jer dijete u prvoj godini života brzo napreduje, od bebe koja je u trenutcima vrlo nemoćna, postaje dijete koje je u većoj ili manjoj mjeri pokretno i može s nama komunicirati. To je doba najintenzivnijeg razvoja mozga.

Sljedeće važno razdoblje je treća godina, a smatra se da je razvoj mozga završen do šeste godine. To ne znači da se nakon šeste godine ne može ništa učiniti, ali treba biti svjestan da je napredak teži i sporiji.

Čim ranije se krene s rehabilitacijom i radom na segmentima koji su u odstupanju, to su veće šanse za bolji i brži napredak.