Prirođene promjene na koži novorođenčeta: Trebamo li se i kada zabrinuti?

U novorođenačkoj dobi, najčešće odmah po rođenju, kod bebe se mogu zamijetiti kožne promjene za koje laički možemo čuti kako su to „znamenja“ ili „biljezi“ na koži. Roditelji nerijetko nisu sigurni jesu li te promjene privremene ili će ostati trajno, bezazlene ili ne, kakva im je prognoza i trebaju li nešto poduzimati.

Najčešće i tipične za ovu dob su: rodin ugriz i mongolska pjega. Rjeđe su: pjege boje bijele kave, hemangiomi i vrlo rijetke krvožilne anomalije kože i/ili potkožja.

Uzroci mogu biti u poremećaju pigmentacije pojedinih dijelova kože ili su povezani s promjenama na krvnim žilama – u tom slučaju male krvne žile kože ili potkožja se grupiraju ili formiraju na specifičan način.

Većina takvih promjena je potpuno bezazlena i s vremenom blijedi i/ili iščezava. Ipak, neke se mogu pojačavati i rasti, pa ih je potrebno redovno pratiti. U slučaju da je u kratkom vremenu došlo do značajne promjene u veličini ili pojačanju intenziteta boje ili diskoloraciji tj. neujednačenosti boje, potrebno je konzultirati se s liječnikom.

Rodin ugriz

To je najčešća promjena na koži novorođenčeta koju ima čak 30-50% novorođene djece i vidi se od prvog dana života. Karakteristično se javlja u srednjoj liniji tijela, na potiljku ili vratu, zbog čega je u narodu uvriježen naziv „rodin ugriz“ koji implicira na „oznaku od rode koja je dijete donijela majci“. Rjeđe se javlja između očiju, na čelu ili vjeđama, a tada se može čuti i još jedan laički naziv „poljubac anđela“. Vrlo rijetko može biti i na više mjesta istovremeno.

Ova kožna promjena je potpuno bezazlena, a uzrokuje ju proširenje najmanjih žilica, kapilara, na tipičnim mjestima, što se posebno dobro uočava jer je koža bebe tanka. Također, kada dijete plače, još se jače zacrveni, jer se žilice bolje ispune krvlju i boja se intenzivira. Promjene blijede s dobi djeteta, najčešće već do godinu dana, iako mogu trajati i dulje.

Mongolska pjega

Radi se o tamnoj, plavičasto-crnoj ili sivo-smeđoj promjeni na koži, najčešće ovalnog oblika koja je u istoj razini s okolnom kožom. Najviše sliči na modricu, iako to nije. Ponekad može imati po sebi i nekoliko dlačica. Tipično se pojavljuje u donjem dijelu leđa. Može biti vrlo mala, ali i impozantne veličine, jedna ili više njih.

Potpuno je bezopasna. Zapravo predstavlja pojačanu pigmentaciju uslijed jačeg grupiranja pigmentnih stanica (melanocita) u površinskom sloju kože. Zastupljena je u oko 5% osoba bijele rase, a češće se javlja kod djece koja su prirodno tamnije puti. Obično blijedi s godinama, a može i potpuno iščeznuti.

Pjege boje bijele kave

Mrlje boje bijele kave promjene su u razini kože koje bojom upravo podsjećaju na razlivenu bijelu kavu, a sukladno tome uvriježen je i međunarodni naziv „Cafe au lait spots“. Pri rođenju mogu biti jedva vidljive, pa se pojačavati u boji, a s vremenom se mogu pojavljivati nove. Takve promjene mogu biti bilo gdje na tijelu, a najčešće su na trupu, nisu izdignute iznad okolne kože, već se razlikuju samo bojom.

Češće se javljaju u obiteljima u kojima već neki član ima takve promjene. Pojedinačne ili mali broj najčešće nemaju nikakvo značenje. Ipak, ukoliko postoji veći broj takvih mrlja ili se pojavljuju nove ili ima više velikih, tada mogu biti i dio nekih bolesti poput neurofibromatoze ili nekih sindroma. Naravno u tom slučaju osim mrlja boje bijele kave javljaju se i neki drugi klinički znaci koji na to upućuju.

Prirođeni madeži

Madeži su izolirane pigmentacijske promjene (nakupine melanocita) raznih tonova smeđe boje koje se postupno pojavlju kod djece i odraslih, a rijetko su prisutni odmah po rođenju.

Za madeže je karakteristično da se pigmentacija najčešće diskretno pojačava, mada ima i onih koji mogu izblijedjeti i postupno nestati, što je rjeđe. Neke osobe sklonije su imati veći broj madeža i zapravo se trebaju kloniti izlaganja kože suncu.

Ponekad se dijete već rodi s velikim madežom, obično su to veliki madeži, promjera više centimetara i tada govorimo o prirođenom madežu. Takvi madeži su često jače pigmentirani, a kasnije mogu dobiti po sebi i dlačice. Oni nemaju tendenciju nestanka. Naravno preporučuje se ne izlagati ih suncu, iako značajno nemaju viši kancerogeni potencijal od drugih madeža.

Hemangiomi

Hemangiomi su dobroćudne tvorevine građene od umnoženih stanica malih krvnih žilica. Nepoznatog su uzroka, a javljaju u oko 2,5% novorođenčadi, tj. 5-10% dojenčadi. Nešto su češći kod djevojčica nego kod dječaka te prijevremeno rođene djece i djece male porođajne mase.

U 60% slučajeva javljaju se na glavi i vratu, u 25% na trupu, a oko 15% na rukama i nogama. Obično su pojedinačni i dobro ograničeni (70%), rjeđe mogu zahvaćati veća područja ili ih biti više. Ako ih je više od 5 na koži, veća je šansa da se mogu pojaviti i na unutarnjim organima, najčešće jetri.

Postoje i stanja kada su hemagiomi dio kliničke slike određenih sindroma.

S obzirom na dubinu javljanja u koži razlikujemo nekoliko tipova hemangioma. Najčešći su površinski koji se nalaze u gornjem sloju kože i izgledaju kao crvene izbočine, različite veličine. Za njih vrijedi još i naziv „strawberry hemangioma“ budući da su izgledom poput jagode. Rjeđi su smješteni dublje u koži ili potkožju i imaju obično plavičast izgled, a nazivaju se i kavernoznim hemagiomima. Uz to, postoje i miješani tipovi koji imaju obje komponente.

Najveći broj hemagioma ima fazu rasta u prvoj godini života koja nije pretjerana, potom blijede i smanjuju se, pa se mogu čak i povući. Nekada na mjestu gdje je bio hemagiom ostaju blage diskoloracije kože, promjene u vidu diskretnog ožiljka ili kroz kožu prosijavaju tanka proširenja krvnih žilica (teleangiektazije).

Promjene hemagioma s vremenom

Jedan dio hemangioma ostaje kroz vrijeme nepromijenjen. Ipak, postoje i oni koji se značajno povećavaju, izdižu se i proširuju te mogu zahvatiti i veće površine. Isto tako, neki hemangiomi mogu biti problematični već svojom lokalizacijom, primjerice, ako zahvaćaju regiju oko očiju, nos, usne, velike dijelove lica, uške, vlasište ili genitalne dijelove.

Od komplikacija koje su inače vrlo rijetke, mogu se vidjeti krvarenja, ulceracije, infekcije ili smetnje vida ako je hemangiom na očnoj regiji. Ono što je za roditelje najvažnije, jest da ga prate i ako primijete da se bitno povećava ili komplicira, da se jave liječniku. Praktičan savjet je da se hemangiom izmjeri i/ili fotografira kako bi se kroz vrijeme mogle uspoređivati njegove promjene u izgledu.

Također, ukoliko se radi o većem broju hemangioma na koži dobro je učiniti ultrazvuk trbuha, a ponekad i prema procjeni liječnika i neke druge pretrage kako bi se vidjelo postoje li i unutar tijela.

Većina hemangioma ne treba nikakvu terapiju. No, hemagiomi koji brzo rastu, imaju nezgodnu lokaciju ili se na bilo koji način mogu zakomplicirati, zahtijevaju terapiju. To je u postocima svega oko 10-15% svih hemagioma. Cilj liječenja je zaustaviti nekontrolirani rast i zahvaćanje vitalnih struktura te sačuvati estetski dobar izgled. Danas postoje razni vidovi terapije: konzervativni (lokalno na kožu ili sistemska primjena određenih lijekova), laserom, embolizacija, kirurški zahvat, itd. Način liječenja prilagođava se vrsti hemangioma, njegovoj lokalizaciji, kao i dobi djetata. Naravno uvijek se ide sa najmanje agresivnom terapijom za koju se pretpostavlja da će dovesti do regresije hemangioma.

Vaskularne malformacije u koži

To su strukturne promjene krvnih žila u koži koje nastaju vrlo rijetko. Za razliku od hemangioma nemaju značajnu tendenciju rasta ili samo prate rast djeteta, a nemaju ni tendenciju nestanka. Jedna od njih je „nevus flammeus“, koji obično zahvaća glavu i/ili vrat, često na velikoj površini, ali se srećom javlja rijetko, u svega 3 na 1000 novorođene djece.

Obično je početno crvenkaste boje, a s vremenom poprima purpurnu boju. Može biti i dio nekih sindroma. Takva promjena nerijetko je estetski problematična, zahtijeva praćenje liječnika, a danas se može terapijski djelovati (laserom) da bude manje upadljiva.