Najčešća pitanja i odgovori o bubrežnim kamencima kod djece

Bolest mokraćnih kamenaca čest je zdravstveni problem u svim dijelovima svijeta, s procijenjenom životnom pojavnosti od približno 10-12% kod muškaraca i 5-6% kod žena. No tri nedavne studije sugeriraju značajno povećanje učestalosti bubrežnih kamenaca djevojčica u adolescentnoj dobi.

Što je uzrok pojavi mokraćnih kamenaca u djetinjstvu?

Nizak unos tekućine jasan je čimbenik rizika za nefrolitijazu u svim dobnim skupinama no u dječjoj dobi se češće nalaze temeljne metaboličke abnormalnosti, kao i rijetki monogenetski poremećaji. Etiologija bolesti mokraćnih kamenaca u djetinjstvu slabije je definirana nego u odraslih. 40-50% djece ima pozitivnu obiteljsku anamnezu.

Što su to nefrolitijaza, urolitijaza i nefrokalcinoza?

Nefrolitijaza, odnosno kamenci u bubrezima, a urolitijaza, odnosno kamenci u bubrezima, ureterima i mokraćnom mjehuru, zapravo govore o mjestu gdje se kamenac nalazi. Nefrokalcinoza je pak difuzno taloženje finih čestica kalcijevog oksalata ili kalcijevog fosfata u bubrežnom tkivu. Nefrokalcinoza može uzrokovati upalu bubrega i fibrozu, što može dovesti do kronične bolesti bubrega (CKD).

Jesu li svi kamenci u mokraćnom sustavu isti?

Ne, nisu svi kamenci isti. Prema biokemijskom sastavu i učestalosti kamenca, razlikujemo:

• kamence kalcijevog oksalata (45-65%),
• kamence kalcijevog fosfata (15-30%),
• urične kamence (oko 5%),
• cistinske kamence (oko 5%),
• kamence magnezijevog amonij fosfata (struvit) koji nastaju nakon infekcija mokraćnog sustava (oko 5%) te
• vrlo rijetke kamence ksantina i 2,8‐dihidroksi-adenina (kod nedostatka Adenin fosforibozil transferaze).

Koji simptomi nam mogu ukazivati na postojanje kamenaca u mokraćnom sustavu kod djece?

• slabo napredovanje djeteta,
• pojava vidljive krvi u mokraći ili samo crvenih krvnih stanica u nalazu urina,
• bolovi u leđima koji se šire od slabine u donji dio abdomena, spolovilo i bedro prema mokraćnom mjehuru,
• bolno i učestalo mokrenje ili iznenadna nemogućnost mokrenja,
• povraćanje, opća slabost, groznica, infekcija mokraćnog sustava.

No kamenci u mokraćnom sustavu mogu biti i slučajan nalaz tijekom slikovnih pretraga abdomena (UZV, RTG, CT ili MRI trbuha).

Kako prvi puta postaviti dijagnozu bubrežnih kamenaca?

Kod prve sumnje na kamence, pedijatar nefrolog, u suradnji s urologom, izabire slikovnu pretragu kojom prikazuje i dokazuje postojanje kamenaca u mokraćnom sustavu. Prvi izbor su pretrage bez ionizirajućeg zračenja, ali ponekad je potrebno učiniti i RTG.

Detaljno se razmatra obiteljska anamneza te pretrage kojima bi se otkrio temeljni metabolički uzrok, ali i procjena bubrežne funkcije. Važno je tijekom procjene i analize koristiti referentne vrijednosti za dob djeteta.

A što ako je dijete izmokrilo kamenac?

Ako je dijete izmokrilo kamenac, važno je uzorak sačuvati u zatvorenoj plastičnoj ili staklenoj posudici te uz savjetovanje s nefrologom ili urologom učiniti biokemijsku analizu kamenca u referentnom laboratoriju.

Kako se liječe bubrežni kamenci kod djece?

Cilj liječenja jest smanjiti prezasićenost urina tvarima koje tvore kamen. Ovisno o uzroku stvaranja kamenca, vaš pedijatar nefrolog će vam preporučiti koji je minimalni unos tekućine te odgovarajuće prehrambene promjene i farmakološko liječenje. Ovisno o veličini kamenca nefrolog će timski u dogovoru s urologom isplanirati i druge opcije liječenja.

Ako je dijete izmokrilo kamen, je li to završena priča?

Nažalost, djeca s urolitijazom imaju visok rizik od recidiva, dakle od ponovnog formiranja kamenaca. U idealnom slučaju, jednom godišnje bi se trebali učiniti procjena bubrežne funkcije i ultrazvuk, no bolesnike s poznatim metaboličkim rizicima i one koji imaju recidivirajuće kamence, treba češće pratiti.

Što možemo učiniti za prevenciju pojave ili povrata kamenca u mokraćnom sustavu?

Visok unos tekućine najvažnija je terapija za sve pacijente s bubrežnim kamencima. Minimalni preporučeni unos u djece s bubrežnim kamencem je određen prema dobi i visini djeteta, a tijekom toplog vremena i tjelovježbe unos tekućine mora se i povećati.

Bolesnici s nasljednim metaboličkim stanjima kao što su primarna hiperoksalurija ili cistinurija, trebaju izmokriti veću količinu urina kako bi se smanjila koncentracija mokraće i prezasićenost metabolitima koje tvore kamenac te je kod njih osobito važan redovit i stalan unos tekućine.

Koje su to dnevne potrebe za vodom ili tekućinom kod prevencije kamenca u mokraćnom sustavu?

• za dojenčad: >750 ml
• za dijete dobi od 1–5 godina: >1.000 ml
• za dijete dobi od 5–10 godina: >1.500 ml
• za stariju djecu i adolescente >2.000 ml
• za mlade i odrasle >3.000 ml

Možemo li što učiniti s promjenom prehrane?

Da, svakako.

U prvom redu, savjetujemo smanjenje unosa usoljene hrane i suhomesnatih proizvoda. Usoljenom hranom i suhomesnatim proizvodima unosimo u suvišku natrij, a povećan unos natrija potiče pojačano izlučivanje kalcija koji se potom lakše taloži u mokraćni kamenac.

Kod djece je potrebno osigurati primjerenu količinu proteina za normalan rast i razvoj, no treba izbjegavati prekomjernu potrošnju životinjskih bjelančevina. Unos purina prehranom paralelan je s unosom bjelančevina životinjskog podrijetla, što posljedično povećava izlučivanje mokraćne kiseline u urinu. Preporučeni unos proteina kod djece s urolitijazom trebao bi biti blizu ukupne preporučene dnevne potrebe, ali ne puno iznad toga.

Jesti obilje voća. Djeca s niskim pH urina (kiselim urinom) ili djeca s niskom razinom citrata u urinu (hipocitraturijom) mogu znatno smanjiti rizik za stvaranje kamenaca ako u prehrani imaju obilje voća.

Izbjegavati slatke, ali i gazirane napitke. Rizik od povrata kamenca povećava se i s prekomjernom konzumacijom slatkih pića jer napitci koji sadrže fruktozu i glukozu povećavaju izlučivanje kalcija i oksalata u mokraći. Stoga bi djeca s kamencima kalcijevog oksalata i/ili hiperoksalurijom trebala izbjegavati hranu bogatu oksalatom (npr. čokolada, napitci čaja)

Djeca s kamencima kalcija mogu imati koristi od pića bogatih citratima poput limunade i soka od naranče, no treba paziti na količine šećera u tim napitcima.

Dijeta s niskim udjelom kalcija ne sprječava kalcijske kamence te nosi rizik od izazivanja hiperparatireoidizma i ugrožavanja zdravlja kostiju. Najbitniji je optimalan unos kalcija prehranom s optimalnim sadržajem životinjskih bjelančevina i smanjenim unosom natrija.

Treba misliti o optimalnom unosu kalcija. Unatoč hiperkalciuriji koja je najčešći nalaz kod djece sa sklonošću stvaranja kamenaca u mokraćnom sustavu, savjetuje se optimalan unos kalcija u skladu s dnevnim potrebama, ali također izbjegavanje prekomjernog unosa kalcija.

Više stručnih savjeta potražite u Poliklinici Aviva.