I djeca mogu osjećati anksioznost: neću u vrtić! Neću u školu!

Povratak u škole i vrtiće izaziva kod djece mješavinu osjećaja, od uzbuđenja do anksioznosti. Tako i prvi dani nakon povratka s godišnjeg odmora, iako se vrate poznatoj svakodnevnoj rutini pripreme za vrtić, odnosno školu, nerijetko završe neugodno i frustrirajuće.

Prije odlaska od kuće dijete može plakati, očajnički se za vas hvatati, žaliti se da ga boli trbuh ili vas sutradan moliti da ostane kod kuće. Roditelje takvo ponašanje često zbunjuje i budi im nedoumice. Odgovor je da dijete doživljava separacijsku anksioznost i trenutačno proživljava krizu.

Zašto se javlja kriza?

Prirodno je da se djeca osjećaju nesigurno i “stisnuto” pri odvajanju od roditelja, posebno nakon što su s njima proveli dulje razdoblje. Separacijska anksioznost normalan je dio dječjeg razvoja i vezana je uz strah od odvajanja od bliskih osoba. Neka djeca su je već doživjela pri odlasku u jaslice, na izlete, ostajanjem kod kuće s dadiljom i slično. Češće se javlja kod djece mlađe od četiri godine, a ponekad i pri polasku u prvi razred. Neka djeca doživljavaju separacijsku krizu i nekoliko tjedana nakon početka školske godine. 

Odvajanje je proces i traje. Bit će frustracije, suza i ljutnje, ali doći će kraj. Pokušajte ne bježati od emocija i zadržati povjerenje u proces

Malo dijete nema razvijen pojam o vremenu, odnosno ne može predvidjeti kada će se roditelj vratiti zbog čega odlazak roditelja na posao može djelovati kao da ga se napušta.  S godinama odvajanje olakšava njegovo iskustvo da se roditelj svaki put vratio, odnosno da mu je bio dostupan, kao i sve bolja sposobnost mišljenja i predviđanja. Što dijete ima sigurniju i bolju povezanost s bliskim osobama, to će mu i odvajanje biti lakše. Kod neke djece proces separacije mogu otežavati određeni elementi temperamenta (kao reakcija na nove situacije i tolerancija frustracije) zbog kojih je dijete povučenije i osjetljivije.

Pripremite dijete

Razgovarajte s djetetom o povratku u vrtić ili školu. Možete se prošetati do zgrade vrtića, odnosno škole ili mu pročitati nekoliko priča na temu odvajanja. Omogućite mu igru s djetetom iz njegove grupe ili razreda prije početka obaveza, bez obzira na to hoćete li ga pozvati na igru u vaš dom ili se sastati negdje drugdje.

Pri odvajanju se pozdravite, objasnite mališanu kamo idete i kada se vraćate. Možete uvesti i neki ritual opraštanja, ali kraći te pritom budite dosljedni. Jednom kad izađete iz vrtića, odnosno škole, nemojte se vraćati dok ne dođe vrijeme za povratak kući. Ako dijete ima potrebu uzeti neku igračku sa sobom kao podsjetnik na vas i dom (prijelazni objekt), dogovorite se koja će to igračka biti.

Bude li teških trenutaka i suza, nemojte govoriti djetetu „nemoj plakati“, „već smo pričali o tome“ ili „nemaš se čega bojati“ jer tako negirate njegove osjećaje, njemu je teško, boji se i tužan je. Priznajte mu njegovu muku („da, teško ti je“) i ostanite dosljedni („ali mama mora na posao i nema te tko čuvati“). To ne znači da će mu biti manje teško, ali njegovi će osjećaji, kao i potreba, biti prepoznati i prihvaćeni. Bit će dobro.

>> Polazak mališana u jaslice ili dječji vrtić često teže pada roditeljima nego mališanima, stoga je dobro psihički se pripremiti kako za dijete tako i za roditelje. Stručni savjet pritom je svakako dobrodošao <<

I vama treba priprema

Odvajanje je proces i traje. Bit će frustracije, suza i ljutnje, ali doći će kraj. Pokušajte ne bježati od emocija i zadržati povjerenje u proces. Ako vi vjerujete, vjerovat će i dijete.

Iskoristite partnera, prijatelje, članove obitelji, terapeute i porazgovarajte s njima o svojim osjećajima. Dopustite si osjetiti emocije jer ih tako vaše tijelo ne potiskuje, a onda i one brže prolaze. Ako ih zadržavate, prije ili kasnije dijete će vrlo intuitivno osjetiti vaše osjećaje, pa će i proces odvajanja trajati dulje. Slušajte i poštujte dječje osjećaje, pokušajte razumjeti što mu je teško. Dopustite mu da o tome puno priča, a vi ga slušajte.

Porazgovarajte s odgojiteljem, odnosno učiteljem o tome kako je prošao dan. Kod većine djece plač i vikanje traju kratko nakon dolaska. Pri povratku roditelja dijete se ponovno može uzrujati i to je u redu. Pritom mališana nemojte kritizirati jer iza tog ponašanja i dalje postoje potreba da vas vidi, ali i ljutnja što je ostao, što mu se još u potpunosti ne sviđa.

Čini li vam se da separacijska kriza traje dulje od predviđenog (obično kod djece predškolske dobi prolazi unutar dva tjedna) te ako ometa normalno funkcioniranje djeteta, savjetujte se sa psihologom ili dječjim terapeutom. I ne zaboravite – separacijska kriza je sastavni dio života, ne samo djece, nego i odraslih. I ima svoj kraj.