Opstipacija kod djece: što možemo učiniti i kako se liječi?

Postoje značajne varijacije učestalosti i konzistencije stolice koje se smatraju normalnim. Neka djeca imaju po četiri do pet stolica dnevno, dok druga mogu imati jednu stolicu svaki drugi do treći dan. Svi oni uredno napreduju na težini, uredno rastu i razvijaju se. O zatvoru (opstipaciji) govorimo kada dijete nema stolicu četiri i više dana. Tada stolica u pravilu postaje tvrda, suha i voluminozna. Posljedično se, tijekom narednih dana i tjedana, događaju promjene koje pogoršavaju simptome, pa pražnjenje stolice postaje dramatičan događaj koji duboko remeti mir cijele obitelji. No krenimo po redu.

Razumijevanje opstipacije

S obzirom na to da stolica postaje voluminozna, tvrda i suha, kakanje postaje izrazito bolno. Nerijetko dolazi do pucanja sluznice čmara te se na stolici može vidjeti krv. Ovako bolno iskustvo duboko se usijeca u djetetovo pamćenje, pa se kod naredne epizode nagona na pražnjenje stolice pojavljuju nemir i pokušaji susprezanja. Dijete stiska nogice i guzu te postaje plačjivo jer zna da slijedi bolan proces. Umjesto da se opusti (kada krene nagon na pražnjenje stolice završni dio debelog crijeva se stiska, a čmar se opušta), događa se da se čmar sve jače steže i priječi izlazak stolice. Katkada djetetu kroz čmar prođe komadić stolice, može ga migoljenjem vratiti natrag ili komadić ostaje u peleni ili u gaćicama. Tada govorimo o nevoljnom ispuštanju stolice ili enkoprezi.

Kako stolica sve dulje ostaje u crijevu, ona postaje sve suša i tvrđa. Nadalje, u crijevo dospijeva novi sadržaj od hranjenja te dolazi do zastoja. Crijevo se proširuje, čime se značajno smanjuju njegova snaga i sposobnost potiskivanja sadržaja prema izlazu. Kada se stolica zadrži dugo (npr. sedam do osam dana), crijevo se prema njoj ponaša kao prema stranom tijelu i izlučuje sluz, a katkada se stvara i gnoj. Ubrzo djeca shvate da će manjim unosom hrane rjeđe imati problema s eleminacijom stolice, stoga se značajno smanji apetit.

Što sve doprinosi opstipaciji?

Jedan od pokretača ovog procesa je smanjeni unos ili povećani gubitak tekućine. Naime, organizam nastoji nadoknaditi manjak tekućine i povlači vodu iz crijeva u kojem zaostaje gušći i suši sadržaj.

Tipično se prva epizoda opstipacije javlja u vrijeme respiratornih infekcija, kada djeca zbog bolesti imaju više dana vrućicu i smanjeni apetit.

Drugi povod su ljetne vrućine kada su gubitci tekućine višestruko veći, a apetit bude slabiji. Stoga ljeti treba obratiti pozornost da se djetetu daje dva do tri puta više tekućine nego uobičajeno.

Stupanj hidriranosti (količine vode u organizmu) moguće je procijeniti pogledom u usnu šupljinu. Ako je ona ispunjena obiljem vodene sline, tada je hidriranost dobra. Tada djetetova mokraća bude vrlo malo obojana ili bezbojna. Ljepljiva gusta slina u ustima i tamnije obojena mokraća upozoravaju na nedostatan unos tekućine.

Postoje još neki čimbenici koji doprinose stvrdnjavanju stolice. Tako, primjerice, velik unos mlijeka i mliječnih proizvoda stvrdnjava stolicu. Naime, masti i kalcij iz tih proizvoda u crijevu stvaraju sapune koji stvrdnjavaju stolicu. Nadalje, unos hrane s malo neprobavljivih ostataka (voće, povrće, integralne žitarice, mekinje i sl.) ostavljaju crijevo bez probavnog sadržaja kojeg može potisnuti prema izlazu.

Kako pomoći djetetu

Prije svega, potrebno je regulirati probavu prehranom:

• mlijeko i mliječni proizvodi bi trebali biti s manjim udjelom masnoće,
• povećati unos maslinovog i bučinog ulja,
• davati jušne namirnice (povrće, žitarice u koje valja dodati maslinovo ulje), integralne žitarice (kruh, tjesteninu, mekinje, muesle), slatko voće i/ili neki od sirupa s voćnim šećerima i
• jedan do dva decilitra dnevno mineralne vode s magnezijem.

Treba naglasiti da se primjena integralne riže ne preporučuje zbog većeg rizika da je riža kontaminirana arsenom (najviše ga ima u ovojnici zrna).

Liječenje opstipacije

Ako navedene mjere ne budu dovoljne kako bi se postigla redovita i mekša stolica, tada treba potražiti savjet liječnika.

U liječenje se uvodi polietilen glikol prah (ima više proizvođača) koji se ne resorbira iz crijeva i u njemu zadržava vodu. Riječ je o sigurnom preparatu kojeg teba koristiti do normalizacije stolice, a potom postupno ukidati.

Nikako se ne preporučuje korištenje „prirodnih“ sredstava poput preparata koji sadrže senu ili frangulu – uobičajenih sastojaka u čajevima i pekmezima. Naime, ove biljke duljim korištenjem oštećuju živčane stanice u crijevu te ono postaje tromije i manje učinkovito. Osobe koje koriste ovakve preparate prijavljuju kako im je vremenom potrebna sve veća doza kako bi regulirali stolicu.

Ako dijete nema stolicu ni četvrti dan, ona se mora evakirati (potaknuti). To nije moguće uzimanjem preparata na usta, već primjenom čepića ili klizme.

Psihološka potpora

I konačno, potrebna je i psihološka potpora djetetu. Kako bi se opustilo i uspješno izbacilo stolicu, roditelj treba suspregnuti svoje emocije unatoč katkada vrlo dramatičnim signalima djeteta.

Potrebno je smirenim glasom odvesti dijete na WC, zagrliti ga, reći mu „opusti se“, „opusti guzu da drekec izađe“. Treba izbjegavati zamolbeni ili pogodbeni narativ („daj, molim te“, „ako se pokakaš dobit ćeš …“). Preporučuje se autoritativno i smireno reći „idemo kakati“, „mama ili tata će biti uz tebe, „bit će ti lakše kad se pokakaš“.

Time će u većine djece problem biti riješen, no ako i dalje potraje, potrebno je konzultirati pedijatra. Kada je riječ o dojenačkoj dobi, svakako se prethodno obratite pedijatru.