Noćni strahovi kod djece: trebate li se kao roditelj zabrinuti?

Premda nam se ne čini tako, spavanje nije monoton proces, već dinamičan ciklus. Prilikom spavanja izmjenjuju se lagani, duboki i takozvani REM ciklusi sna, a također se, pri prelasku iz jedne faze sna u drugu budimo. Prema nekim stručnjacima, upravo razlika između budnosti i spavanja, odnosno „neuspjela tranzicija“ između tih stanja ponekad može uzrokovati smetnje za vrijeme spavanja, koje stručno nazivamo parasomnije.

U parasomnije se, uz noćne more, ubrajaju i mjesečarenje, poremećaji spavanja u REM fazi sna, noćno grčenje, kao i noćni strahovi. No što su oni točno?

Kako izgleda noćni strah?

Noćni strahovi su epizode intenzivnog straha, često popraćenog vrištanjem, koje se događaju dok osoba spava. Epizoda noćnog straha obično traje između dvije i 40 minuta, a nakon toga osoba utone natrag u san i ujutro se ničega ne sjeća.

U pravilu se noćni strahovi događaju za vrijeme prve trećine noćnog sna, a rijetko za vrijeme dnevnog odmora. Za vrijeme noćnog straha osoba, osim vikanja i općeg stanja uznemirenosti koje uključuje ubrzan puls, crvenilo lica i slično, može sjediti u krevetu, imati potpuno otvorene oči, veoma će se teško moći umiriti, djelovat će distancirano, teško će se moći probuditi, a ako se probudi, djelovat će dezorijentirano.

Najčešće prestaju do puberteta

Noćni strahovi vrlo su česti kod djece predškolske dobi, a mnogo rjeđe se pojavljuju kod odraslih. Procjenjuje se da je otprilike 40 posto djece doživjelo noćni strah. Noćni strahovi obično prolaze s dobi, pa većina djece „preraste“ noćne strahove do adolescencije.

Važno je reći da, iako epizoda noćnog straha roditeljima može djelovati veoma zabrinjavajuće, dijete se sljedećeg jutra neće sjećati onoga što se dogodilo.

Kako razlikovati noćni strah od noćne more?

Premda i noćni strahovi i noćne more spadaju u parasomnije, oni se međusobno razlikuju. Dijete koje ima noćnu moru moći će se iz nje jednostavno probuditi te će se sjećati detalja, dakle granica između sna i jave veoma je vidljiva.

Kod noćnog straha ta granica nije toliko vidljiva pa, premda nam se čini da je dijete budno, za vrijeme noćnog straha ono je zapravo čitavo vrijeme u snu. Stoga, kada se dogodi noćni strah, dijete nije potrebno potpuno razbuđivati, već pazeći na sigurnost djeteta (primjerice da se ne udari), otpratiti ga natrag u krevet i pričekati da noćni strah prođe.

Kako pomoći djetetu?

Kako biste pojavu noćnih strahova kod djeteta sveli na najmanju moguću mjeru, potrebno je uvesti rutinu u odlaske na spavanje i buđenje djeteta, kao i osigurati dovoljnu količinu sna.

Navečer, prije nego dijete zaspe, budite uz njega i razgovarajte o ugodnim i umirujućim temama. Također, možete zajedno čitati umirujuće priče. Važno je promatrati svoje dijete u igri i slušati kad vam govori o svojim strahovima. Nemojte odbacivati i umanjivati dječje strahove, budući da su djeca predškolske dobi sklona maštanju te mogu imati takozvana magična objašnjenja za neke pojave. Pojedini strahovi, kao što je strah od imaginarnih bića ili od životinja, razvojno je uobičajen. Ako primijetite da vaše dijete ima takvu vrstu straha, razgovarajte s predškolskim psihologom i dogovorite strategiju djelovanja.

Pokušajte također saznati je li vaše dijete pod nekom vrstom stresa, osjeća li tjeskobu zbog nečega što se događa u njegovom životu. Saznavanje ovih vrsta informacija pružit će vam dublji pogled u unutarnji svijet vašeg djeteta, a možda i ponuditi neke odgovore vezano uz potencijalni uzrok noćnih strahova.

Kada se obratiti stručnjaku?

Kao što smo naveli, mnoga djeca predškolske dobi dožive noćni strah. Ako se on pojavljuje rijetko i povezan je s neurednim ritmom spavanja, nije razlog za brigu. Međutim, ako noćni strahovi ne prolaze, pojavljuju se često, onemogućuju djetetu odmor ili predstavljaju opasnost za sigurnost djeteta (primjerice ako dijete hoda ili trči za vrijeme noćnog straha), potrebno je obratiti se liječniku koji će preporučiti daljnji tijek terapije.