Moje dijete ne govori – što učiniti i mogu li logopedske vježbe pomoći?

U praksi susrećem mnogo roditelja koji su vrlo zabrinuti u vezi s progovaranjem prve riječi i slaganjem rečenica u svoje djece. Pravodobno traženje pomoći, nakon čega slijedi dijagnosticiranje i otkrivanje uzroka u govornom razvoju, može pridonijeti otklanjanju uzroka ili barem ublažavanju poremećaja.

Preduvjeti za razvoj govora

Da bi dijete ovladalo govorom, treba postojati organska osnova za razvoj govora, a to prije svega podrazumijeva:

• dobar sluh,
• normalnu inteligenciju,
• govornu motoriku,
• zvukovno zahvaćanje glasova,
• međusobno razlikovanje pojedinih glasova i
• jezične sposobnosti.

Dijete usvaja osnovne elemente jezika ovisno o svojim fizičkim i psihičkim sposobnostima i potrebama (kao što uči hodati, crta ili trči). Sposobnost vladanja jezikom razvija se iz dječje potrebe da komunicira i shvati svijet u kojem raste i razvija se. 

Glasovi i prve riječi

Nakon nekoliko mjeseci života, najčešće tijekom četvrtoga ili petoga mjeseca, sklopovi glasova što ih dijete proizvodi, a za koje je karakteristično da sadrže i glasove koji ne postoje u govoru okoline, počinju se mijenjati. Iz te glasovne produkcije postupno nestaje dio glasova, a glasanje sve više sadrži glasovne sklopove tipične za djetetovu govornu okolinu.

Bitno obilježje prvih riječi je da dijete ne imenuje samo neki predmet, osobu ili situaciju, nego istodobno izražava i svoj odnos prema određenoj osobi ili situaciji. 

Kada su sposobnosti djeteta da razumije govor ili samo da govori znatno ispod očekivane razine za njegov mentalni razvoj, riječ je o kašnjenju u razvoju govora

Velike razlike

Među djecom u dobi od dvije godine postoje velike razlike u pogledu ovladavanja govorom jer neka djeca na svoj prvi rođendan već govore kratkim rečenicama, a druga to ne čine ni na drugi. Ipak, većina djece progovara u tom razdoblju. Ponekad se može dogoditi da dijete od pune dvije godine ne govori ili govori samo nekoliko u pravilu loše artikuliranih riječi.

Što je važno?

Razumije li dijete veći dio jednostavnih verbalnih naloga u vezi s predmetima i osobama iz svoje najbliže okoline, na primjer “Daj mi žličicu!”, “Pokaži gdje je mama!”, zna pokazati tri do četiri mjesta na tijelu koja odrasli imenuje i slično, ono najvjerojatnije nema teškoća u recepciji govora pa će se i izražajna strana govora vjerojatno doskora razviti.

Kako se prepoznaje kašnjenje?

Nerazvijeni govor odgovara kronološkom uzrastu djece od 2. do 6. godine čije su lingvističke relacije u zaostatku. Takvo je dijete u većini slučajeva motorički nespretnije od druge djece, njegovi su pokreti slabo koordinirani, crteži su nevješti (što upućuje na lošiju grafomotoričku spretnost), lateralizacija je nesigurna (dijete nije sigurno u odnose lijevo–desno), tjelesna shema slabo je uklopljena. 

Češće kasni samo sposobnost govorenja, a u razumijevanju nema većih teškoća

Kada su sposobnosti djeteta da razumije govor ili samo da govori znatno ispod očekivane razine za njegov mentalni razvoj, riječ je o kašnjenju u razvoju govora. Kašnjenje – veće od šest mjeseci – može se očitovati i u razumijevanju i u govoru u različitom stupnju: od nerazumijevanja jednostavnih govornih naloga do nesposobnosti razumijevanja složenijih gramatičkih struktura. Međutim, češće kasni samo sposobnost govorenja, a u razumijevanju nema većih teškoća. 

Razumijevanje prethodi govoru 

S obzirom na to da se razumijevanje govora normalno razvija nekoliko mjeseci prije sposobnosti govora, ako je i taj poremećaj u pitanju, kašnjenje je mnogo veće. Imajući uvijek na umu usporedbu s normalnim razvojem govora u skladu s kronološkom dobi, usporeni razvoj govora u najtežim se slučajevima može prepoznati već u djeteta od godinu i pol. 

>>Znamo, dakako, tko je Albert Einstein, ali ne znamo da je i on kao budući genijalac progovorio kasnije, pa tako po njemu nosi ime Einsteinov sindrom.<<

Naime, u najtežim slučajevima dijete ne samo da ne govori, već i ne razumije tuđi govor. Tako da bi dijete od godinu i pol već trebalo razumjeti mnogo toga: svakodnevne rečenice, a situacijski i mnogo više. Dijete koje ne razumije govor i ne govori, jer razumijevanje uvijek prethodi govoru, ponašat će se drukčije od ostale djece jer će svoje potrebe i želje izražavati ekstremnim ponašanjem: plačem, vriskom i sl., te će u komunikaciji upotrebljavati geste i izražavati se mimikom.

Što je dijete s takvim stupnjem govornog oštećenja starije, ponašanje će biti manje primjereno njegovoj dobi. Neka su povučena, neka agresivna, što opet ovisi o tipu usporenog govora: motornom (veće teškoće u izražavanju govora) ili senzornom (više teškoća u razumijevanju govora). U nešto lakšim slučajevima dijete donekle razumije govor, ali ne govori.

Savjeti roditeljima 

• Kad roditelji posumnjaju na takva zaostajanja u razvoju govora svog djeteta, trebali bi se odmah obratiti stručnjaku logopedu radi utvrđivanja uzroka kašnjenja u govoru te mogućnosti upućivanja specijalistima da se otklone neke sumnje koje bi mogle biti uzrok kasnijem progovaranju djeteta.
• Ako je dijete još premalo za rehabilitaciju, roditelji će dobiti informacije i savjete za postupak s njim dok malo ne poraste.
• Pravodobno traženje pomoći, nakon čega slijedi dijagnosticiranje i otkrivanje uzroka u govornom razvoju, može pridonijeti otklanjanju uzroka ili barem ublažavanju poremećaja.
• Važno je raditi na vezi zvuk–slika. Tako dijete treba poticati na govor onomatopejama iz prirode, davati mu slikovnice s velikim slikama bez mnogo detalja. Treba pridružiti i zvučne stimulanse, da dijete može prepoznati životinju sa slike i uz pomoć zvuka. 
• Treba znati da svaki poticaj, pa bio on i mali, daje veću šansu da dijete ima što uredniji govorno-jezični razvoj.