PANDAS: Rijetki poremećaj kod djece nakon infekcije streptokokom

Kod neke djece nakon preboljene angine ili šarlaha gotovo preko noći mogu nastati poremećaji u ponašanju, a o uzroku se još raspravlja.

Do prije nekoliko godina bilo je malo onih (osim u stručnim krugovima) koji su čuli za PANDAS. To je skraćenica za pedijatrijske autoimune neuropsihijatrijske poremećaje povezane sa streptokoknom infekcijom. Riječ je o poremećajima koji uključuju nagli nastanak opsesivno-kompulzivnog poremećaja (OKP) ili tikova kod djece nakon streptokokne infekcije, najčešće streptokokne angine ili šarlaha.

PANDAS je podijelio liječnike i istraživače u dva tabora. Jedni su navodili da je to opasno stanje koje se prečesto ne dijagnosticira, odnosno previdi se točna dijagnoza, a drugi su smatrali da nema povezanosti između streptokokne infekcije i simptoma koji se javljaju u PANDAS-u.

PANDAS je prvi put opisala američka pedijatrica dr. Susan Swedo 1998. godine. S kolegama je proučavala opsesivno-kompulzivne poremećaje kod djece i otkrila taj novi tip. Hipoteza PANDAS-a još je kontroverzna te se sustavno istražuje je li to drugačiji entitet koji se razlikuje od drugih slučajeva Touretteova sindroma (TS)/OKP-a ili nije. U radu objavljenom 2011. Singer predlaže novi širi koncept dječjih akutnih neuropsihijatrijskih simptoma (CANS = childhood acute neuropsychiatric symptoms), mičući neke od kriterija PANDAS-a, no i dalje s posebnim naglaskom na nagli početak simptoma.

>>Spremni za sezonu streptokokne angine? Najčešće se javlja tijekom zime<<

PANDAS se uglavnom javlja rijetko, no neki rezultati govore o jednom od deset novih slučajeva OKP-a kod djece svake godine. Prava učestalost nije poznata jer dio slučajeva nije dijagnosticiran.

Nagli početak

Tipično je da kod djece s PANDAS-om simptomi počinju naglo, dramatično, „preko noći“. Mogu se javiti jedan ili više nevoljnih pokreta ili glasovni tikovi, kao i opsesivne ili kompulzivne smetnje (ili oboje). Neka djeca znatno promijene raspoloženje i postanu razdražljiva, teško se odvajaju od najbližih, javljaju se promjene kod hranjenja ili problemi sa spavanjem ili s kontrolom mokrenja.

Ne znamo potpuno sigurno zašto se kod neke djece javlja PANDAS nakon streptokokne infekcije, no istražuje se teorija prema kojoj je mehanizam nastanka simptoma sličan onome kod reumatske groznice, još jednog autoimunog poremećaja koji je također potaknut streptokoknom infekcijom.

Naime, kod bilo koje bakterijske infekcije organizam proizvodi antitijela protiv mikroba koji ga napadaju. Nažalost, neke bjelančevine na vanjskoj opni streptokoka nalikuju nekim bjelančevinama na ljudskim stanicama, što može „zbuniti“ imunosni sustav. Kod PANDAS-a antitijela mogu napasti bazalne ganglije (dio mozga odgovoran, među ostalim, za kontrolu pokreta), što bi moglo objasniti nagli nastanak tikova ili opsesivno-kompulzivnog ponašanja.

PANDAS i autizam

Dosadašnja istraživanja pokazuju da se PANDAS ne javlja češće kod djece s autizmom nego kod druge djece. No svakako ga je puno teže prepoznati kod djece s autizmom jer se neki simptomi preklapaju. Može biti i pogrešno zamijenjen za klasični OKP, koji se često javlja kod autizma.

Ono što razlikuje PANDAS od simptoma autizma ili klasičnog OKP-a jest nagli nastanak simptoma. Važno je naglasiti da te simptome obično prate još neki koji se obično ne vide kod klasičnog opsesivno-kompulzivnog poremećaja, kao što su problemi sa spavanjem, gubitak kontrole mjehura, promjene ponašanja i gubitak apetita.

Kada se javiti liječniku?

Kao što je već spomenuto, mnoga djeca s PANDAS-om ili razviju nevoljne pokrete, primjerice tikove, postanu razdražljiva i neraspoložena ili puno osjetljivija na buku i druge stimuluse nego što su bila prije. Kad roditelji primijete opisane simptome ili se i zbog drugih razloga brinu da njihovo dijete ima PANDAS, svakako se treba obratiti pedijatru zbog kompletne obrade koja uključuje i kulturu brisa grla na streptokok.

Što možemo očekivati?

Liječenje djece s PANDAS-om obično je isto kao i liječenje Touretteova sindroma ili klasičnog OKP-a, što uključuje kognitivno-bihevioralnu terapiju i lijekove iz grupe selektivnih inhibitora ponovne pohrane serotonina. Dobra je vijest da kod neke djece simptomi sami prolaze nakon uspješnog izlječenja streptokokne infekcije odgovarajućom antibiotskom terapijom.