Može li stres doista biti toksičan?

U stručnoj literaturi se spominju tri vrste stresa:

• pozitivan stres (eustres), sol života,
• podnošljiv (tolerabilan) stres i
• toksični stres.

Pozitivan stres odnosi se na uobičajene, rutinske životne događaje koji mogu uzrokovati privremeno povećanje razine stresa od kojeg se brzo oporavljamo. Ovaj stres karakterizira kratki porast broja otkucaja srca i razine hormona. Riječ je o svakidašnjim situacijama koje uspješno, uz manji napor svladavamo, tj. uz primjene adaptivnih resursa i „coping“ mehanizam, ali zato pridonose osjećaju samoaktualizacije i kontrole nad budućim stresnim situacijama, kao i samopouzdanju u rješavanju budućih stresnih situacija. Dakle, ne mora svaka stresna situacija automatski imati negativne posljedice, a stres koji ne nadvladava naše prilagodbene kapacitete može imati učinak cjepiva, tj. povećavati kapacitet za prihvaćanje i toleranciju budućih sličnih događaja. Ovakve stresne situacije mogu postati iskustva iz kojih ćemo nešto naučiti.

Podnošljiv (tolerabilan) odgovor na stres u većoj mjeri aktivira sustav upozorenja tijela uz izlučivanje veće količine stresnih hormona. Primjeri tolerabilnog stresa uključuju zastrašujuću prometnu nesreću, smrt voljene osobe, preživljavanje prirodne nesreće ili prijem u bolnicu. Ovakve situacije zahtijevaju pojačan napor za svladavanje i prilagodbu te integraciju u vlastito iskustvo, no kod nekih osoba se kapaciteti za njihovo svladavanje iscrpe, pa nastanu psihičke posljedice i traumatizacija. Podnošljiv stres odnosi se na iskustva koja su potencijalno traumatična te uzrokuju značajnu razinu stresa, koja traju dulje i zahtijevaju ulaganje više napora u oporavak. Oporavak u ovakvim situacijama je brži uz suportivnu okolinu.

Što je toksični stres?

Toksični stres odnosi se na produljene, traumatične životne događaje koji se događaju dulje vrijeme, a bez adekvatne podrške te uzrokuju iscrpljenje prilagodbenih/adaptivnih kapaciteta. Kao odgovor na dugotrajnu izloženost toksičnim događajima, tijelo proizvodi ozbiljan stresni odgovor koji traje dulje i utječe na razne organske sustave u tijelu.

Na primjer, zamislite da planinarite u šumi i suočeni ste s medvjedom. Prirodni odgovor tijela „bori se ili bježi” dovodi do toga da se adrenalin i kortizol ubacuju u vašu krv kako bi se lakše borili i brže trčali. Odgovor tijela na stres koristan je za preživljavanje ovog susreta potencijalno opasnog po život. Međutim, ovaj odgovor na stres prikladan je i koristan samo ako ste u šumi s medvjedom. Problem nastaje ako medvjed svake noći dolazi s vama kući.

Pojam toksični stres obuhvaća tako intenzivan stres u kojem su podraženi određeni dijelovi središnjeg živčanog sustava, s posljedičnim imunološkim odgovorom cijelog organizma. Permanentnost tj. prolongiranost ove vrste stresa može dovesti do promjene određenih moždanih funkcija te u konačnici promjene u građi mozga. Toksični stres uzrokuje da se centri za strah u mozgu povećaju, te se mogu razviti simptomi posttraumatskog stresnog poremećaja. Toksični stres smanjuje veličinu i narušava funkcioniranje područja mozga odgovornih za učenje, pamćenje, izvršne funkcije. Imunološki sustav je potisnut i dovodi ga u opasnost od razvoja raznih kroničnih zdravstvenih stanja uključujući srčane bolesti, dijabetes, moždani udar, autoimune bolesti i karcinom.

Toksični stres je stanje u kojem stres vremenom ne postaje manje intenzivan te gdje ne postoji podrška okoline. Toksični stres je element javno-zdravstvene krize.

Toksični stres kod djece

Toksični stres kod djece je tema o kojoj se sve više govori u stručnim krugovima te je čimbenik koji bitno utječe na kvalitetu života djece i kasnije odraslih te na njihovo fizičko i psihičko zdravlje. Naime, stres/trauma kod djece rezultira brojnim kratkoročnim i dugoročnim posljedicama te predstavlja rizik za cijeli niz oboljenja u kasnijoj dobi.

Toksični stres ne podrazumijeva stresne situacije vezane uz svakodnevne aktivnosti, već se radi o stresu koji traje dulje, primjerice kad djeca odrastaju u disfunkcionalnim obiteljima, kada su izložena nasilju u obitelji, svjedočenju tjelesnom i psihičkom nasilju ili su i sami izloženi tjelesnom kažnjavanju i emocionalnom nasilju, zanemarivanju (fizičkom ili emocionalnom), seksualnom zlostavljanju, vršnjačkom nasilju, životu s roditeljem s izraženim i nekontroliranim psihičkim problemima, ovisnosti roditelja o alkoholu ili drogama, izrazitom siromaštvu, gubitku člana obitelji, izdvajanju iz obitelji, prolasku kroz visoko konfliktni razvod roditelja te boravku roditelja u zatvoru i slično. Riječ je, dakle, o stresu koji se javlja kada je dijete izloženo snažnim, učestalim i dugotrajnim nedaćama bez odgovarajuće pomoći odrasle osobe.

Posljedice toksičnog stresa na zdravlje djece

Studije su pokazale povezanost toksičnog stresa i promjena u strukturi mozga. Kod djece takav stres slabi prirodni razvoj mozga i nastaju kognitivna oštećenja, što može dovesti do problema u učenju, ponašanju te tjelesnom i mentalnom zdravlju. Pri takvom stresu hormoni hipofize i nadbubrežne žlijezde postaju aktivniji što dovodi do povećanja razine hormona stresa u krvi, što pak može dovesti do dugotrajnih promjena i pojave različitih upala i narušavanja imuniteta. Odgovori na toksični stres također mogu uključivati promjene u ekspresiji gena.

Posljedica navedenog mogu biti pojave psihičkih smetnji kod djece koje mogu imponirati kao simptomatologija ADHD-a, a nerijetko se i krivo dijagnosticiraju kao ADHD, zatim se mogu prezentirati smetnjama učenja, pamćenja i govora zbog čega mogu imati i lošiji uspjeh u školi, mogu biti pojačano anksiozni ili patiti od poremećaja raspoloženja.

Prema nekim podacima, djeca izložena toksičnom stresu u odrasloj dobi dvostruko češće obolijevaju od infarkta, trostruko češće od karcinoma pluća i kronične opstrukcijske bolesti pluća (KOPB), šest puta su skloniji depresiji te 12 puta češće počine suicid. Skloniji su i astmi, dijabetesu te poremećajima u prehrani.

Djeca mogu savladati posljedice toksičnog stresa ako razviju zdrave odnose s brižnim, pouzdanim, sigurnim i suosjećajnim odraslim osobama koje ih vode kroz proces ozdravljenja. Treba pomoći djetetu da izgradi vještine i razvije djelotvorne strategije za upravljanje stresovima i nedaćama.

Vrijeme obilježeno stresom

Živimo li, dakle, u vremenu toksičnog stresa? Na ovo je pitanje teško odgovoriti, međutim, korona kriza tj. pandemija, rat u Ukrajini, potresi u Hrvatskoj te njihov utjecaj na ekonomsku i socijalnu situaciju u našoj zemlji i svijetu svakako pripadaju jakim stresorima. Nalazimo se u nesvakidašnjoj prolongiranoj stresnoj situaciji koja crpi adaptivne kapacitete i zahtjeva prilagodbu, pa dio populacije može razviti teškoće.

Percepcija stresne situacije ovisi i o pojedincima. Što je, na primjer, za neke ljude stresna situacija, za neke druge ne mora biti. Na istu situaciju ne moraju svi na isti način reagirati. Bitno je što nam neka situacija predstavlja i koliko nas se dotiče.

Što možemo sami učiniti, a kada potražiti pomoć?

Tijekom stresnih razdoblja u životu jedan od najvažnijih čimbenika je socijalna mreža koju čine obitelj, rodbina i prijatelji s kojima možemo podijeliti doživljaj neke stresne situacije. Bitno je imati nekoga tko nam može pružiti podršku i razumijevanje. Također se prepričavanjem neke stresne situacije smanjuje onaj iracionalni dio s njome povezan, a nečija percepcija te situacije može nam pomoći da ju sagledamo s druge strane.

Svakako zaštitni faktori mogu biti i hobiji i tjelesna aktivnost. Kada smo dugo izloženi raznim stresorima, jako nam je bitno imati ispušni ventil, a tjelesna aktivnost ne samo da je dobra za fizičko, nego i za psihičko zdravlje. Treba otići u prirodu, u šetnju, u šumu, planinariti. Hobiji nam pomažu da maknemo fokus s uznemirujućih misli, a mnogima pomaže i duhovnost.

Međutim, tegobe koje dugo traju, a na što ne možemo sami utjecati, koji zaokupljaju naše misli, oduzimaju nam mir, utječu na naše ponašanje i raspoloženje, znak su da treba potražiti psihijatrijsku pomoć. Kada je riječ o situacijama na koje ne možemo utjecati, treba raditi na njihovom prihvaćanju i integraciji te što boljoj prilagodbi.