“Naopak” svijet djece s poremećajem senzorne integracije

U svojoj višegodišnjoj praksi primjećujem sve više roditelja koji se žale da su djeca razmažena, svojeglava, problematična… Da bismo razjasnili taj problem i pomogli mnogim roditeljima, ukratko ćemo vam iznijeti važne činjenice o senzornoj integraciji koja bi mogla objasniti takvo ponašanje.

Pomoću senzorike naš mozak stvara odgovarajuću reakciju tijela radi poboljšanja percepcije, osjećaja i mišljenja. Naš mozak svaki podražaj sprema u djeliće vrlo organiziranih “ladica”. Svaki je osjet svojevrstan oblik informacije, no to se u nama događa automatski, bez razmišljanja. Primjerice, probudimo se ujutro, operemo zube, odjenemo se, osjećamo svoju odjeću na sebi, osjećamo hladnoću ili toplinu. No kod djece s poremećajem senzorne integracije to nije baš tako.

Ako dijete ne može, primjerice, integrirati boje, neki podražaji ga zaista mogu boljeti ili mu stvarati ugodu. Ako ne može organizirati opipe, smeta mu dodir i ne vole se maziti s roditeljima

Razdoblje senzomotoričkog razvoja

Senzorna integracija počinje vrlo rano, još u majčinom trbuhu te se nastavlja razvijati i nakon porođaja. Ona nam omogućava puzanje, igranje, hvatanje igračaka i drugih stvari. Dijete od treće do sedme godine polako postaje senzomotorički zrela osoba. Tih prvih sedam godina naziva se razdobljem senzomotoričkog razvoja. Ako se obrada podataka koji dolaze iz osjeta dobro organizira u središnjem živčanom sustavu, tada mozak može stvarati kvalitetnu percepciju okoline, a samim time će sposobnost ponašanja i učenja biti bolja.

S druge strane, disfunkcija senzorne integracije pojavljuje se kada mozak i živčani sustav nisu u mogućnosti odgovarajuće integrirati osjetilne informacije, odnosno podražaje. U tom se slučaju informacije interpretiraju na pogrešan način, zbog čega dolazi do smetnji u percepciji, ponašanju i učenju.

Pravovremeno prepoznavanje

Važno je da roditelji, odgojitelji, učitelji i druge osobe koje rade s djecom na vrijeme prepoznaju poremećaj senzorne integracije kako bi uvidjeli koje smetnje on uzrokuje djetetu te kako bi se pravodobno napravili adekvatni individualni programi za svako dijete.

Senzornu integraciju možemo opisati kroz mnogo stvari koje svakodnevno radimo, a koje ne uočavamo na takav način. Primjerice, da bi se dijete samostalno hranilo, mora proći vrijeme učenja i primanja mnogo osjeta kako bi pokreti postali svrsishodni. Da bismo uspjeli u izvršavanju bilo kojeg zadatka, neophodna je dobra senzorna integracija. No ako dijete ne može, primjerice, integrirati boje, neki podražaji ga zaista mogu boljeti ili mu stvarati ugodu. Ako ne može organizirati opipe, smeta mu dodir i ne vole se maziti s roditeljima. Takva djeca mogu tražiti više ili manje podražaja kako bi što bolje shvatila okolinu.

I odjeća može boljeti

Ako mozak ne prerađuje dobro osjete iz okoline, ne može ni upravljati ponašanjem. Tu dolazimo do onog „teško odgojivog” ili „svojeglavog” djeteta. Tako od djeteta možete čuti da ga bole hlače, haljina, majica i slično. Ono to zaista tako i osjeća. Kad je riječ o prehrani, možda jede samo nekoliko namirnica, i to ne svakodnevno. Općenito, svijet osjećaju i „vide” na svoj, specifičan način – on je njima neorganizirana buka, gužva… Sve im je nepredvidivo i opasno pa su zato ta djeca zbunjena i razdražljiva.

>> Autizam se javlja u ranom djetinjstvu, a riječ je o stanju koje traje cijeli život. Pravovremenim prepoznavanjem simptoma i reagiranjem može se postići velik napredak <<

Kod takve djece prisutni su i poremećaji koordinacije pokreta pa su “nespretni”, i to od zaostajanja u hodanju do čestih spoticanja i padova. Javljaju se i smetnje u razvoju sposobnosti govora ili jezika. Prisutni su problemi s pozornošću i samokontrolom – primjerice, ometaju ih buka iz pozadine ili vizualni podražaji te se javlja strah od visine. Takva su djeca često vrlo zbunjena, uznemirena ili razdražljiva, a njihove reakcije su burne te mogu čak dobiti i napadaje bijesa. To je problem koji usporava djecu u učenju ili uzrokuje problem u ponašanju, a pritom je često riječ o prosječno ili natprosječno inteligentnoj djeci.

Što još upućuje na problem?

Poremećaj senzorne integracije često se javlja s ADHD-om, autističnim poremećajem, cerebralnom paralizom, zakašnjelim razvojem govora i smetnjama u učenju, ali i kod osoba koje nemaju nikakvih drugih poteškoća i prosječnih su intelektualnih sposobnosti.

Najvažnije je da stručna osoba što prije prepozna disfunkciju kako bi se dijete pravodobno uključilo u terapijski proces koji provode stručnjaci

Disfunkcija senzorne integracije može se uočiti u najranijoj dobi djeteta izostankom normalnog obrasca kretanja – svojevrsna nespretnost, slabiji mišićni tonus, pojačana ili smanjena osjetljivost na neki osjet, zaostajanje u govoru, loše funkcioniranje, izbjegavanje izvršavanja zadatka, hiperaktivnost, poteškoće s pozornošću, ponašanjem, učenjem i slično.

Kako prepoznati poremećaj senzorne integracije?

Najvažnije je da stručna osoba što prije prepozna disfunkciju kako bi se dijete pravodobno uključilo u terapijski proces koji provode stručnjaci radi što kvalitetnijeg razvoja djeteta. S druge strane, važno je i roditelje upoznati s problematikom senzorne integracije.

Simptomi:

• neodgovarajuća reakcija na novonastalu situaciju, potreba za rutinom
• pojačana osjetljivost na svjetlost, boje, pokrete, zvukove…
• smanjena osjetljivost: visoka tolerancija bola, voli začinjena jela i slično
• neprekidno u pokretu ili pak brzo umaranje i potreba za snom
• problemi koordinacije, zaostajanje s prvim koracima, često spoticanje, nespretnost
• zaostajanje u govorno-jezičnom razvoju
• razdražljivost

Uzroci:

• genetski
• prenatalni (alkohol, droga)
• prerano rođenje
• traume mozga
• postnatalni
• manjak senzoričkih stimulansa
• manjak uobičajenih senzoričkih stimulansa nakon rođenja
• promjena načina igre
• ostali nepoznati uzroci