Prvi koraci: što treba znati o kupovini prvih cipelica za hodače

Učenje hodanja zahtijeva ozbiljan trening. Djeca koja se trude učiniti prve korake, pravi su sportaši u žestokoj pripremi za olimpijske igre zvane „život na dvije noge“. Iza njih su mjeseci intenzivnog razvoja – od podizanja glave s podloge, preko sjedenja, pa do puzanja. Svaki mališan mora naučiti koordinirati pokrete, a za hodanje je posebno važno i održavanje ravnoteže. Treba reći da svaki mali olimpijac također uči i padati, padovi su nezaobilazni dio treninga. Stoga ih se posebno ne smije puštati iz vida niti na trenutak.

Iako bismo svi htjeli da nam se djeca razvijaju „školski“, da točno znamo kada slijedi koja razvojna faza, činjenica je da ipak svako dijete bira svoj put i svoj tempo. Neki su sprinteri, a drugi – maratonci. Naravno, roditeljska je zabrinutost također normalna, pa svakako potražite savjet pedijatra ako smatrate da kod djeteta postoje „zastoji“ u razvoju.

Bosonogo hodanje je prirodno

Pedijatri se danas uglavnom slažu u savjetu da djeca trebaju prve korake učiniti bosi. Cipelice bi mogle omesti način na koji djeca koriste mišiće i kosti u stopalima, a kojeg moramo naučiti „izvoditi“ pravilno. Također, u dodiru stopala s tlom, um dobiva povratne informacije temeljem kojih stvaramo svijest o svom tijelu u prostoru. Točnije, riječ je o propriocepciji, odnosno osjetu relativne pozicije dijelova tijela u odnosu na druge dijelove tijela.

Dakle, ako je ikako moguće, dijete bi trebalo prve korake činiti kod kuće, bosonogo, pri čemu morate osigurati da ne nagazi na nešto što bi ga moglo ozlijediti, a trebali biste svakako biti uz njega kako biste spriječili i druge ozljede pri padu. No nemojte stalno priskakivati u pomoć – ako je dijete već naučilo stajati i održavati ravnotežu, pustite ga da se malo trudi dok ponovno ustaje, i to je dio škole.

Ako je podloga po kojoj hoda hladnija, pa ipak želite zaštititi osjetljive nožice, bolji izbor od cipelica su čarapice sa zaštitom od proklizavanja, s „potplatom“ od tanke gume ili gumenim čepićima. Pripazite samo da ga čarapice ne stežu jer stopalo mora imati čim više prostora i slobode.

Kada očekivati prve korake?

Iako se djeca, kao što je već istaknuto, ne razvijaju isto, definirani su određeni razvojni okviri koji služe kao smjernice. Odstupanja je uvijek dobro provjeriti s pedijatrom kako biste mogli mirno uživati u učenjima malog čovjeka.

Američka akademija za pedijatriju u brošuri o dječjem razvoju navodi sljedeće smjernice:

• Dob od 9 mjeseci – u toj dobi dijete bi moglo početi puzati, uobičajeno počinju puzati unatrag. No, neke bebe nikada ne propužu već pronađu druge načine za pokret, od migoljenja na trbuščiću, do skakutanja na leđima. Mogli bi se također već početi truditi da se postave na nožice.
• Dob od 11 mjeseci – neka djeca u toj dobi hodaju uz namještaj ili uz neki drugi oslonac. Također stoje bez pridržavanja.
• Nakon 12. mjeseca – čine prva dva, tri koraka bez pridržavanja
• 13 mjeseci – većina djece prohoda do te dobi
• 15 mjeseci – mogli bi početi hodati i unatrag te trčati.
• 18 mjeseci – dijete može hodati po velikoj sobi bez padova ili nesigurnog klimanja. Počinje se samostalno penjati i spuštati po stepenicama.
• 2 godine – može trčati bez padova. Povremene nespretnosti se ne računaju.
• 3 godine – može pedalirati na triciklu.

Kako izabrati cipelice

Prvi koraci se, dakle, mogu dogoditi bilo kada između 9. i 15. mjeseca života. Naravno, nećete mjesecima biti zatvoreni u kući samo kako biste djetetu osigurali bosonogo hodanje. Očekuje se da ćete izlaziti na otvoreno, u grad, u parkove, a da će dijete čak i inzistirati da napokon izađe iz kolica i krene u istraživanje svijeta.

Vrijeme je za kupovinu cipelica, a njihov je izbor iznimno važan jer utječe na zdravlje cijelog tijela. Američka akademija za pedijatriju donosi sljedeće preporuke za njihovu kupovinu:

• Cipele trebaju biti lagane i fleksibilne u prednjem dijelu stopala kako bi se omogućilo bebinim stopalima da se savijaju u stranu te gore-dolje kako bi se osiguralo prirodno kretanje stopala. One bi također trebale osigurati stabilnost u sredini stopala zbog kontrole te bi trebale biti podstavljene na području pete kako bi amortizirale korake te omogućile ravnotežu.
• Trebaju „disati“, odnosno biti izrađene od prave kože ili prozračnih materijala jer se bebina stopala znoje dvostruko više od odraslih.
• Potplati trebaju biti gumeni kako bi se spriječilo proklizavanje.

Lukovi stopala se kod djece počinju razvijati tek u dobi od dvije ili tri godine. Stoga posebni ulošci koji podupiru luk nisu potrebni za rane hodače već bi se trebali postupno pojavljivati u dječjim cipelama kako bi podržali prirodan način razvoja. Iako roditeljima predstavlja financijsko rasterećenje, ipak bi trebalo izbjegavati da prve cipelice budu rabljene. Naime, svako dijete ima jedinstveni „uzorak“ stopala, jedinstveni hod.

U prvih nekoliko godina života, djetetova stopala brzo rastu. Vjerojatno će mu trebati nove cipele svaka dva do tri mjeseca. Međutim, kad se rast stopala uspori, još uvijek će se jako trošiti. Stoga je dobro izmjeriti mu stopala najmanje svaka tri mjeseca kako bi se osigurali pravilno prilagođavanje, fleksibilnost, stabilnost te podrška za pravilan rast i razvoj. Stopala vašeg djeteta mogu se izmjeriti po duljini, ali i po širini. U mnogim trgovinama dječje obuće nude pomoć u mjerenju malih stopala.

Nekoliko savjeta za veću sigurnost

Jednom kada vaše dijete otkrije radosti hodanja, na vama je da svakako učinite vaš dom sigurnim za malog hodača. Stoga zaštitite oštre rubove namještaja. Također, ako imate komad namještaja koji je nestabilan i kojeg dijete može povući na sebe, svakako ga uklonite ili učvrstite tako da ne može pasti. Onemogućite djetetu pristup svim opasnim mjestima, od toga da mu onemogućite da samostalno izađe na stubište, do pristupa kuhinji gdje se može ozlijediti.

Dobro je spomenuti i hodalice za bebe koje su često predmet rasprava. Mnogi roditelji misle da će hodalice pomoći djeci u učenju hodanja. Ali neće. Zapravo je istina da mogu odgoditi prve korake. Stoga radije omogućite vašem mališanu da pod vašim nadzorom kruži po sobi pridržavajući se za namještaj.