Intolerancija laktoze kod djece: Uzroci, simptomi i liječenje

Što je intolerancija laktoze i koji su simptomi

Intolerancija laktoze znači nemogućnost potpune probave mliječnog šećera, zbog neoptimalne aktivnosti enzima laktaze.

Laktoza ili mliječni šećer, disaharid je koji se prirodno nalazi u mlijeku sisavaca. U majčinu mlijeku ima ga gotovo dvostruko više (7,2g /100ml) nego u kravljem (4,5g /100ml), a i drugih sisavaca. To nije neobično jer laktoza ima važnu ulogu u dojenaštvu. Važan je izvor energije, pospješuje apsorpciju kalcija iz mlijeka, a također stimulira formiranje kvalitetnije crijevne flore. Evolucijski je uređeno da malo dijete ima odličan kapacitet za probavu takve količine laktoze.

Normalno se laktoza razgrađuje u gornjem dijelu tankog crijeva pomoću enzima laktaze koji se nalazi u vrškovima malih crijevnih resica, tj. na površini crijeva. Taj enzim cijepa mliječni šećer na njegove osnovne sastojke glukozu i galaktozu koji se onda dobro apsorbiraju i dalje ispunjavaju svoju energetsku ulogu. Ako nema dovoljno enzima,  laktoza se u većoj mjeri neće razgraditi i apsorbirati, već dalje putuje neprobavljena. Osmozom na sebe navlači vodu te omekšava stolicu i ubrzava njeno kretanje.

Dalje, u debelom crijevu podliježe fermentaciji pod utjecajem bakterija zbog čega se stvaraju plinovi. Uslijed toga nastaju glavne tegobe u slučaju intolerancije laktoze: nadutost, grčevi, mučnina, proljev.

Intolerancija laktoze u djece  

Fiziološki je aktivnost laktaze najveća upravo u ranoj, tj. dojenačkoj dobi što je i logično obzirom da nam je mlijeko tada osnovna hrana. Iza te dobi aktivnost enzima opada. Međutim kod većine ljudi još uvijek je dovoljna da se razgradi količina mliječnog šećera kojeg kasnije uobičajeno manje konzumiramo. Kod jednog dijela ljudi (5-10%) vrijednost enzima više nije optimalna i oni imaju znakove intolerancije koji se očituju obično u dobi starijeg djeteta ili odrasloj dobi.

Prirođena i stečena

Učestalost tog poremećaja varira u različitim dijelovima svijeta. Primjerice, u Europi je rjeđa nego u Aziji. Gledajući zasebno zemlje Europe, češća je u zemljama Mediterana nego u sjevernoj Europi. Smatra se da su razlike genetski uvjetovane, a nastale su evolucijski, vjerojatno kao prilagodba na ishranu pojedinih podneblja. Potpuni manjak enzima, tj. alaktazija ili prirođena teška intolerancija laktoze manifestira se već u ranoj dobi teškim proljevom nakon unosa mlijeka, ekstremno je rijetka.

Također i kod predškolske djece primarnu intoleranciju zbog smanjene aktivnosti laktaze rijetko viđamo. Ako se tegobe jave, tada se najčešće radi o sekundarnoj (stečenoj) intoleranciji koja nastaje kao posljedica oštećenja crijevnih resica uslijed neke druge bolesti. Primjerice nakon težeg infektivnog proljeva, zbog celijakije, parazitoze…

Naime, kod bilo koje bolesti koja oštećuje male crijevne resice u kojima se normalno nalazi enzim, on nestaje, te nema dobre probave laktoze. Ako se riješi uzrok oštećenju, popravlja se i sposobnost apsorpcije laktoze. Zbog toga je kod djece uvijek potrebno misliti na to ima li u podlozi neki razlog koji je doveo do oštećenja sluznice. Jer samo će liječenjem osnovne bolesti doći do njenog oporavka sluznice i uspostavljanja normalne tolerancije na laktozu.

Intolerancija i alergija na mlijeko – koja je razlika?

Važno je također znati da intolerancija nije isto što i alergija na mlijeko. Dok je kod intolerancije problem neprobavljivost šećera, kod alergije se radi o imunološkoj reakciji na bjelančevine mlijeka. Ipak, manifestacije mogu biti vrlo slične.

Nekada alergija izazove oštećenje sluznice pa ju slijedi i intolerancija, tj. imamo oba problema, samo jedan primarni, a drugi posljedični. Kako ih onda razlikovati? Prvo, alergija na mlijeko je za razliku od intolerancije češća u ranoj dobi.

Drugo, u tom slučaju najčešće su pozitivni neki od alergoloških testova. Uz to kod alergije osoba ne može konzumirati mlijeko uopće, tj. dobiva simptome pri svakoj konzumaciji mliječnog, dok kod intolerancije obično ne smetaju manje količine mlijeka i fermentirani mliječi proizvodi.

Što kada je prisutna intolerancija laktoze?

Dnevna potreba za mliječnim iza dojenačke dobi je oko 2-3dl dnevno, prije svega radi kalcija budući da je mlijeko njegov glavni izvor. Stoga uvijek nastojimo mliječnu hranu zadržati u jelovniku, a osobama koje isto ne mogu ili ne žele konzumirati savjetuje se supstitucija kalcija sukladno dobi. Kod intolerancije se preporuča izbjegavati tekuće mlijeko, to jest, može ga se piti u manjim količinama ili koristiti ono koje ima manji udio laktoze.

Uglavnom osoba sama spozna koju količinu mlijeka može popiti, a da nema tegobe. Isto tako poznato je da postupno polagano povećavanje količine mlijeka može stimulativno djelovati na aktivnost enzima do jedne mjere. Što se tiče fermentiranih mliječnih proizvoda, sireva i namaza, oni se najčešće dobro podnose i kod osoba s intolerancijom laktoze budući da imaju manje laktoze. Kako su jednako vrijedan izvor kalcija, čiji deficit ne smijemo dopustiti pogotovo u djetinjstvu, svakako ih se preporučuje koristiti.