Pedijatar Jovančević: dijabetes je sve češći kod djece

Šećerna bolest, ili dijabetes melitus, u dječjoj dobi predstavlja sve značajniji javnozdravstveni problem zbog rastuće učestalosti i složenosti zdravstvene skrbi koja ima za cilj uspostaviti normalan rast i razvoj te svakodnevne životne aktivnosti.

Sve više djece s dijabetesom tip 1

Postoje dva, bitno različita oblika ove bolesti. Prvi je Tip 1, inzulin ovisni oblik u kojem stanice gušterače koje su zadužene za stvaranje inzulina postupno prestaju raditi. Posljedično, zbog manjka inzulina, glukoza koja se nalazi u krvi ne može ulaziti u stanice tijela i koristiti se za stvaranje energije i ostale važne funkcije stanica cijelog organizma.

Do prestanka izlučivanja inzulina dolazi zbog autoimunog procesa na stanicama gušterače. Naime, organizam počinje stvarati protutijela koja su neposredno usmjerena protiv stanica gušterače koje stvaraju inzulin. Riječ je o pogrešci imunosnog sustava do koje dolazi zbog nekih nasljednih čimbenika ali i ne sasvim dobro poznatih vanjskih uzroka.

Naime ovaj tip šećerne bolesti bilježi porast učestalosti od oko 5% godišnje u dobnoj skupini djece mlađe od pet godina. Genske promjene se svakako ne događaju ovako brzo tako da se razmatraju drugi mogući čimbenici koji mogu nepovoljno utjecati na imunosni sustav od trenutka začeća, kao što su brojni kemijski toksini iz okoliša kojima smo izloženi od najranije dobi.

U Hrvatskoj godišnje bilježimo oko 150 novooboljele djece. Nažalost, ovaj tip šećerne bolesti nerijetko je popraćen i drugim autoimunim bolestima kao što je upala štitne žlijezde (Hashimotov tireoiditis).

Kako se dijabetes tip 1 kod djece otkriva

Znaci šećerne bolesti u dječjoj dobi su:

• prekomjerno žeđanje,
• gubitak tjelesne mase ili nedovoljni napredak u masi,
• dugotrajni osipi u pelenskom području i
• dugotrajnost inače nedužnih infekcija dišnih puteva.

Nerijetko se bolest otkriva u fazi akutne infekcije dišnih puteva kada dijete, unatoč svim mjerama postaje dehidrirano, opće stanje sve lošije, javlja se nagon na povraćanje a vrućica se ne povlači.

Naime, stres kojeg donosi infekcija dodatno opterećuje gušteraču te je potiče na izlučivanje inzulina zbog povećane potrebe organizma za glukozom (energijom). Bolesna gušterača ne može odgovoriti ovim zahtjevima i šećerna bolest postaje manifestna.

Rjeđe šećerna bolest bude prikrivena i u slučaju sumnje otkriva se testom opterećenja glukozom – određuje se glukoza u kapi krvi na tašte i dva sata nakon obroka. Tada se nalaze značajno povišene razine glukoze te se započinje cjelovita endokrinološka obrada.

Ponekad nakon zbrinjavanja poremećaja tijekom akutne respiratorne infekcije dolazi do povlačenja simptoma šećerne bolesti na neko vrijeme (nije potrebna nadomjesna terapija inzulinom). No najčešće to traje kraće vrijeme i postupno se razvija klinička slika manifestne šećerne bolesti koja zahtijeva trajno liječenje.

Zbog debljine se širi i dijabetes tip 2

Prijašnjih desetljeća Tip 2 šećerne bolesti je bio vrlo rijedak u dječjoj dobi. Riječ je inzulin neovisnom obliku bolesti, a temeljni mehanizam je neosjetljivost stanica mišića, jetre i masnih stanica na inzulin. Stoga glukoza ne može ući u dovoljnoj mjeri u stanice te nastaje šećerna bolest sa svim popratnim simptomima kao i kod Tipa 1.

Uzrok ovog tipa bolesti je debljina, a s obzirom na visoki porast učestalosti debljine djece (od navršenih 5 godina života, pa sve do adolescencije) bilježi se i visoki porast njezine pojavnosti. Hrvatska se, nažalost, nalazi pri samom vrhu učestalosti debljine djece u svijetu.

Kako se šećerna bolest kod djece liječi

Primarno cjelokupnu inicijalnu skrb preuzima pedijatrijski endokrinolog koji ima zadaću stabilizirati stanje djeteta te istražiti zdravlje svih organa na kojima mogu nastati posljedice šećerne bolesti.

U pravilu se uvodi terapija inzulinom koja ima zadaću zadovoljiti sve potrebe organizma za glukozom. Te spriječiti nekontrolirane skokove glukoze krvi koji mogu štetiti ostalim organima, primarno oštećujući najmanje kapilare (oči, bubrezi). Današnji inzulini, načini primjene i nadzora razine glukoze u krvi to omogućavaju u potpunosti.

Druga značajna komponenta u liječenju je dijeta – kontrolirani unos makro i mikro nutrijenata koji će omogućiti normalan rast i razvoj djeteta i istovremeno spriječiti pogoršanje bolesti. I konačno, tu je i treća, jednako važna komponenta liječenja – programiranje tjelesne aktivnosti. Naime, kretanjem mišići troše više glukoze te je potrebno definirati i ovu komponentu koja je važan čimbenik u održanju ravnoteže metabolizma glukoze.

Važna je uloga roditelja

Kako bi se postigao sklad svih navedenih komponenti liječenja vrlo rano se u terapijski proces uključuju roditelji koji se educiraju o svim elementima liječenja. Stručni tim pedijatrijskog endokrinologa im kasnije ostaje kontinuirano dostupan za savjetovanje ako nastupe poteškoće. One se najčešće javljaju u periodima bolesti (npr. prehlada) kada je potrebno privremeno prilagoditi terapiju promijenjenim uvjetima. Pubertet i izražene popratne hormonske promjene također predstavljaju izazov u kontroli šećerne bolesti.

Izvrsne rezultate postižu grupe roditeljske potpore koje se snažno oslanjaju na stručnjake iz klinika. Organiziraju se ljetni kampovi i polako, sukladno odrastanju djeteta, dijete postupno preuzima odgovornost za skrb o sebi. U cijelom konceptu važna je i psihološka potpora cijeloj obitelji.

Kod oboljelih od Tipa 2. šećerne bolesti, daleko najveći izazov je liječenje debljine. Riječ je nerijetko o doživotnom procesu s brojnim poteškoćama.

Zahvaljujući svemu navedenom, bolest koja je nekada rano dovodila do teških komplikacija i smrtnog ishoda, danas ne predstavlja prepreku za normalan život.