Ne mijenjajte svijet, promijenite život jednog djeteta

Obitelj, kao temeljna ljudska zajednica, ima nezamjenjivu ulogu u odgoju djece i predstavlja prirodno okruženje za njihov rast. O poticajnom obiteljskom okruženju možemo govoriti ako ono djetetu pruža sigurnost i stabilnost, potiče njegov intelektualni, emocionalni, društveni i moralni razvoj, postavlja granice i pruža vodstvo.

Obitelj nas usmjerava i utječe na naše ponašanje cijeli život. Nesumnjivo je u najboljem interesu djece da odrastaju unutar svoje obitelji, ali, nažalost, ima djece kojima njihova obitelj to ne omogućuje te se moraju iz nje izdvojiti.

Razlozi su brojni – nasilje, zanemarivanje, bolest ili smrt roditelja, alkoholizam i slično, ali svima je zajedničko da ostavljaju negativan trag na dječjoj psihi koji samo iskrena i predana briga odraslih može ukloniti. Nažalost, u Hrvatskoj značajan broj djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi i dalje biva smješten u neki oblik institucije.

Trajan negativan učinak institucionalne skrbi odražava se posebno na djecu mlađu od tri godine

Znanstveni dokazi upućuju na to da su mala djeca bez roditelja koja borave u domovima socijalne skrbi izložena većoj opasnosti od poremećaja privrženosti i kašnjenja u razvoju. Istraživanja provedena kod nas pokazala su da djeca koja žive u domovima imaju znatno više problema u ponašanju i emocionalnih problema od drugih skupina djece o kojima se skrbi izvan institucija ili one koja žive sa svojim biološkim obiteljima. Trajan negativan učinak institucionalne skrbi odražava se posebno na djecu mlađu od tri godine.

Veze za cijeli život

Kada biološka obitelj nije u mogućnosti pružiti odgovarajuću skrb djetetu, tada je udomiteljstvo jedno od najboljih mogućih rješenja. Riječ je o obliku skrbi u zamjenskoj obitelji koja djetetu pruža osjećaj sigurnosti i strukturu koja mu je, u većini slučajeva, nedostajala. Udomiteljstvo bi trebalo biti privremeno, dok se ne poprave prilike u djetetovoj biološkoj obitelji ili dok se ne donese odluka o nekom drugom obliku skrbi (npr. posvojenju). Ipak, često se događa da djeca ostaju u udomiteljskim obiteljima do svoje punoljetnosti. Nerijetko se odnos nastavlja i nakon osamostaljenja te vezanost uz udomiteljsku obitelj traje cijeli život. 

Potrebno je mnogo vremena, strpljenja, ljubavi i brige kako bi se pomoglo djeci da vrate povjerenje u ljude i pravedan svijet

Udomitelj može postati ona osoba koja zadovoljava osnovne uvjete postavljene u Zakonu o udomiteljstvu (punoljetna osoba sa stalnim prebivalištem u Hrvatskoj, uređenim stambenim i financijskim prilikama). Isto tako, potencijalnom udomitelju ili članu njegove obitelji ne smiju biti oduzeta roditeljska prava te ne smije biti sklon bilo kojim postupcima koji bi ugrozili sigurnost i egzistenciju udomljenog djeteta. To su samo osnovni uvjeti koji, premda zadovoljeni, ne moraju osigurati cjelovitu i zadovoljavajuću skrb udomljenom djetetu.

Pozitivne promjene

Odluka o tome da se postane udomitelj nosi sa sobom veliku odgovornost i dalekosežne promjene u životu te osobe, njihove biološke djece i udomljenog djeteta. Osoba koja se odluči na takav postupak prvenstveno bi trebala biti vođena ljubavlju prema djetetu, kao i željom da mu pruži siguran, poticajan i brižan dom. Pritom treba razmisliti o svim pozitivnim stranama, ali i izazovima koje sa sobom nosi odgoj djeteta. Potrebno je mnogo vremena, strpljenja, ljubavi i brige kako bi se pomoglo djeci da vrate povjerenje u ljude i pravedan svijet te dobiju primjere na kojima mogu temeljiti odnose u vlastitim obiteljima koje će jednog dana osnovati.

Mnogi udomitelji govore o pozitivnim promjenama u svom životu koje im je odluka o udomiteljstvu donijela. Dijete i njegovo ponašanje u većini slučajeva predstavljaju velik izvor zadovoljstva za udomitelja, a zapažen je i utjecaj na poboljšanje odnosa u udomiteljskoj obitelji. Udomitelji u najvećem broju slučajeva govore o udomiteljstvu kao zadaći koja nije lagana, ali je pritom nevjerojatno ispunjujuća te ih čini ponosnima i zadovoljnima sobom.

>> Otkrijte više: Brojni izazovi roditeljstva su pred mnogima, a klikom na link otkrijte one s kojima se susreću samohrani očevi. <<

Iako je velik broj djece koja se udomljavaju urednog psihofizičkog razvoja, treba imati na umu da postoje djeca s većim ili manjim tjelesnim ili mentalnim teškoćama. Njima su potrebni dodatna briga, skrb i ljubav jer ih su životne okolnosti dvostruko zakinule – otežale im uklapanje i funkcioniranje u društvu te im uskratile brižnu obitelj. Često smo imali priliku čuti od udomitelja takve djece da, iako u trenutku preuzimanja brige o tom djetetu, nisu bili svjesni svih izazova, nikada se nisu pokajali zbog svoje odluke. Dapače, smatraju da su time svoj život dodatno oplemenili. 

Ljubav, strpljenje i dobra volja

Treba napomenuti i da svatko tko se odluči postati udomitelj u tom zadatku nije sam. Osim što prima određenu naknadu za pokrivanje troškova djetetova uzdržavanja, kao i simboličnu naknadu za svoj rad, podršku za suočavanje s mogućim problemima dobiva i od stručnjaka iz centara za socijalnu skrb ili udruga kao što je i Sirius, a koji se bave podrškom udomiteljima i udomljenoj djeci. 

Imate li ljubavi, strpljenja i dobre volje, bilo da ste u braku ili samac, a ovaj svijet želite učiniti boljim, razmislite o udomiteljstvu i raspitajte se o uvjetima za dobivanje dozvole za bavljenje udomiteljstvom u svom centru za socijalnu skrb. 

„Djeca nisu klasa i urudžbeni broj na papiru nego živa bića, svatko na svoj način drugačiji. Ljudi još udomiteljstvo doživljavaju kao nešto čudno. Predrasude još postoje, svašta se može čuti i pročitati pa se stoga neki teško odlučuju biti udomitelji“, rekla je jedna udomiteljica.

Ne morate mijenjati svijet, dovoljno je da promijenite život jednog djeteta!