Probavni problemi kod djece: kada dijete vodimo na endoskopiju

Ezofagogastroduodenoskopija ili, kraće rečeno, gornja endoskopija probavnog trakta, dijagnostička je metoda koja omogućuje dobar prikaz unutrašnje strukture i sadržaja jednjaka, želuca i dvanaesterca. Radi se o invazivnoj pretrazi koja nije ugodna i, srećom, potreba za ovom dijagnostičkom pretragom kod djece manja je nego kod odraslih. Ipak, postoji li jasna dijagnostička indikacija koju postavlja isključivo dječji gastroenterolog, može se izvesti već od najranije, odnosno novorođenačke dobi, ali uz aparaturu i anesteziološke postupke namijenjene djeci.

Primjena endoskopije s ciljem postavljanja dijagnoze

Indikacije za ovu pretragu kao i preporuke kako se ona treba izvoditi definiralo je Europsko pedijatrijsko gastroenterološko društvo (ESPGHAN) u suradnji s Europskim društvom za endoskopiju (ESGE) 2017. godine. Endoskopija obično nije prva pretraga kod djece koja se izvodi kod sumnje na određenu patologiju. No često je ključna za dovršenje dijagnostike.

Najčešća stanja i simptomi u dječjoj dobi kod kojih ju je potrebno učiniti radi rasvjetljavanja dijagnoze su sljedeća:

• značajan gubitak na težini ili nenapredovanje na tjelesnoj masi i teški kronični proljev. Teška anemija, ponavljano povraćanje bez objašnjivog razloga. Abdominalna bol s karakteristikama organske boli, tj. oni simptomi i laboratorijski nalazi zbog kojih sumnjamo na celijakiju bez dovoljno drugih dijagnostičkih kriterija, kroničnu upalnu bolest crijeva, upale gornjeg dijela tankog crijeva (alergijske i nealergijske)…
• bol kod gutanja ili teško gutanje. Zastajanje zalogaja, to jest teškoće prolaza hrane i/ili tekućine. Odnosno simptomi koji upućuju na moguće promjene prohodnosti jednjaka i/ili teške upalne promjene jednjaka (alergijske i/ili refluksne) i slično.
• korozivne ozljede gornjeg probavnog trakta
• povraćanje krvi ili krvavog sadržaja, crna stolica tj. sumnja na krvarenje iz gornjeg dijela probavnog trakta
• sumnja na polipe u gornjem probavnom traktu, kod obitelji s familijarnom polipozom.

Kod endoskopije se, osim vizualizacije samog probavnog trakta, obično uzimaju i uzorci biopsijom. Zato kako bi se moglo pogledati tkivo pod mikroskopom te dobro identificirati upalne, alergijske, mikrobiološke i druge sluzničke promjene. To upotpunjuje vrijednost same metode.

Primjena endoskopije u terapijske svrhe

Osim u dijagnostičke svrhe, ponekad je ovu pretragu nužno primijeniti i zbog terapijskih razloga, a ponekad i kao hitni intervencijski postupak. Najvažnije terapijske indikacije za endoskopiju u djece su:

• vađenje stranog tijela iz gornjeg probavnog trakta
• odstranjenje zalogaja hrane koji je „zapeo“ u jednjaku
• proširenje (dilatacija) mjesta suženja jednjaka
• zaustavljanje krvarenja u gornjem probavnom traktu
• odstranjenje polipa
• postavljanje perkutane endoskopske gastrostome ili jejunostome zbog omogućavanja hranjenja zaobilazeći jednjak (izravno u želudac ili tankog crijevo)
• nužnost za endoskopskim ultrazvukom

S druge strane, ovoj metodi nije potrebno podvrgnuti djecu s tegobama koje sugeriraju funkcijske poremećaje u probavnom traktu (ponavljani bolovi bez karakteristika koje upućuju na organsku bolest, bljuckanje i sl.), kao niti djecu s nekompliciranom, odnosno blagom refluksnom bolesti. Endoskopija je kontraindicirana, odnosno nikako ju ne treba činiti ako postoji sumnja na perforaciju (puknuće) probavne cijevi.

Tko i kako provodi pretragu?

Optimalno je da proceduru izvodi dječji gastroenterolog koji je za nju treniran i iskusan je u tom postupku. U manjim centrima gdje to nije moguće, pretragu obično radi internist gastroenterolog, ali s opremom koja je prilagođena dječjoj dobi. Naime, veličina endoskopa određuje se prema životnoj dobi i težini djeteta. Poželjna je, naravno, suradnja s dječjim gastroenterologom, koji postavlja indikaciju te prati stanje djeteta prije i poslije.

Preporuka je da se endoskopija kod djece, osobito niže životne dobi, radi ili u općoj anesteziji ili dubokoj sedaciji kako bi procedura bila čim manje traumatična za dijete i lakše izvediva. U dubokoj sedaciji dijete ne osjeća bolove, odnosno u dubokom je snu, smanjeni su nepoželjni refleksi koji ometaju izvođenje pretrage. Kada je riječ o općoj anesteziji, dijete samostalno diše.

Odluku o tome hoće li se procedura raditi u anesteziji ili dubokoj sedaciji donosi liječnik temeljem dobi i drugih za to bitnih čimbenika, a s ciljem da je to optimalno za dijete i izvođenje procedure. Za opću anesteziju kod endoskopije važno je naglasiti kako je kraća nego kod većine operativnih zahvata, budući da je sama endoskopija procedura koja je brzo gotova. Tijekom sedacije i anestezije rutinski se nadziru svi vitalni parametri – tlak, puls, dubina disanja, zasićenje kisikom, a nakon buđenja dijete se još neko vrijeme prati prije odlaska kući.

Za roditelje je važno da dijete dobro pripreme za endoskopiju. Ovisno o dobi djeteta, treba prilagoditi pripremu i objašnjenje. Djeca ne vole neizvjesnost, plaši ih nepoznato i bolne procedure, stoga je dobro da roditelj s djetetom razgovara i najavi kako će se ići u bolnicu/dnevnu bolnicu te kako neće biti boli. Potrebno je svakako da dijete bude natašte (bez jela i pića šest sati, a kod dojenčadi na prehrani isključivo majčinim mlijekom četiri sata), kako bi se postupak mogao sigurno izvesti. U slučaju nepridržavanja, postoji rizik od aspiracije sadržaja probavnog trakta u dišne puteve. Ako dijete inače uzima neku redovnu terapiju, o tome hoće li je uzeti prije procedure važno je posavjetovati se s liječnikom koji izvodi pretragu ili anesteziologom. Svakako je najvažnije slijediti upute gastroenterologa i anesteziologa.

Mogućnost komplikacija

Komplikacije endoskopije (krvarenje, perforacija ili infekcija) događaju se iznimno rijetko, pogotovo kada je riječ o endoskopiji u dijagnostičke svrhe (manje od 0,5%) U terapijskoj endoskopiji, koja je zahtjevnija, mogućnost komplikacija je nešto malo viša. Rizik za komplikacije veći je i što je dijete mlađe i ima više drugih zdravstvenih teškoća.

Zaključno, endoskopiju gornjeg probavnog trakta kod djece potrebno je raditi samo kada postoji čvrsta indikacija, isključivo u centrima u kojima takvu pretragu izvodi iskusan endoskopičar s primjerenom opremom.