Moje dijete neće jesti: Zašto dolazi do poremećaja hranjenja u ranom djetinjstvu
O poremećajima hranjenja najčešće govorimo kada je riječ o adolescentima i mladim ljudima s iskrivljenom slikom o vlastitom tijelu. No oni se mogu javiti i puno ranije te su drugačijih uzroka
Poremećaji hranjenja su širok pojam koji obuhvaća niz entiteta vezanih za odstupanje od uobičajenog uzimanja hrane. Dijete uči od rođenja prepoznavati unutarnje signale gladi i sitosti. Pojačanim interesom za hranu, a ponekad i plačem, pokazuje kada je gladno, a kada je sito odbija hranu.
Učestali simptomi kod novorođenčadi koji nepotrebno straše mlade roditelje
Unatoč tome što je hranjenje prirodan proces, u dojenačkoj dobi i ranom djetinjstvu mogu se razviti problemi vezani uz smetnje ili zastoj u procesu hranjenja. Djeca s poremećajima hranjenja mogu patiti od raznih organskih, metaboličkih, psiholomotoričkih i psihosocijalnih smetnji koje su povezane s nedostatnim unosom hranjivih tvari oralnim putem što dovodi do zastoja u rastu i razvoju.
Osnovna podjela poteškoća i poremećaja hranjenja
Razlikujemo poteškoće hranjenja i poremećaje hranjenja te poremećaje ponašanja pri hranjenju. Poteškoće hranjenja javljaju se u 25% do 45% zdrave djece. Kod djece s razvojnim poteškoćama, do 80% njih ima poteškoće hranjenja. Ozbiljnija odstupanja, odnosno poremećaji hranjenja, javljaju se kod jedan do pet posto djece.
Tri su glavne skupine poteškoća u hranjenju:
- djeca s ograničenim apetitom
- djeca sa selektivnim unosom hrane
- djeca sa strahom od hranjenja
No, često su prisutni simptomi iz više kategorija.
U poremećaje hranjenja ubrajaju se:
- odbijanje hrane
- selektivnost pri uzimanju hrane
- ruminacija – (obično nevoljno) vraćanje male količine hrane iz želuca u usta
- konzumiranje nejestivih tvari (pika).
Poremećaj hranjenja bez iskrivljenje slike o vlastitom tijelu i masi također se ubraja medu poremećaje hranjenja, a obilježen je nedostatnim peroralnim kalorijskim unosom s posljedičnim gubitkom na tjelesnoj masi, razvojem prehrambenih deficita i ovisnosti o dodatnom enteralnom hranjenju te otežanom psihosocijalnom funkcioniranju.
Poremećaji ponašanja pri hranjenju
Spomenimo i poremećaje ponašanja pri hranjenju, a to su:
- poremećaj regulacije stanja gladi-sitosti
- poremećaj hranjena vezan za privrženost roditelja i djeteta
- infantilna anoreksija
- senzorička averzija
- posttraumatski poremećaj hranjenja
- poremećaj hranjenja povezan s medicinskim stanjem (organskim uzrokom)
Postavljanje odgovarajuće dijagnoze
Kod svakog oblika poteškoća u hranjenju potrebno je, prije svega, utvrditi radi li se organskoj podlozi poremećaja (dakle patološkom stanju ili bolesti koja to uzrokuje) te u tom slučaju započeti odgovarajuće, ciljano liječenje uz nastavak unapređenja hranjenja.
Ukoliko se ne radi o organskoj podlozi, potrebno je utvrditi radi li se o pretjeranom zabrinutim roditeljima s iskrivljenim očekivanjima ili se doista radi o pravom neorganskom poremećaju hranjenja. Važno je znati kako i pojačana zabrinutost te posljedično tome poremećena interakcija između djeteta i roditelja, može u konačnici dovesti do razvoja poremećaja hranjenja.
Kako možemo pomoći djetetu, odnosno kakva je terapija?
Kod djeteta koje ima poremećaj hranjenja bez organske podloge provodi se „ Program unapređenja obrasca hranjenja” koji ima za cilj pomoći djetetu i roditeljima prevladati problem i unaprijediti način hranjenja.
U programu sudjeluju gastroenterolog, nutricionist te edukator/terapeut hranjenja, a po potrebi se uključuju i logoped i psiholog. Princip programa zasniva se na individualiziranom pristupu svakom djetetu.
Trebaju li djeca dodatak vitamina i minerala?
Nema roditelja, bake ili djeda koji se nije zabrinuo za zdravlje djeteta ili unučeta, koji nije pokušao na razno-razne...
SAZNAJTE VIŠEProgram započinje s inicijalnom procjenom kojom je obuhvaćena evaluacija procesa hranjenja, ali i cjelovit status djeteta, uključujući i njegove prehrambene potrebe te stanje uhranjenosti. Nakon toga se nastavlja s programom vježbi i savjetovanja koji su prilagođeni samom problemu i dobi djeteta.
Roditelji se educiraju kako pristupiti djetetu s poteškoćama hranjenja i kako savladati problem izbirljivosti. Uz razna pomagala dijete se uči kako se naviknuti na nove okuse i teksture hrane te se provode vježbe za stimulaciju mišića za žvakanje.
Većina roditelja se barem u nekom periodu razvoja djeteta susrela s poteškoćama u hranjenju. Za uspješno liječenje potrebno je puno strpljenja i truda te suradnja roditelja i multidisciplinarnog tima koji je uključen u liječenje.