Najčešći rani znakovi: Na vrijeme prepoznajte autizam i pomozite svom djetetu

Svake godine, 18. lipnja, obilježava se Dan ponosa osoba sa autizmom. Da bismo znali kako pristupiti tretiranju djeteta s autizmom, najprije moramo znati o kakvom je poremećaju riječ te kako ga prepoznati. I ovdje vrijedi pravilo – čim ranije se počne s tretmanom, rezultati će biti bolji.

Autizam se javlja u ranom djetinjstvu, do treće godine života, a riječ je o stanju koje traje cijeli život. No, pravovremenim prepoznavanjem, dijagnosticiranjem i stručnim multidisciplinarnim djelovanjem u suradnji s roditeljima može se postići velik napredak. Djeca s autizmom izuzetno su ranjiva skupina djece s posebnim potrebama. Bez tjelesnih obilježja po kojima bi mogli biti prepoznati, zbog još nedovoljno razvijenog sustava skrbi i neorganiziranosti službi u Hrvatskoj, ponekad ostaju neprepoznata i do četvrte godine života te sa zakašnjenjem dobivaju stručnu pomoć. Osnovna je značajka djece s poremećajem iz spektra autizma njihova sklonost osamljivanju i povlačenju, nedovoljna interaktivnost s okolnim svijetom. I sama riječ autizam dolazi od grčke riječi autós što znači sam.

Djeca s autizmom ne reagiraju na druge stvari i ljude. Oni ne pokušavaju uhvatiti pogled drugog djeteta kako bi mu skrenuli pozornost na igračku ili neku drugu stvar

Prvi se simptomi javljaju već u prvom mjesecu života. Tada djeca ispoljavaju bizarne pokrete, refleks sisanja je slab, ne smiju se, ali i ne plaču. Razvoj govora kasni, a kada se on i razvije, nije adekvatan danoj situaciji. Postoji veliki deficit u razumijevanju vremena i prostora te tendencija da upotrebljavaju senzorne informacije osjeta dodira, opipa i mirisa, izbjegavajući informacije koje se dobivaju putem osjeta vida i sluha.

Tri karakteristike za dijagnozu

• abnormalno socijalno ponašanje,
• abnormalne komunikacije i
• prisutnost repetetivnih i vrlo smanjenih aktivnosti.

Kod dijagnostike autizma najznačajnija je nesposobnost uspostavljanja socijalnih odnosa s drugim ljudima. Nedostatak interesa za socijalne odnose i razumijevanje socijalnih odnosa pokazuje da sva djeca s autizmom nisu “u svom vlastitom svijetu”. Neka od njih spontano prilaze ljudima, ali često samo kako bi ostvarili neku repetetivnu radnju, kao što je dodirivanje tuđe odjeće ili kose ili postavljanja pitanja. Djeca s autizmom ne reagiraju na druge stvari i ljude. Oni ne pokušavaju uhvatiti pogled drugog djeteta kako bi mu skrenuli pozornost na igračku ili neku drugu stvar. Mnogi navode da djeca s autizmom izbjegavaju kontakt pogledom, no ona samo kraće promatraju (to se odnosi i na pogled u oči). Izražavanje emocija kod djece s autizmom vrlo je različito. Većina pokazuje emocije ljutnje, straha, radosti ili žalosti, ali u situacijama kad normalni ljudi to ne bi osjećali. Vrlo im je teško razumjeti emocije drugih ljudi te imaju problem s odazivnosti prema ljudima i primjećivanju ljudi.

Govor kod djece s autizmom

• Ponavljanje riječi ili fraza – kod većine djece s autizmom govor se nikada ne razvije, dok kod one kod koje se govor razvije postoji eholalija. Što to znači? Eholalija je ponavljanje riječi ili fraza neposredno nakon što su ih čula ili kraće vrijeme poslije toga. U autizmu su eholalije prisutne poslije treće godine i kasnije, te zbog toga upućuju na poremećaj.
• Ti umjesto ja – Djeca s autizmom vrlo često koriste zamjenicu “ti” umjesto “ja”, a sebe često nazivaju svojim imenom.
• Govor je neobičan – Govor djece s autizmom ima neobičnu intonaciju, zvuči mehanički i monotono ili je isprekidan i oštar s nedostatkom ritma.
• Ili previše govore ili kasne – Neka djeca s autizmom koja govore imaju bogat rječnik, čak mogu imati opsesivan interes za riječi. Druga vrlo kasno progovore. Nerazvijen govor na uzrastu od pet godina upozorava na lošiju prognozu, ali ima djece s autizmom koja počinju govoriti poslije pete godine.
• Promjenjiva značenja – Govor većine autistične djece sadrži jednaku sintaksu kao i kod zdrave djece i ona se često razvija istim slijedom i kod zdrave djece. Izuzetak su dijelovi govora koji imaju promjenjiva značenja – ovdje/ondje, sada/tada, ti/ja, koji su za djecu s autizmom veliki problem.
• Problem s frazama – Djeca s autizmom koja imaju razvijen govor, također se koriste riječima kako bi označila stvari, ali imaju teškoća sa značenjem apstraktnih figurativnih izraza. Događa se da riječi najčešće razumiju u njihovu doslovnom značenju, ne znajući da isti izraz označava dvije različite stvari (“oko” kao organ vida i “oko” kao npr. ići oko nekoga/nečega).

>>S obzirom na to da razne teškoće vezane uz ADHD otežavaju djetetovo svakodnevno funkcioniranje, posljedično se mogu javiti i dodatne teškoće.<<

• Izvan konteksta – Djeca s autizmom često govore neprimjereno socijalnom kontekstu, a najbolji primjer za to je eholalija, tj. kada dijete uzastopno ponavlja riječ, frazu ili čitav dio razgovora koji je čuo ranije, izvan trenutačnog konteksta.
• Slabe točke: gramatika, semantika… – Važno je napomenuti da se autistična djeca relativno malo koriste značenjima u procesu pamćenja i mišljenja i imaju smanjenu sposobnost procjene gramatičkih aspekata jezika, kao i nedostatak sposobnosti da semantički povežu riječi. Njihova sposobnost da se sjete riječi mnogo više zavisi od zvuka riječi nego od njihova značenja i gramatičke upotrebe (bolje se sjete onoga što su posljednje čuli i samih rečenica nego pojedinačnih riječi).

Vrlo je važno uključiti dijete što prije u terapiju koja uključuje rad tima stručnjaka (neuropsihijatar, psiholog, logoped, medicinska sestra, muzikoterapeut, profesor tjelesnog odgoja i socijalni radnik). Svaka terapija ima za cilj poticanje razvoja djeteta. Najbolji rezultati se postižu ako je tretman započet na ranom uzrastu (prije 3. ili 4. godine), što upozorava na veliki značaj rane dijagnostike i ranog tretmana.

Sam ishod također ovisi i o razini sposobnosti samog pojedinog djeteta, prisutnosti tj. odsutnosti pridruženih bolesti, stupnju razvoja govora i obiteljske situacije u kojoj dijete živi. Vrsta tretmana se prilagođava svakom djetetu pojedinačno i vrlo je važan način na koji se ona primjenjuje, s mnogo strpljenja, u dobroj i toploj atmosferi i uz realna očekivanja.