Opekline, prijelomi… Najčešće ozljede kod djece i kako ih tretirati
Igre na otvorenom povećavaju mogućnost ozljeda mališana pa je korisno biti upućen u načine na koje možemo (i moramo) pomoći dođe li do povreda
Suvremeni život dovodi do porasta broja djece s lomovima koji su sve teži. Tome pridonose velike brzine u prometu te sve manje vremena koje roditelji mogu posvetiti nadgledanju djece.
Često će, nakon fizičke traume, prva osoba koja će pomoći djetetu biti laik, dakle osoba bez medicinskog znanja. Edukacija iz osnova prve pomoći uz sabranost često je dovoljna za prve trenutke do dolaska ekipe hitne medicinske pomoći. Ipak, trend porasta smrtnih ishoda nakon nesreća u dječjoj dobi je u porastu. Neke od najčešćih nesreća u dječjoj dobi su krvarenja, udarci u glavu i prijelomi, među koje ubrajamo krvarenja, odnosno ozljede kože (oguljotine i veće rane – nagnječenja, ubodne rane, posjekline, amputacije), ozljede i udarce u glavu, ozljede mišića, zglobova i tetiva te prijelome.
Krvarenje iz nosa, iako se čini bezazleno, potrebno je pokušati zaustaviti. Za početak smirite dijete i okolinu jer krvarenje iz nosa često izgleda dramatičnije nego što uistinu jest
Krvarenja
Kod raznih vrsta padova, osobito na dječjim igralištima, dolazi do manjih ili većih krvarenja koja zahtijevaju prvu pomoć. Ako je riječ o lakšem padu, najčešće dolazi do manje ili veće oguljotine ili razderotine koja ne krvari puno, no može biti veće površine. Iako dijete s takvom ranom neće biti u opasnosti od iskrvarenja, može doći do infekcije. Stoga oguljotinu treba očistiti i to tako da se, nakon što smo oprali ruke i po mogućnosti stavili sterilne rukavice, rana dobro ispere i očisti od pijeska ili drugih stranih tijela, a zatim pošprica nekim od antiseptičkih sredstava (3-postotnom otopinom vodikova peroksida (hidrogena) ili Octenisept tekućinom, a kod površinskih oguljotina može se koristiti i 10-postotni Betadin – smeđa jodna otopina). Preporučuje se površinu rane pokriti sterilnom gazom i učvrstiti zavojem kako bi se spriječilo daljnje krvarenje. Važno! Pazite na znakove upale (crvenilo ili gnoj) te provjerite je li dijete cijepljeno protiv tetanusa, osobito ako je u rani bio prljavi, strani predmet.
Ako iz rane kontinuirano teče tamna krv, moguće je da je riječ o venskom krvarenju, a kod pojave svjetlije krvi koja ponekad istječe u mlazovima može biti riječ o arterijskom krvarenju. U obje situacije bit će potrebno primijeniti, nakon čišćenja rane, kompresivnu metodu zaustavljanja krvarenja za koju se ipak preporučuje iskustvo. Ako se uspješno smanji ili zaustavi krvarenje, ranu je opet potrebno zaštititi sterilnom gazom i zatim zavojem kojim se preko sterilne gaze može zaviti i predmet kojim će se dodatno izvesti kompresija (predmet ne smije biti velik i težak). Ako sumnjamo da je došlo do prijeloma kosti, ne provodimo dodatnu kompresiju!
Krvarenje iz nosa, iako se čini bezazleno, potrebno je pokušati zaustaviti. Za početak smirite dijete i okolinu jer krvarenje iz nosa često izgleda dramatičnije nego što uistinu jest. Zatim neka dijete uspravno sjedne s glavom prema naprijed (suprotno uvriježenom zabacivanju glave unatrag) jer tim postupkom ne dolazi do gutanja krvi. Dvama prstima stisnite obje nosnice, minimalno 10 – 15 minuta. Pomaže i hladni oblog na potiljku kako bi se smanjio dotok krvi. Važno je da dijete što manje plače te da ne pokušava ispuhati nos kako se krvarenje ne bi pojačalo.
Udarci u glavu
Ova skupina ozljeda vrlo je česta, osobito u najranijoj dobi. Najprije je potrebno umiriti i dijete i okolinu te procijeniti veličinu i ozbiljnost ozljede. Ako je dijete izgubilo svijest ili počne povraćati, odnosno ako ima ranu koja zahtijeva liječničko zbrinjavanje, potrebno je neodgodivo javiti se liječniku. S obzirom na to da krvarenje u glavi može biti vrlo polagano i postupno, važno je znati da se promjene svijesti ili drugi neurološki ispadi mogu javiti i nekoliko dana nakon udarca u glavu te je i tada važno obratiti se liječniku.
Prijelomi
Suvremeni život dovodi do porasta broja djece s lomovima koji su sve teži. Tome pridonose velike brzine u prometu te sve manje vremena koje roditelji mogu posvetiti nadgledanju djece. Kod svakog nagnječenja mišića ili mekih tkiva te kod uganuća trebalo bi razmišljati i o mogućem prijelomu. Gotovo je sigurno riječ o prijelomu ako postoji patološka gibljivost, uz jaku bolnost i deformaciju uzdužne osovine ekstremiteta te ako čujemo koštane krepitacije (krckanje). Nesigurni znakovi loma su oteklina, bolnost na pritisak i pri pokretu tog dijela tijela, promjene boje kože i grč mišića. Kad god postoji sumnja na prijelom, treba dijete uputiti liječniku, odnosno dječjem kirurgu. Ako je riječ o jasnom vanjskom prijelomu, potrebno je, ako je moguće, zaustaviti krvarenje, pokriti ranu sterilnom gazom, imobilizirati ud i pozvati hitnu medicinsku pomoć. Ako ćete sami voziti dijete i postavljati imobilizaciju, važno je to učiniti ispravno kako bi se onemogućilo pomicanje ulomaka kosti u bilo kojem pravcu te spriječile ozljede ostalih struktura oko prijeloma.
Opekline
Opekline su velika skupina ozljeda u dječjoj dobi, nerijetko prouzročene nepažnjom ili nemarom roditelja. Za razliku od rana, opekline je mnogo lakše spriječiti i pripaziti da ništa vruće nije nadohvat dječjih ruku, čak ni šalica vruće kave. Dođe li do opekline, taj dio tijela treba osloboditi odjeće, obuće i nakita te ga početi što prije hladiti u tekućoj vodi (10 – 30 min). Naime, zbog visoke temperature dolazi do oštećenja tkiva iz kojeg se oslobađaju vrlo agresivni kemijski spojevi te oštećuju i okolno tkivo. Hlađenje izaziva zatvaranje krvnih žila, čime se sprečava veće širenje tih spojeva, pa je težina ozljede manja. Nakon hlađenja preporučuje se opečeni dio tijela pokriti sterilnom gazom, djetetu dati lijek protiv bolova te se javiti nadležnom liječniku. Unatoč raznim preporukama, izbjegavajte stavljanje ulja ili masti jer otežavaju hlađenje.